"Tog jutra, 20. srpnja 2022., ustao sam, popio kavu te otišao iza kuće baciti soc s drugim biootpadom na mjesto gdje odlažem kompost. Već s udaljenosti od 15 metara ugledao sam oštećenog Nikolu Samardžiju kako siječe moju živicu. Odložio sam otpad i prišao žičanoj ogradi kojom je ograđeno imanje. Popeo sam se na blok cigle i prešao preko jer nema vrata s te strane. Prišao sam Nikoli koji je u tom trenutku prilazio meni. Posvađali smo se na što mi je odgovorio da mu ta živica smeta i da je ima pravo rezati. Na to sam mu odgovorio da ‘ne bude više moju živicu nikad diral‘. Pritom nisam mislio da ću ga ubiti, već da mu to više dozvoliti neću. Iskreno, mislim da je to s njegove strane bila čista provokacija jer tu živicu ja održavam, a on je imao svoju na svojoj parceli. U vrijeme sukoba nalazili smo se pored moje živice, a ne njegove, iako se one na jednom mjestu spajaju.
Zatim smo se ‘sastali‘. On je u lijevoj ruci držao aku-rezačicu živice koja nije bila u pogonu. Najednom ju je podignuo, jer je bio ljut što mu se suprotstavljam, pa sam imao dojam da će me udariti. Tako da sam ja njega desnom rukom, otvorenim dlanom udario po uhu. Htio sam ga udariti šakom, ali nisam ga želio teže ozlijediti pa sam ga ošamario", rekao je u svoju obranu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici Zvonimir Vlahović (57), optužen da je silovitim udarcima po glavi skrivio smrt susjeda Nikole Samardžije (63) nakon svađe oko živice. Nakon tog šamara po uhu, primio ga je za potkošulju u predjelu prsa.
"Bio je to jak šamar jer je Nikola krenuo unazad, a kako sam ga držao za majicu, išao sam za njim. Tad je Nikola opet podigao rezačicu kako bi me udario, ali sam se izmaknuo pa sam ga udario šakom u lice ispod lijevoga oka. On je tad počeo dozivati suprugu Dolores vičući ‘Maco‘. I onda sam ga još jednom ošamario po lijevoj strani lica i potom pustio. Potkošulja mu se poderala, a on se odmaknuo, uzeo srp koji je bio uz rub živice te ubrzanim korakom otišao kući. Sve se odvilo u desetak sekundi. Ne znam je li Dolores mogla vidjeti ono što je opisala kad je svjedočila jer se okršaj dogodio na polovici živice, a između prozora s kojeg je ona gledala i mjesta sukoba nalazi se jabuka koja je u srpnju imala punu krošnju lišća. Meni je bilo jasno da će susjed nakon svega zvati policiju imajući u vidu događaj od tjedan dana ranije - opisao je dalje optuženi rezimiravši da je pokojnog udario tri puta - dva šamara i jedna šaka u lice.
Dodao je i kako Samardžija nije pao na tlo niti posrnuo nakon nijednog udarca te smatra kako je fizički bio jači od pokojnog uz napomenu da je sudjelovao u Domovinskom ratu, pa da mu je šakom mogao nanijeti znatno teže ozljede, ali se odlučio za šamar prilikom prvog kontakta.
- Takvim udarcima imao sam ga namjeru osramotiti, a ne teže ozlijediti. Prije tog događaja nas dvojica uopće nismo komunicirali. Ovom prilikom imam se potrebu osvrnuti na 23. kolovoz 2018. Naime, u jednoj kući u Gladovcu trebao sam vršiti popravke. Čisteći kuću od starih stvari, u dimnjaku sam pronašao bombu koja je bila zaštićena u kućištu. Nisam je predao policiji, nego odložio u ormar u svojoj kući. Na nju sam zaboravio, izbivao dva mjeseca iz Gladovca, a po povratku na općinskom putu trava je bila zarasla pa sam je pokosio, pokupio i odnio u šumu. Da bi mi tog 23. kolovoza, dok sam bio u dvorištu kuće, Dolores rekla da je taj put njezin i trava njezina koju je posadio prije 29 godina njezin otac. Počela je vikati i s njom se nije moglo.
