Policija je raspisala nagradu za informaciju o ubojstvu Marijane Jerković, ponudivši 100 tisuća kuna onome tko će pomoći otkrivanju i uhićenju počinitelja ovog kaznenog djela, javlja Slobodna Dalmacija.
- U Splitu, 21. siječnja 2002., u prostorijama tvrtke u ulici Mažuranićevo šetalište u Splitu, počinjeno je kazneno djelo teškog ubojstva, iz članka 91. Kaznenog zakona RH, na štetu tada 24-godišnje ženske osobe.
Unatoč opsežnom kriminalističkom istraživanju, do danas se nije došlo do saznanja o počinitelju kaznenog djela.
Temeljem članka 78. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima i članka 116. Pravilnika o načinu policijskog postupanja, potpredsjednik Vlade RH i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić donio je Odluku o javnom raspisivanju nagrade, u iznosu od 100.000 kuna, za obavijest koja će rezultirati ili doprinijeti otkrivanju i uhićenju počinitelja ovog kaznenog djela.
Pozivamo sve osobe, koje raspolažu korisnim informacijama, da nam se jave na broj telefona 192, e-mailom na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili osobno, dolaskom u najbližu policijsku postaju/policijsku upravu, odnosno izravno u Službu općeg kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 9. - poručili su iz PU splitsko-dalmatinske.
Majka Marijane Jerković, Ivanka, u svom je jedinom intervjuu koji je dala, bilo je to u Slobodnoj Dalmaciji 2005. godine, na pitanje što ona misli o ubojstvu svoje kćeri kazala:
“Nešto je znala što nije trebala znati. Nešto se negdje izjasnila što se nije trebala izjasniti. Marijana je bila takva, bila je iskrena i poštena i hrabra. Bila je izravna, ako je imala nešto nekomu reći, ona bi rekla. Je li je to možda koštalo života, ne znam. Znala je nešto... Tako ja vjerujem.”
Neposredno nakon ubojstva, među brojnim spekulacijama o razlozima koji su koštali života studenticu prava i tajnicu u agenciji M-Kontakt trade koja nije sklapala ugovore o kupoprodaji niti na bilo koji način bila istaknuti član male tvrtke na Mažuranićevu šetalištu u Splitu, spominjao se i novac.
Točnije, spominjali su se poslovi oko kupoprodaje jedne konkretne kuće u Splitu, ali i nekoliko kupoprodajnih ugovora nad stanovima u Splitu, a koji nisu bili “čisti”. Spominjali su se milijuni njemačkih maraka. U tome kontekstu tada se čak govorilo o profesionalnom ubojici koji je Marijanu Jerković smaknuo, a potom pažljivo, sam ili uz nečiju pomoć, počistio mjesto zločina i policiji nije ostavio gotovo nimalo tragova. Policija je i tada i poslije opovrgavala samu ideju o bilo kakvom plaćeniku.
Marijana je, prisjetimo se, ulazna vrata agencije sama otvorila svome ubojici, bez straha, iz čega se zaključilo da ga je vjerojatno poznavala. Koliko se dalo saznati, na njezinu licu bila je jedna modrica, još jedna modrica bila je na vratu, ali je tu modricu prekrio duboki rez oštrim skalpelom za linoleum kojim je ubojstvo izvršeno. Napad nije bio seksualno motiviran. Policija se do dana današnjeg nije pomakla dalje od početka u rasvjetljavanju toga zločina. Najčešća objašnjenja tog neuspjeha bila su - premalo tragova, poligrafska ispitivanja nisu donijela nikakav uspjeh, život žrtve nije nudio nikakav trag ni sumnju...
Nisu priznavali da je očevid obavljen krajnje traljavo, da je, primjerice, jedan od inspektora koji se bio nakratko uključio u slučaj, Ranko Grković, u siječnju 2005. godine ubijen, nakon čega je njegov ubojica Stanko Bubić izvršio samoubojstvo.
Nisu nikad objasnili tko je koristio mobitel Marijane koji je nakon ubojstva izuzet sa svim njezinim drugim stvarima pa je nekoliko mjeseci nakon tragedije majka nesretne djevojke dobila račun od teleoperatera za razgovore koje njezina mrtva kćer nije mogla voditi...