Prije jedan sat nazvali su me iz USKOK-a i pitali hoću li im doći dati izjavu u Zagreb. Odmah sam rekao da hoću jer nemam ništa skrivati, ja nikome nisam ni dolara uzeo. Nakon svega što sam u životu prošao, meni je najvažniji čist obraz. U međuvremenu sam se čuo sa svojim odvjetnikom Franom Olujićem i želim što prije to obaviti i dati taj iskaz, rekao je u srijedu 1. veljače oko 23 sata Zdravko Živković Mus (50), desetoosumnjičeni vlasnik tvrtke Emporion Plus, za koju USKOK tvrdi da je uz Živkovićev 'angažman' oštećena za nepunih osam milijuna kuna te je završila u stečaju i brisana iz registra.
Na gradilištu
Živković je udaljen nekoliko vremenskih zona od Zagreba i tijekom tog razgovora kod njega je već bio četvrtak 2. veljače, 8 sati ujutro, a on je bio na svome radnome mjestu, na gradilištu. Zdravko Živković, naime, posljednje četiri godine s obitelji živi i radi u Australiji gdje je 2015. postao partner u građevinskoj tvrtki iz Sydneyja. Vrlo je važno za njegov status u ovome slučaju to što ima australsko državljanstvo i putovnicu.
- Bez obzira na to, bez obzira na mogućnost da bih mogao mjesec dana završiti u pritvoru, što je česta praksa s osumnjičenima u Hrvatskoj, želim što prije doći u Zagreb i dati iskaz jer znam da nisam ništa kriv. Ja nisam nikoga prevario, nisam nikome ništa uzeo i hoću to riješiti - izjavio je Živković koji je posljednji put u Zagrebu bio prije dva mjeseca, u listopadu i studenome 2016. godine. Njegov posjet Hrvatskoj bio je isključivo privatnog karaktera, oko svoje tvrtke Emporion Plus, koja je 2011. završila u stečaju, nije se, kako je tvrdio, čak želio niti raspitivati. Zbog nje je, naime, doživio zdravstveni i poslovni slom.
Zdravko Živković je od 1997. u Zagrebu radio kao pomoćnik direktora Emporion Grupe, Marka Vojkovića, za kojega je do 2006. vodio građevinski odjel i bio je na čelu tvrtke Emporion Interijeri.
- Tih smo godina gradili mnoge poslovne zgrade, na primjer sve objekte Mercatora u Hrvatskoj - rekao je Živković čiji je pravi poslovni uzlet počeo 2006. kada se s tvrtkom Emporion Plus, poslovnim nasljednikom tvrtke Emporion Interijeri, odvojio od Emporion Grupe te samostalno krenuo u građevinski biznis. Živkovićev Emporion Plus je 2007. godine za 5,8 milijuna kuna kupio tvrtku Graditelj Karlovac s operativom i 40-ak zaposlenih. Tada je znatno proširio spektar radova svoje tvrtke te je veoma brzo povećao broj zaposlenih na oko 300. U iduće četiri godine tvrtka Emporion Plus sagradila je i opremila niz poslovnih, stambenih i turističkih objekata, poput Novog Resorta u Novom Vinodolskom, Doma umirovljenika Rab, trgovačkog Point centra na Vrbanima, stambeno-poslovnih centara Utrine i Maksimir, svih benzinskih crpki Petrola, Srpskog pravoslavnog centra, laboratorija BioGnosta, zgrade Državne uprave, restorana Takenoko, Bocca Marai, Mano 1 i 2...
- Sve projekte završavali smo na vrijeme, svi moji radnici dobivali su božićnice, uspješnice, regrese za more, a plaća je dolazila na vrijeme - isticao je Živković te se prisjetio kako je njegova tvrtka tih godina imala po 130 milijuna kuna godišnjeg prometa.
- Za Emporion Plus problemi su počeli 2010. prvenstveno zbog financijske krize zbog koje nam dva velika klijenta nisu mogla platiti izvršene radove. Ostali su mi dužni goleme iznose, u milijunima, a ja sam napravio sve radove, isplatio radnicima plaće i na izdane račune državi platio PDV - napomenuo je.
