Godinu i osam mjeseci nakon što je, prema optužnici, dao na korištenje drogu 16-godišnjakinji u stanu u novozagrebačkom Sopotu nakon čega ju je ugušio jastukom, a njezino tijelo umotao u tepih i odbacio ga u podrum susjedne zgrade, optuženi Radoje Rožek (31) pognute glave suočio se s nepravomoćnom presudom. Sudsko vijeće Županijskog suda u Velikoj Gorici izreklo mu je nepravomoćnu kaznu zatvora od 11 godina.
U zatvorsku kaznu uračunava mu se i vrijeme provedeno u pritvoru od sredine veljače 2020. te mu je određena i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti. Međutim, oslobođen je plaćanja sudskih troškova.
Kao olakotna okolnost uzeta mu je u obzir činjenica da je u kobno vrijeme bio blaže smanjeno ubrojiv, dok su mu otegotne okolnosti njegova ranija osuđivanost, manipulacija tijelom nakon zločina i prikrivanje djela kao i samo njegovo obilježje.
- Obrana optuženog, po ocjeni suda, je neistinita i neuvjerljiva jer je tri puta mijenjao obranu u istrazi i na raspravi pritom upirući prstom na druge osobe sa kojih je, međutim, sud eliminirao sumnje. Iz iskaza svjedoka motiv ubojstva nismo saznali. Jedino je tu činjenica da je pokojna uzela optuženikovu metadonsku terapiju koju je on prethodno preuzeo kod doktora i da je on shvatio da neće imati dovoljno do idućeg podizanja. Zatvoreni krug indicija govori da je počinitelj ubojstva upravo optuženik koji cijelo vrijeme to osporava, ali neuspješno. Pokojna sigurno nije umrla od predoziranja kako optuženi tvrdi već od gušenja jastukom nakon što joj je prethodno zadao šakom 15-ak udaraca te se borila za zrak, za život – rekla je sutkinja obrazlažući presudu. Sud, također, nije povjerovao ni u njegove tvrdnje da nije znao da je ona maloljetna. Sutkinja se osvrnula i na dio obrane u kojoj on tvrdi da je maloljetnica željela konzumirati drogu.
-To što je ona htjela trošiti drogu, ne umanjuje kaznenu odgovornost optuženika koji je sudjelovao u nabavi droge kao i metadonske terapije koja je, kako se kasnije pokazalo vještačenjem, bila ključna za njezinu smrt – zaključila je sutkinja.
Rožek je na suđenju, podsjetimo, negirao krivnju. Iskazao je žaljenje za tragediju, izrazio sućut obitelji pokojne i pritom tvrdio: "Nisam kriv! Nisam joj davao drogu, a kamoli svoju metadonsku terapiju."
- Protiv nje nisam imao ništa. Bila je draga osoba, počeo sam ju smatrati sestrom i prijateljicom i sklonio sam je s ulice. A tijekom boravka u zatvoru sam saznao da je te večeri na Valentinovo prošle godine moj polubrat Ivica B. došao do stana i ubrizgao joj moju terapiju heptanona u ruku. I to je uzrok smrti, jer ja kad sam stavljao njezino tijelo u tepih, nije imala drugih ozljeda osim podljeva na zapešću. Dakle, nije točno kako tvrde vještaci da je ugušena i da je imala obrambene ozljede - pravdao se Rožek koji je obranu iznosio gotovo dva sata.
Dosta toga je čitao iz bilježnice koju je ispunjavao u ćeliji pripremajući se za iznošenje obrane. Uvjeravao je sud i da nije odmah znao da je pokojna bila maloljetna već mu se činilo da ima između, kako je kazao, 20 i 25 godina te da mu je svoju dob otkrila jedno jutro uz kavu, pričajući mu tužnu obiteljsku priču i razloge bijega od kuće.
Odgovarajući na pitanja sutkinje je li maloljetnica konzumirala drogu i njegovu terapiju, Rožek je kazao da je terapiju držao u kupaonici, ali i u sobi pod ključem te da je ona konzumirala velike količine amfetamina i marihuane.
- Ja joj nisam mogao zabraniti da ju koristi. Uostalom, čak je i ona za drogu davala novac od prodaje laptopa i mobitela. Joint kad smo pušili je išao iz ruke u ruku pa tako i njoj, a speed se šmrkao s pladnja jer kako drugačije? Znate, ja od 13 godine konzumiram marihuanu, a od 2011. sam u registru ovisnika te sam koristio razne droge, a zadnje je bilo da sam se dohvatio, nažalost, i heroina - govorio je Rožek dalje, nakon čega ga je tužiteljica upitala pod kojim okolnostima je polubrat Ivica napustio stan i je li maloljetnicu upoznao po dolasku u stan ili ju je poznavao ranije.
