ZAGREB - Damir Trut ravnatelj je Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 2. svibnja 2008. Predstavnik je u Međuresornoj radnoj skupini za ocjenu i potrebu razvitaka politike razvojne pomoći i član je pregovaračke skupine za dva poglavlja u procesu pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji: u Međuvladinoj hrvatsko-ruskoj komisiji za trgovinsko-gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju i u Međuresornoj radnoj skupini za suradnju RH sa NATO-om.
S Damirom Trutom razgovarali smo o razornim potresima, tsunamijima i nesrećama u nuklearnim tvornicama koje pogađaju Japan, ali i o situaciji u Hrvatskoj i njenoj spremnosti za elementarne nepogode.
Građani će sve znati
Trenutačno svjedočimo katastrofi u Japanu. Broj poginulih premašio je tisuću i stalno raste. Osim potresa i tsunamija, prijetnju za stanovnike predstavljaju i eksplozije u nuklearkama: razina radijacije i do 1000 je puta veća od uobičajene.
Kako reagirati u takvim situacijama, kako umiriti građane, kako ih zaštititi?
- Prvo, već je na situaciju s nesrećama u nuklearnim elektranama u Japanu reagirala Međunarodna agencija za atomsku energiju, koja je obavijestila sve zemlje članice, pa i RH, o pojačanom zračenju zbog nesreća koje su u tijeku. Informacije takvog tipa dolaze u DC 112 koji je kontaktna točka za niz međunarodnih sporazuma, pa i one vezane uz nuklearne akcidente.
U EU to je ECURIE sporazum, a tijelo koje je nadležno za vođenje situacija s nuklearnim i radiološkim nesrećama u RH je Državni zavod za nuklearnu i radiološku sigurnost.
Postoji Plan djelovanja za takve situacije koji je donijela Vlada RH i slijedom tog plana, prema informacijama koje imamo, u nedjelju ujutro sastao se Krizni stožer DZNRS-a kako bi procijenio potencijalne opasnosti za našu zemlju. Ako bi postojala bilo kakva opasnost za građane RH, DZNRS je dužan odmah obavijestiti i sve nadležne službe, uključivo i DUZS i građane. Ujedno mora definirati potrebne postupke i mjere koje bi građani trebali poduzeti.
Međutim, s obzirom na udaljenost, za sada nikakve posebne mjere nisu potrebne, kao što je to bio slučaj kod černobilskog akcidenta.
Hipotetsko pitanje. Da potres te jačine (8,9 prema Richteru) pogodi Hrvatsku i da pritom dođe do nezgode u NE Krško u susjednoj Sloveniji, kako bismo reagirali?
- Iz podataka iz Japana vidljivo je da je zona ugroženosti u kojoj se provodi preventivna evakuacija u radijusu od 20 kilometara od nuklearke. Za Krško ta zona obuhvaća samo dijelove nekadašnjih općina Samobor i Zaprešić, a gradovi Zaprešić i Samobor od NE Krško udaljeni su 25 kilometara.
Dakle, već bi bili izvan zone izravne ugroženosti. Stvarne zone ugroženosti definiraju se kao zone primarne opasnosti - 15 kilometara od nuklearke. Zona sekundarne opasnosti odnosi se na područja udaljena 25 kilometara, a razlikujemo još zonu od 50 i zonu od 100 kilometara.
I NE Paks je blizu granice
U Hrvatskoj su unutar zone od 25 kilometara samo Zaprešić i Samobor, u 50 kilometara je Zagreb, a druga NE Paks je u Mađarskoj, oko 75 kilometara od državne granice s RH u Baranji. Osijek je udaljen najmanje 110 kilometara od elektrane.
Objektivno ne bi trebalo očekivati potrebe za evakuaciju iz zone širih od 15 kilometara, pa to za nas nije opcija. Međutim, ako bi bila potrebna, evakuaciju u RH provode DUZS i jedinice lokalne i područne samouprave. Ujedno su jedinice lokalne i područne samouprave te koje zbrinjavaju i obavljaju prihvat evakuiranih.
Kako se u Hrvatskoj tijekom cijele godine pripremamo za krizne situacije? Tko je sve uključen u planiranje zaštite od katastrofa? Mogu li se one i kako predvidjeti, može li se na vrijeme reagirati?
- Vlada RH je 2009. godine donijela Procjenu ugroženosti Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških nesreća i katastrofa, a u srpnju prošle godine i Plan zaštite i spašavanja za područje cijele RH. Uz to, postoji niz specijalnih planova, kao što je to Plan obrane od poplava ili Plan intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora.
Zajedničko je da se svi planovi temelje na tri principa: supsidijarnosti, solidarnosti i kontinuitetu djelovanja. Supsidijarnost znači da odgovor mora započeti tamo gdje je nesreća nastala, dakle u jedinici lokalne samouprave, a zatim odgovor prema potrebi raste na temelju solidarnosti do razine županije, države, a ako treba i do međunarodne razine.
Za umanjenje mogućih šteta važno je smanjenje rizika od katastrofa, te poduzimanje niza aktivnosti da se utvrđeni rizici umanje i dovedu na prihvatljivu razinu. U tome u posljednje tri godine intenzivno djelujemo kroz Hrvatsku platformu za smanjenje rizika od katastrofa.
Gradnja štiti od potresa
Neke od aktivnosti smanjenja rizika se u Hrvatskoj provode niz godina, od 1965. postoje propisi o seizmički otpornoj gradnji, koji bi trebali osigurati otpornost objekata na potrese do 7 stupnjeva. Isto tako, već dugo se grade i stalno dograđuju sustavi obrane od poplava, nasipi, kanali, brane i retencije.
Međutim, razvoj zemlje zahtijeva da se s tim poslom stalno nastavlja. Zbog toga je djelovanje Hrvatske platforme, kao mjesta usklađivanja djelovanja svih ministarstava, gospodarskih subjekata, znanstvenih institucija i udruga građana posebno važno. Veselilo bi nas kad bi se u rad HP-a uključili i mediji, čija uloga u prevenciji i smanjenju rizika nije mala. I još jedno, i procjena i plan javni su dokumenti.
Kakva je situacija u Hrvatskoj kad je u pitanju zaštita stanovništva od prirodnih katastrofa? Kako funkcionira cijeli sustav i kakva je tu uloga DUZS-a?
- Sustav zaštite i spašavanja u RH gradi se dugi niz godina, ali je 2005. bila bitna prijelomnica, koja je ustrojavanjem DUZS-a pokrenula revitalizaciju sustava, a koji je bio zapušten nakon Domovinskog rata.