Vikala je i na E. T., bila je nepravedna i prema 80-godišnjoj Z. Č., a kako sam joj pokušavao objasniti da sam se potrudio oko trave, ona je vikala na sav glas i dalje. A kad je vidjela da ju ne doživljavam jer sam zaključio da nije baš normalna, s obzirom na to da je Z. Č. natjerala u plač, otišao sam do kuće i uzeo bombu, odšarafio kućište, došao do Dolores, izvadio osigurač i bombu stavio na prsa govoreći joj da ću raznijeti nju i sebe. Htio sam je samo zaplašiti - pojasnio je još Vlahović naglasivši da je u vrijeme kad su susjedi čuli svađu iz Samardžijine kuće, nekoliko sati prije pronalaska tijela, bio u ribolovu. Negirao je tvrdnje pokojnikove supruge da mu je, nakon fizičkog sukoba, dok se saginjao po srp zaprijetio prstom, a ujedno je negirao i udarce u prsa.
U sudnici se, inače, projektorom na velikom zidu pregledavao fotoelaborat s mjesta očevida mrtvog tijela, a koji je detaljno analizirala sudsko-medicinska vještakinja Marija Baković. Prizore u kojima je skončao Samardžija optuženi Vlahović prvi put je vidio i promatrao ih zgroženo. Jer Samardžija je umro najmanje 15 sati od sukoba u svojoj kući.
Vještakinja je opisala prizor tijela i okruženje u kojem se nalazilo, a kako ga je policija fotografirala gotovo pet sati od pronalaska tijekom očevida, imao je podljeve i mrtvačke pjege.
- Udarac otvorenim dlanom po uhu uzrokovao je razdor lijevog bubnjića, jedan je zadobio ispod lijevog oka, a sudeći prema svemu, veći udarac mogao je uzrokovati ozljedu kod desnoga oka. Na obdukciji je utvrđeno krvarenje unutar moždanih ovojnica s lijeve i desne strane. Ta razdvojena mjesta krvarenja ne govore o tome da su bila dva udarca, već je cjelokupno krvarenje utvrđeno unutar lubanjske šupljine moglo nastati jednim udarcem pri čemu su bile ozlijeđene mosne vene na različitim mjestima, a sve ovisi o tome kako se mozak kretao unutar lubanje u tome trenutku - rekla je vještakinja.
Na upit odakle krv koju spominje supruga pokojnog kad u svome iskazu govori da su "plahte bile natopljene krvlju i da ih je promijenila četiri", Baković odgovara da na tijelu oštećenog nisu utvrđene ozljede koje bi krvarile i da se eventualno moglo raditi o tekućini koja se cijedi kod preminulih osoba iz usta i koja nastaje pred smrt u agonalnoj fazi zbog otežanog disanja pa dolazi do pucanja malih krvnih žila u plućima. Ali ni onda te tekućine ne izgledaju crvene kao krv, već ružičaste, ali laiku mogu nalikovati na krv.
- Curenje edemske tekućine iz pluća može biti i nekog značajnijeg volumena, ali nemoguće je da se natope četiri plahte. Kod oštećenog je utvrđen edem oba pluća, a u zapisniku o očevidu opisano je curenje tekućine iz usta - rekla je dalje vještakinja. Na daljnji upit je li doktorica u Domu zdravlja kod koje je otišao Samardžija šest sati nakon okršaja te joj se požalio na strašnu glavobolju trebala primijetiti podljev na licu ispod desnoga oka, kaže da je uz digresiju da liječnici opće prakse nisu sudski medicinari te se fokusiraju samo na zdravstveno stanje, a manje na površinske ozljede.
Ujedno je rekla i da dinamika događaja koju je, pak, ta doktorica spomenula, da joj je oštećeni rekao da je osim šamaranja primio i više udaraca u glavu, a ne jedan kako tvrdi optuženi, također se može uklopiti u ozljede na području glave vidljive na obdukciji. Pucanje mosnih vena moglo je nastati uslijed, pojasnila je, "bilo kojeg udarca u predjelu glave, a zbog korištenja Varfarina, to pucanje nije moglo samozacijeliti, već se krvarenje nastavilo".
- Može li se na temelju fotografija reći u kojem je vremenu nastupila smrt? I je li za očekivati da se između 22 i 23 sati tu večer oštećeni svađao sa svojom suprugom, a o čemu su svjedočili neki susjedi - zanimalo je sutkinju pa je vještakinja ukazala da su mrtvačke pjege dominantno smještene na desnoj strani tijela koje su se, pomicanjem istog tijekom očevida, pomicale i nisu bile fokusirane.