Optuženi je tako ispričao da su polubratu u stanu ostale neke njegove stvari kad se odselio k prijatelju, a tih je dana postavljao knauf u jednom kafiću i zarađivao, pa se s Ivicom nije mogao nalaziti.
- Ali on je zato znao da je ona sama u stanu i mogao je doći kad je htio. Otjerao sam ga iz stana jer nije doprinosio, a čak je rekao da će i za njezine troškove sudjelovati jer su u vezi, a upoznali su se upravo u stanu. Nju, iako nije doprinosila za hranu, otjerao nisam jer je žena, ali i da joj se nešto ne dogodi na ulici - pojasnio je još optuženi.
Dan prije nemilog događaja na Valentinovo, Rožek je popio veliku količinu Normabela, terapiju i marihuanu. Po terapiju je otišao u Dom zdravlja Siget te je pred medicinskom sestrom u ambulanti popio jednu dozu, dok je 3 ili 4 bočice popio nedugo potom na klupici.
U takvom 'urokanom' stanju prijatelji su ga pronašli i odvezli kući gdje je prespavao do sutradan ujutro. A kad se probudio, rekao je da je otišao do pekare i vidio da maloljetnica spava u drugoj sobi. Kad se vratio u stan, otuširao se i otvorio vrata njezine sobe.
- Bila je hladna. Pokušao sam joj pružiti prvu pomoć dajući joj umjetno disanje. Masirao sam joj srce i primijetio da joj desna ruka visi uz krevet, špricu i iglu na podu, da je na zapešću imala hematom i da si je špricom ubrizgala moju terapiju. Ugledao sam sukrvicu i pjenu na ustima. Satima sam nakon toga sjedio u sobi. Uhvatila me panika. Pušio sam cigaretu za cigaretom, uzeo Normabele. Nisam se uspio smiriti. Negdje oko ponoći izašao sam van prošetati i vidio kraj jedne zgrade otvorena limena vrata i podrum. Vratio sam se u stan, obukao tijelo i omotao ga u tepih koji sam našao na stubištu zgrade. Malo sam ju nosio, ali je bila teška pa sam ju na kraju vukao i ostavio na stepenicama. Vratio sam se u stan, sjedio nervozan i nemoćan i pušio marihuanu - opisao je Rožek sramotne trenutke kad se odlučio riješiti tijela i sakriti zločin.
Mislio je, kaže, da se s njim to neće uspjeti povezati.
Na prošlom ročištu, podsjetimo, osim završnog govora tužiteljice koja je rekla da je tijekom sudskom postupka Rožeku dokazana krivnja za oba kaznena djela na štetu pokojne djevojke, Rožekova braniteljica tvrdila je suprotno odnosno da mu krivnja dokazana nije jer da personaliziranih dokaza osim materijalnih indicija, nema.
Rožek je u nekoliko navrata ponovio da nije kriv, kao i da pronađeni DNK nije njegov već nepoznate osobe i da zato treba uzeti DNK njegova polubrata Ivice. No, sud je zaključio da je Ivica B. u vrijeme svirepog zločina u Sopotu, bio u centru Zagreba i da je s Rožekom pokušavao stupiti u kontakt telefonski ali mu se nije javljao na telefon.
Na suđenju se analizirala i Rožekova intenzivna telefonska komunikacija na dan ubojstva prema kojoj je, kako je tužiteljstvo zaključilo, optuženi u vrijeme kada tvrdi da je zatekao maloljetnicu na krevetu mrtvu i hladnu, zapravo telefonom zvao dobavljače droge.
Ujedno je nešto kasnije kontaktirao i prijatelje na mu svrate u stan na druženje i da usput sa sobom donesu drogu. No društvo mu je reklo da mu neće doći pa je Rožek, ponovno, počeo zvati jednog od dilera.
Pritom je, smatra tužiteljstvo, bio bijesan jer je vidio da je maloljetnica uzela njegovu dozu heptanona pa se smatra da je to bio okidač da se nad njom iskali. Sutradan, nakon što se već riješio tijela i skrivao se u stanu ne želeći otvoriti policiji, Rožek je zvao jednog susjeda u zgradi rekavši mu da se nalazi u Šibeniku.
U vrijeme zločina, prema mišljenju sudske vještakinje, Rožek je bio smanjeno ubrojiv ali u blažem stupnju s kontrolom upravljanja svojih postupaka.