Temeljem europskog uhidbenog naloga iz Španjolske je izručen Bjelovarac Miki Đurić (37), nezaposleni kuhar s međunarodnim kriminalnim dosjeom, kojeg je dočekala optuženička klupa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu zbog imovinskih delikata. Osim što je priznao krivnju, sutkinji Jasni Zoretić Rendulić je izrazio spremnost da oštećene obešteti. Važući sve dokaze i iskaze tijekom postupka kao i Đurićeve 'generalije' u kojima je, između ostaloga, kazao da je otac dvoje djece te da žive u Francuskoj u gradskom stanu s plaćenim režijama i da su mu mjesečna primanja sa socijalnim prihodom 1750 eura, Đurić je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora s trogodišnjim rokom kušnje.
Netom prije izricanja presude Đurić je još pokušao opravdati svoju kaznenu evidenciju.
-Točno je da sam imao sukob sa suprugom. No pomirili smo se kasnije. I ta se spomenuta kaznena evidencija iz koje je vidljivo da sam osuđen za nanošenje tjelesne ozljede, odnosi na sukob sa suprugom. U Njemačkoj sam krao po dućanima i to je bilo prije sedam godina. Dobio san izgon i od tada sam čist. S familijom sam nakon toga odselio u Francusku i unazad pet godina nisam dolazio u Hrvatsku – pojasnio je Đurić.
Među njegovim metama tijekom provalničkog opusa po Hrvatskoj 2013. godine, bio je ugostitelj Ivica Ivić, brat nedavno ubijenog bivšeg boksača Stipana Ivića, kroz čiji je dom protutnjao te mu ukrao kune i eure. Kobnog 19. srpnja 2013. u II. Jelašićkoj ulici, a prema dogovoru s nepoznatim kompanjonom, Đurić je došao do Ivićeva stana, gdje je obio balkonska vrata. Iz doma mu je ukrao 9000 kuna i 1000 eura, okoristivši se za 16.509 kuna.
Inicijalno je Đurić odbacivao upletenost u zločin tvrdeći kako je bio u Italiji u inkriminiranom vremenu, no brat pokradenog muškarca, Stipan Ivić, lopova je itekako dobro vidio kroz prozor svoga susjednog stana.
- Tog dana izašao sam iz stana i krenuo autom prema svom kafiću Armus na Samoborskoj cesti, a koji vodim s bratom Ivicom. Čuo sam zvuk alarma iz zgrade u kojoj Ivica ima stan, i pritom sam vidio dvojicu muškaraca kako istrčavaju iz dvorišta stana. Čovjeka kojeg sam prepoznao u postaji bio je isti koji je oštetio ogradu. Dečki su otrčali prema Samoborskoj cesti i nosili su rukavice. Stariji je muškarac u rukama imao cijev od pola metra, a mlađi se držao za trbuh te je izgledalo kao da drži neke predmete ispod majice. Krenuo sam autom za njima da ih sustignem, a ubrzo su se na Fiat Puntu upalila svjetla. Auto je krenuo. Pogledao sam vozača (Đurića nap.a.), kojeg sam kasnije prepoznao u policiji. Zapamtio sam oznake na autu i javio policiji te otišao do bratova stana i vidio obijen balkon. Iste oznake policiji je dojavila još jedna osoba iz zgrade - prisjetio se Stipan Ivić.
No, nije to jedini Đurićev krimen. Optužen je i da je 11. studenoga 2012. u Bedekovoj ulici u Hrvatskom Leskovcu provalio u kuću Ivice M. Popeo se do prozora koji je obio te nakon premetačine odnio sa sobom tri zlatna lančića, tri para zlatnih naušnica, šest prstena i 100 kuna. Iako je i taj lopovluk negirao, pravdajući se da je bio u Italiji u posjetu djeci, Služba općeg kriminaliteta PUZ-a u svom izvještaju je spomenula da je kraj kuće u koju je provalio, nađen Đurićev mobitel s karticom čiji je signal u razmaku od nekoliko sati uhvaćen u BiH te u Hrvatskoj. Da nije bio u Italiji, dodatno potkrepljuje i podatak s graničnog prijelaza Metković-Doljani, gdje je registriran pri ulasku u Hrvatsku 10. studenoga 2012., a sutradan, na dan provale, signal je uhvaćen u Leskovcu, kada mu je mobitel ispao. U prilog Đuriću nije išao ni dopis Aurodomusa, prema kojem su mu u 13 navrata od 19. studenoga do 18. prosinca 2012. isplaćivali novac za lomljeno zlato.
Đurić je inače na sudu u Münchenu već bio osuđen na dvije godine i devet mjeseci zatvora zbog krađa u sklopu zločinačke organizacije.