- Po tome je smrt nastupila unutar 12 sati otkad je tijelo fotografirano. A sa sudsko-medicinskog stajališta nije moguće da je između 22 i 23 sata oštećeni bio aktivan. Jer kod oštećenika je nastupilo krvarenje unutar tvrde moždane ovojnice, toksikološkom analizom je utvrđeno da je koristio lijek Varfarin, liječnici se oko 14.30 požalio na glavobolju pa je nju potaknulo da mu izda uputnicu za Hitni bolnički prijem, a supruga Dolores je iskazala da je on po povratku kući od doktora otišao leći i da ga je našla mrtvoga oko 3 ujutro. Glavobolja, umor, pospanost te poremećaj stanja svijesti tipični su simptomi krvarenja. S obzirom na veliku mokru mrlju ispod tijela i nalaz patologa od 350 ml urina u mokraćnom mjehuru, znači da je neko vrijeme prije smrti bio poremećene svijesti, polako je progredirao i nije se budio da ide na toalet. Ne mogu tvrditi sa sigurnošću da nije sudjelovao u kakvom sukobu čija se buka čula izvan kuće, ali s obzirom na sve navedeno, ne vidim medicinski logično objašnjenje - pojasnila je Baković.
- Da je oštećeni išao na Hitnu kao što mu je doktorica preporučila izdavši mu uputnicu, kakve bi bile šanse za njegovo preživljavanje - pitala je odvjetnica Marina Sabljić. Vještakinja joj je na to odgovorila da bi "sigurno imao neke šanse za preživljenje, ali da pritom ne može tvrditi da bi i preživio zbog svog zdravstvenog stanja, lijekova koje je koristio te kronične bolesti srca zbog koje je imao umjetni zalistak". Stoga će na to pitanje, kako bi se utvrdilo u kolikoj je mjeri oštećeni doprinio tragediji jer nije otišao na Hitnu po naputku liječnice, na kraju pokušati dati neurolog kojeg će sud narednih dana angažirati za vještačenje.
Inače, na prijašnjim raspravama saslušani svjedoci nisu štedjeli riječi za pokojnog.
- Nikola je bio osoba koju nitko od susjeda nije volio. U Gladovcu Pokupskom imam vikendicu u kojoj sam živjela do potresa te poznajem optuženog i pokojnog. Nikola je bio vrlo konfliktan i agresivan te se stalno svađao sa ženom. Susjedima je radio različite probleme i sve nas je provocirao raznim postupcima. Njegov pas je jednom ugrizao susjeda nakon čega se došao svađati s čovjekom. Ispred moje kuće ostavio je prikolicu sa šutom pa nisam mogla do svoga doma. Po njegovom ponašanju, ali i govoru, mislim da je imao problema s alkoholom. A iako nisam bila prisutna sukobu od toga dana u Gladovcu, znam da su Nikola i Zvonimir imali nesuglasice - prisjetila se svjedokinja D. G. Za optuženog je, pak, rekla da je rado pomagao susjedima i nikad nije povisivao ton. Smatra ga dobrom osobom te je navela primjer kad je pokojni palio stare stvari na zgarištu pa je vatra izmicala kontroli, a optuženi je pomogao gasiti vatru i potom cijelu noć bdio da se ne proširi.
Druga svjedokinja D. P. rekla je da je kobnoga jutra u selu vidjela policiju i kraj njih optuženoga, a kad je pitala susjeda L. B. što se dogodilo, on joj je odgovorio da je "pokojni Nikola škarama za šišanje živice napao Zvonimira".
- Pokojni je bio provokator. Izazivao je sve nas susjede jer je znao svoj auto parkirati nasred makadamske ceste kojom prilazimo kućama, a kad smo ga pitali zašto tako parkira odgovarao je da je on sagradio put. Kad god bi mu netko nešto prigovorio, prijetio je zvanjem policije. Policajci su nam, pak, rekli da je pokojni stalno zvao policiju i nešto prijavljivao pa su nas onda pitali zašto mi ne prijavljujemo sve to što on nama radi. Ima jedna susjeda u ulici koja se Nikole bojala, a sad se boji njegove supruge. Ono jutro kad je intervenirala policija, oštećeni je prošao pored mene, ali na njemu nisam vidjela nikakve ozljede, a tu večer prije nego što je umro, čuli smo na dvorištu svađu između Nikole i supruge, no nisam razgovijetno mogla čuti oko čega - prisjetila se svjedokinja D. P. demantirajući time dio tvrdnji pokojnikove supruge da je kobnoga dana, po povratku od doktora, Nikola zaspao oko 16 sati i tako sve do tri ujutro sutradan kad je uvidjela da ne diše.
Svjedok V. M. bio je s pokojnim Nikolom također u lošim odnosima i kulminiralo je nakon što je pokojnikov pas ugrizao njegova unuka. I on je u večernjim satima, nakon što je ujutro intervenirala policija kad je izbila prepirka uz živicu, i nekih pet sati prije susjedove smrti, ustvrdio da je tu večer, dok je igrao "Čovječe ne ljuti se", čuo svađu pokojnoga i supruge iz kuće.
