Iako sam nepravomoćno oslobođen zbog predočenog mnoštva dokaza, obilježen sam za cijeli život. Od dana uhićenja pribijen sam na stup srama i s tog stupa nikada neću biti skinut. Kaže se da nas treba boliti briga za nepoznate i za njihovo mišljenje, ali moje ime je oblaćeno. I to boli - ispričao je drhtavim glasom za Jutarnji list Vojislav Blažević, nepravomoćno oslobođen optužbi da je početkom 2013. postavio i aktivirao dvije eksplozivne naprave u Zagrebu.
Blaževiću se sudilo za dvije eksplozije koje su u siječnju 2013. zgrozile Hrvatsku. Prva bomba bila je podmetnuta pod prugu u Susedgradu i raznijela je tračnice kada je na nju naletio teretni vlak. Druga je pak dva dana kasnije eksplodirala kod autobusne postaje na Aleji Bologne i u njoj je Blažević ozlijeđen, a tada su ga i uhitili.
Pravo na odštetu
- Pravo na odštetu sigurno imam. Ali nikakvi novci me ne mogu zadovoljiti. Bio sam u zatvoru, 62 dana nisam jeo. Pio sam samo vodu i voćne sokove. Izgubio sam 33 kilograma. Žao mi je što odgovorne za ovaj životni linč ne mogu zgrabiti za kravatu. Onaj tko nije bio u zatvoru ne zna što je to. Sve me skupa jako ražalostilo - govori Blažević i ističe da je vjerovao u državu koja, pak, “za cilj ima osuditi bilo koga samo da se popravi statistika i smiri napetost u društvu”.
Nema dokaza
Uvjeren je da ga je tužiteljstvo željelo po svaku cijenu strpati opet iza rešetaka. Pritom izražava zahvalu sutkinji koja je “radila po slovu zakona i na njezin sudski pravorijek nije utjecao medijski pritisak prema kojem sam prozvan bombašem međunarodnog karaktera”.
- Za prvu eksploziju čuo sam samo iz medija. Što se tiče druge, kriv sam samo jer sam imao nesreću da se tamo nađem i jer se nisam okrenuo i otišao, već sam išao upozoriti ljude da se maknu da ne stradaju - tvrdio je Blažević u obrani. U pritvoru je bio do srpnja 2013., a jedno je vrijeme u Remetincu štrajkao glađu.
Oslobađajuću presudu donijela je sutkinja Jasna Rađenović zaključivši kako protiv Blaževića nije bilo materijalnih dokaza.
Tragove nitrata u njegovu autu, koje je policija pripisala TNT-u, sutkinja je obrazložila dvjema mogućnostima. Prvo, da je je tijekom postupka dokazano da su to vozilo osim Blaževića koristili još neki ljudi; i drugo, da je riječ o sastojku niza drugih spojeva kao što su i umjetna gnojiva i hepo kocke, a ne samo eksploziv. Što se tiče druge eksplozije, sutkinja je zaključila da je iskaz vozača autobusa koji je vidio da se Blažević naginje nad kutiju s bombom nelogičan zato što je on Blaževića teško mogao vidjeti s mjesta gdje se nalazio.
Blažević još ističe da su optužbe povezane s poduzetnikom Tomislavom Horvatinčićem neumjesne jer je s njim bio u korektnim odnosima i uvijek mu je platio svaku lipu obavljenog posla iz svijeta telefonije.
Ne ponovilo se nikome
- Nikad nisam bio vojno lice, kako se tvrdilo. Jedva sam progurao kroz JNA kao mornarički vezist na Malom Lošinju 13 mjeseci i 27 dana. Bilo je to vrijeme ‘ili vojska ili zatvor’. Vojska i njene doktrine najgluplja je institucija koju je izmislio čovjek, a da ne govorimo o sredstvima za uništenje i ubijanje.
Na kraju sam u zatvoru završio nevin, našao sam se u krivo vrijeme na krivom mjestu. U ćeliju sam dopremljen ozlijeđen i oštećenog desnog bubnjića. A kako sam ležao na lijevom boku, nisam dobro čuo kad je stražar nešto pitao. Isprebijao me pendrekom - prisjetio se još Blažević s napomenom “ne ponovilo se to nikome”.