Slamka spasa
Kako bi se pokušao izvući iz financijskih problema, 2009. i 2010. počeo je istraživati Bliski istok te je otvorio građevinsku tvrtku u Kataru.
- U tome sam vidio slamku spasa, ali to, na žalost, nije bilo realno, premali smo za to tržište, tamo dominiraju velike korporacije. Tako je Emporion Plus 2011., nažalost, otišao u stečaj. Ja sam u stečaju ostavio sve, ali sam do 2012. uspijevao podmirivati sve plaće i poreze. Borio sam se do zadnjeg dana za tvrtku - izjavio je Živković koji danas ne zna aktualnu situaciju tvrtke Emporion Plus, osim da je stečaj završen.
- Taj silan stres na mene je djelovao pogubno. Iako sam oduvijek sportaš, uvijek sam radio teške poslove i fizički sam jak, sve to me potpuno slomilo, i fizički i psihički. Obolio sam od teške depresije, svakodnevno sam imao napadaje panike, nisam mogao disati, blokirao mi se nervni sustav. Doktori nisu znali što mi je i tako sam na tri mjeseca završio u bolnici u Vinogradskoj - otkrio je Živković.
- Kada smo otišli u stečaj, to me je jako pogodilo. Živio sam za tvrtku i za ljude u njoj. Svi koji smo imali velike tvrtke i licence, u danom trenutku mogli smo ih prodati strancima za minimalno 15 milijuna eura i više, ali to nije bilo važno, nego ljubav prema poslu i ljudima. Nikad nisam žalio za novcem, tada sam izgubio dušu! Iz bolnice sam izašao nakon tri mjeseca, ali mi je puno više vremena trebalo da dođem k sebi. Dotaknuo sam dno na svim relacijama, ali se nikad nisam sramio raditi i nikad neću jer su posao i stvaranje dio mog života.
Celijakija
Iako teško bolestan, Živković je u srpnju 2012. treći put otišao u Australiju sa ženom i dvoje djece. Unajmili su kuću u Sydneyju i zaposlio se kao običan radnik na gradilištu. Radio je teške fizičke poslove po 12 sati dnevno, sedam dana tjedno, a bolest se nije smirivala. Na poslu je gotovo svaki dan imao teške napadaje panike.
- Nisam mogao raditi, ali nisam želio stati, vjerovao sam u sebe. To je bilo jako teško razdoblje, pogotovo zbog neizvjesnosti jer niti jedan doktor u Hrvatskoj i Australiji nije znao dijagnosticirati što mi je i kako to izliječiti. No, u svibnju 2014. jedan australski doktor opće prakse nakon deset minuta pregleda dijagnosticirao mi je celijakiju, otkrio je da sam intolerantan na gluten, bjelančevinu koje ima u žitaricama pšenici, raži, ječmu te da je to razlog napadaja panike, otežanog disanja i blokade nervnog sustava. Nakon nekoliko mjeseci, uz poseban režim prehrane, oporavio se.
Sredinom 2014. počeo je sa svojim timom raditi kao podizvođač za građevinsku tvrtku iz Sydneyja. Vrijedan i uporan, s dijagnozom koju je naučio kontrolirati, nakon godinu dana dobio je ponudu da postane partner građevinske tvrtke specijalizirane za radove u interijerima bolnica i javnih objekata koja zapošljava 40-ak ljudi. Ponudu je prihvatio i opet krenuo dalje.
- Partner i njegova obitelj znaju kroz što sam sve prošao, no prihvatili su me. I kada sam zapošljavao 300 ljudi, na svakog čovjeka gledao sam kao na svog partnera, nikad se nisam ponašao kao direktor, pa tako ni sada. Danas i moj partner i partnerov otac rade teško jer vole taj posao, a ni ja se ne bojim posla, ja nikad neću stati. Australija mi je dala sve, uvijek mi je bila kao druga majka, uvijek ti daje priliku ako želiš, ali je moraš i poštovati - naglasio je Živković koji što prije želi doći u Zagreb i riješiti svoje navodne probleme s istražiteljima USKOK-a.