Ispitivanjem nekadašnjih vijećnika i članova Poglavarstva općine Nerežišće, nastavljeno je u srijedu na splitskom Županijskom sudu suđenje bivšem HDZ-ovom ministru i političkom tajniku Lovri Kuščeviću, njegovoj bivšoj supruzi Zorani, njegovom sada bivšem šogoru Ivici Žuviću, umirovljeniku Anti Marinoviću zvanom Cigo, bivšem predsjedniku Općinskog vijeća Nerežišća Jakši Goiću zvanom Muzica te Svemiru Obilinoviću, pročelniku Jedinstvenog upravnog odjela Općine Nerežišća, piše Slobodna Dalmacija.
I drugog dana suđenja od okrivljenih su se pojavili samo bivši supružnici Kuščević.
Obrane okrivljenih, prvenstveno odvjetnik Lovre Kuščevića Joško Čeh s jedne, te “jake snage” USKOK-a, zamjenice Danijela Raspović Tomac i Ria Ergotić “borili” su se uglavnom oko pitanja je li Kuščević, kao tadašnji pročelnik i “alfa i omega” HDZ-a Nerežišća i načelnik općine, bio taj koji je u svemu, pa i u donošenju Izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja Nerežišća, bio glavni i odgovorni i onaj koji je sve predlagao i kojeg su vijećnici “slijepo” slušali i na njegove prijedloge dizali ruke bez pogovora. Obrana i sam bivši ministar pokušavali su dokazati da on nije imao takvu ulogu, dok su, naravno, zamjenice USKOK-a uporno citirale iskaze svjedoka iz istrage koji su tada USKOK-u govorili da je baš Lovre bio glavni.
Uglavnom se ne sjećaju
Gotovo svi svjedoci su u protekla dva dana govorili na suđenju puno blaže nego u istrazi, odnosno tvrdili su da su svi vijećnici i članovi Poglavarstva imali pravo predlagati i raspravljati o točkama dnevnog reda i Općinskog vijeća i Poglavarstva te da Kuščević nije bio taj koji je vodio glavnu riječ.
Prvi je svjedočio Ivo Restović, nekadašnji član Poglavarstva u razdoblju od 2005. do 2009. godine iz redova HSS-a, koji je, uz ostalo, kazao da se sad ne može sjetiti tko je sve bio u Poglavarstvu te da su svi “mogli staviti svoje prijedloge”. Kazao je i da je uloga Lovre Kuščevića kao čelnika Poglavarstva bila uređena zakonom, a nije se mogao sjetiti tko je na famoznoj sjednici OV-a u travnju 2009. godine na kojoj su donesene odluke o Izmjenama PP-a bio taj koji je to predložio i obrazlagao.
Bivša Kuščevićeva zamjenica Miona Miliša nije se sjećala izmjena PP-a, a istaknula je da su na Poglavarstvu svi članovi bili jednaki i da Kuščević nikad nije utjecao na bilo kakvo glasovanje.
Slično je govorio i Nikola Jurun, bivši općinski vijećnik koji je kao nezavisni ušao na listi HDZ-a u vijeće, kazavši da se ne sjeća niti što je ručao jučer, a kamoli što se događalo na sjednicama prije desetak i više godina. Kazao je da nitko nije utjecao na njega kako bi trebao glasati.
POS-ovi stanovi
Katarina Štambuk, nekadašnja referentica i zamjenica načelnika dok je to bio Svemir Obilinović, govorila je i o famoznom dopisu kluba vijećnika HDZ-HSS, a koji je, po USKOK-u, potpisao Goić na traženje Kuščevića i to sve kako bi prenamjenom gospodarskih objekata, tj. štala u stambene, poslovne ili zgrade mješovite namjene, i to navodnim ispravkom Izmjena prostornog plana bez provođenja propisane procedure, podigli vrijednost Kuščevićevih nekretnina. Kazala je da u urudžbenom zapisniku pod brojem 16-15-2, pod kojim bi trebao stajati taj dopis, stoji da je zaprimljen dopis Supetar hotela te da je moguće da se dogodila greška jer se tada sve unosilo ručno.
Naposljetku, svjedočio je Nikša Bezmalinović, koji je bio vijećnik i član Poglavarstva iz redova HSP-a i koji je bio poprilično zbunjen i konfuzan u svom iskazu. Bio je, uz ostalo, i član Povjerenstva koje je odlučivalo o listi prvenstva za stanove POS-a.
Naime, druga točka optužnice tereti Kuščevića i šogora Žuvića vezano za kupnju stana iz programa POS-a. U razdoblju od studenoga 2009. do kolovoza 2010. godine Kuščević je kao tadašnji načelnik Općine u studenome 2009. donio odluku o raspisivanju natječaja za prikupljanje zahtjeva za kupnju stanova POS-a, u kojem je bilo određeno da pravo na zahtjev imaju svi punoljetni građani Hrvatske s prebivalištem na području RH ako oni i članovi njihovog obiteljskog domaćinstva nemaju u vlasništvu kuću, stan ili kuću za odmor koja je useljiva ili da nisu otuđenjem kuće, stana ili takvih objekata za odmor po bilo kojem pravnom temelju sebe doveli u situaciju da nisu vlasnici takve nekretnine.
Kuščevićev šogor Žuvić se, iako je znao da nema pravo na stan iz programa POS-a jer je od 2007. godine vlasnik stana od šezdesetak kvadrata u Splitu koji mu je darovao otac, javio na natječaj i od Kuščevića tražio da mu kao načelnik omogući kupnju POS-ova stana. Po dogovoru, Žuvić je predao zahtjev priloživši lažnu izjavu po kojoj nema nikakvih nekretnina u svom vlasništvu. Kuščević tada, iako je po USKOK-u znao da ovaj ne ispunjava uvjete, 22. siječnja 2010. godine na sjednici Povjerenstva koje je provodilo natječaj i kojem je bio na čelu, ostalim članovima lažno prikazao da Žuvićev zahtjev odgovara uvjetima pa je tako Žuvić uvršten na drugo mjesto liste onih koji imaju pravo kupiti po povoljnijim kamatama stan POS-a.
Na pitanje zamjenice USKOK-a kako to da mu nije bilo čudno da su Žuvićevu izjavu da nema imovine u svom vlasništvu potpisali Obillinović i Nikša Martinović, svjedok je kazao da su Obilinović i Žuvić bili “poznanici”, a ne neprijatelji. Rekao je i da se Povjerenstvo sastalo jedan ili dva puta i nikad više te da nije znao da Žuvić ima stan u Splitu, iako je u istrazi govorio drugačije, piše Slobodna Dalmacija.
Suđenje se nastavlja.