A sve je krenulo, kako smo već pisali, od živice kad je Vlahović lanjskog 20. srpnja oko 8 sati ujutro rekao Samardžiji: "Ti ne buš moju živicu nikad više diral". Nakon čega je, prema optužbama, na njega nasrnuo golim rukama. Prvo ga je udario otvorenim dlanom po lijevom uhu te dva puta šakom u lice, a onda i tri puta u prsa. Bili su to siloviti udarci uslijed kojih je Samardžija zadobio puknuće bubnjića, krvne podljeve, oguljotine, krvarenje moždane ovojnice i komore mozga uz oteklinu istoga. Ukratko, ozljede opasne po život zbog kojih je pretučeni Samardžija, uvjereno je velikogoričko tužiteljstvo, preminuo 19 sati kasnije na krevetu svoje kuće.
"Moj muž Nikola Samardžija leži u krevetu, poplavio je i ne mogu ga probuditi. Dođite, molim vas", dramatičan je poziv upomoć koji je uputila pokojnikova supruga Dolores R. velikogoričkoj policiji 21. srpnja u 4.46 sati. Bio je to njezin drugi poziv policiji nakon što je prethodnoga dana oko 9.15 sati ujutro okrenula njihov broj navodeći pritom da je "susjed Zvonimir fizički napao njezina supruga Nikolu".
Policajci su tom prilikom zatekli pretučenog muškarca te mu ponudili liječničku pomoć koju je odbio, a Vlahoviću su uručili obavijest o kršenju članka 109a Prekršajnog zakona. Stoga je inicijalno slučaj bio okarakteriziran kao prekršaj da bi na kraju, nakon Samardžijine smrti i provedenog policijskog očevida, Vlahović zaradio kaznenu prijavu. Istraga se zahuktala te je velikogoričko tužiteljstvo prijavu pretočilo u optužnicu zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom. Od tad se Vlahović, s jednomjesečnom pauzom boravka na slobodi, nalazi u istražnom zatvoru u Remetincu.
Inače, Vlahoviću je dodatni uteg u svemu i prijašnja pravomoćna presuda od prije tri godine kad je osuđen zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja i prijetnji izrečenih upravo pokojnikovoj supruzi Dolores, s kojom je ušao u verbalni sukob 23. kolovoza 2019. zbog pokošene trave. Pritom joj je "na grudi naslonio ručnu bombu i zaprijetio joj da će ju raznijeti, da će ubiti i sebe i njih". Novi zločin iz trivijalnog razloga, sumnja tužiteljstvo, počinio je svega tri mjeseca nakon što mu je istekao prijašnji rok kušnje, stoga ovo djelo ne smatraju izdvojenim slučajem, nego kulminacijom teško narušenih ranijih odnosa.
Nevjenčana supruga pokojnoga je, inače, ispričala da je toga jutra čula neobičan lavež psa pa se prepala da nije njihov pas napao drugog psa ili prolaznika. Krenula je do prozora dozvati muža da vidi što se događa te vidjela Zvonimira kako prijeti nekome kraj živice. Samardžija je toga jutra izašao sa psom, a sa sobom je ponio malu pilu za rezanje grančica i krenuo uređivati živicu da bude uredna i da se bolje vidi.
- U istom tom trenutku Nikola je iz poluklečećeg položaja krenuo u dvorište, a Zvonimir iza u drugu kuću. Mislila sam da se psu nešto dogodilo. Sišla sam istoga trena, a Nikola mi je skroz ozbiljan rekao ‘Zmlatil me Zvonimir. Takve batine nisam dobio otkad sam bio dečko na školskom igralištu‘. Rekao je i da mu je prišao s leđa, okrenuo ga i navalio šakom. Muž se nije branio, a imao je čime. Nazvala sam policiju koja je došla brzo. Nešto kasnije muž mi se potužio da ne čuje dobro i da ga jako boli glava. Otišao je doktoru i to u dva navrata jer je liječnik bio na godišnjem, pa je otišao njegovoj zamjeni. Povraćao je dvaput. Kad je popodne došao kući, bio je blijedozelen, spomenuo je uputnicu, ali me i molio me da ga pustim da se odmori, da ne može više razmišljati ni gledati. Otpratila sam ga do sobe i iza leđa mu stavila jastuk ako bi povraćao da se ne uguši. Totalno sam se pogubila, svako malo ga gledala te zaspala, a oko 3 ujutro on nije više disao - otkrila je emotivno žrtvina partnerica, na čijem tijelu inicijalno ni ona nije vidjela nikakve ozljede.