Danas znamo da neandertalci nisu završili u slijepoj ulici evolucije, nego su se miješali s našim precima i dali svoj udio našem DNK - kaže dr. Dimitra Papagianni, profesorica arheologije na Sveučilištu Southampton.
Podrijetlom Grkinja, Dimitra Papagianni diplomirala je na Sveučilištu Atena, a zatim doktorirala na Cambridgeu. Godinama je britanskim studentima držala kolegij “The Neanderthal World” za koji se zbog velikog interesa uvijek tražila stolica više. No, s vremenom je spoznala da ne može naći nijednu novu knjigu o neandertalcima koju bi mogla preporučiti studentima. - A toliko se toga u posljednjih 10-20 godina promijenilo u našem razumijevanju neandertalaca i njihovu mjestu u ljudskoj evoluciji - rekla je dr. Papagianni.
Zanemarive razlike
Stoga je zajedno sa suprugom Michaelom Morseom odlučila napisati knjigu o neandertalcima u kojoj će na zanimljiv način biti sažeta sva nova otkrića o tim izumrlim hominidima, najbližim rođacima Homo sapiensa. Knjiga “The Neanderthals Rediscovered: How Modern Science Is Rewriting Their Story” pojavit će se u američkim i britanskim knjižarama početkom listopada, a namijenjena je specijalistima, baš kao i prosječno obrazovnim radoznalcima.
Neandertalci i moderni ljudi potječu od zajedničkog pretka, a na evolucijskom su se putu razdvojili prije 300.000 godina. Zašto su neandertalci tako zanimljivi današnjim ljudima, upitala sam svoju sugovornicu.
- Elementarna je istina da su ljudi najviše zainteresirani za teme koje im se čine bliske, ali dovoljno različite da ih intrigiraju. Neandertalci su nam s jedne strane vrlo slični, ali s druge su vrlo različiti u aspektima koje smatramo fundamentalnima za čovječanstsvo - rekla je D. Papagianni. - Izgledali su slično kao i mi, a ipak su drukčiji od nas. Jesu li mogli govoriti? Jesu li imali umjetnost? Jesu li stvarno naši preci? A tu se javlja i osjećaj krivnje: jesmo li mi bili pokretač njihova izumiranja ili smo ih čak istrijebili? - dodala je dr. Papagianni.
Neandertalski ostaci prvi su put pronađeni 1856. godine u njemačkom rudniku Neandertal po kojemu su i dobili ime. Živjeli su na ograničenom području od Atlantika do Uzbekistana te od sjeverne Europe do Bliskog istoka.
Hrvatska se može pohvaliti s dva vrijedna neandertalska nalazišta: Vindijom i Krapinom.
- Prvi put posjetila sam Krapinu 1999. kad je održana međunarodna konferencija kojom se obilježila 100. godišnjica krapinskog otkrića. Vratila sam se poslije nekoliko godina i dio svoga postdoktorskog istraživanja obavila u Hrvatskoj. Bila sam sretna što sam imala priliku vidjeti izbliza i čak imati u rukama neke od fosilnih ostataka i predmeta iz Krapine i Vindije - prisjetila se D. Papagianni.
- Zajedno s hrvatskim kolegama istraživala sam i na terenu u Istri i okolici Zadra. Nažalost, još nisam stigla posjetiti novi muzej neandertalaca u Krapini, ali nadam se da će se prilika uskoro ukazati - istaknula je D. Papagianni. Neandertalci su bili mišićavi i robusni, kraćih nogu i ruku od modernih ljudi te u prosjeku visoki 158 centimetara. Imali su crvenu kosu i pjegice na licu. Koristili su kremen i kameno oruđe, a bili su vrsni lovci. Hranili su se jelenima, mladim nosorozima, bizonima, orasima i raznim biljkama.
Kako je na nekim neandertalskim nalazištima pronađena crvena i oker žuta boja, znanstvenici spekuliraju da su im služile za ukrašavanje, baš kao i perje i privjesci napravljeni od orlovih kandži. Neandertalci su pokapali svoje mrtve, a ima i naznaka da su bili kanibali.
Svi imamo njihov gen
Antropolozi su dugo spekulirali jesu li se neandertalci i moderni ljudi seksali jer su neki fosilni ostaci, poput “dječaka iz špilje Abrigo do Lagar Velho u Portugalu” upućivali na hibride dviju vrsta. Ostatke takvog hibrida znanstvenici su našli i u špilji Riparo de Mezzena u sjevernoj Italiji, o čemu se nedavno pisalo.
Analizom DNK iz nađenih ostataka zaključeno je da je ta osoba bila plod intimnog odnosa između neandertalke i modernog čovjeka, a taj se seksualni čin odigrao prije 30.000 do 40.000 godina.
(...)