Bio je to jedan od najimpresivnijih dana u modernoj znanosti : 4. srpnja 2012. godine, talijanska fizičarka dr. Fabiola Gianotti predstavila je rezultate istraživanja eksperimenta ATLAS, koji je baš kao i konkurentski eksperiment CMS, potvrdio postojanje Higgsova bozona, popularne “Božje čestice”.
Stotine fizičara okupljenih u velikoj dvorani CERN-a (Europski centar za nuklearna istraživanja) oduševljeno je zapljeskalo, a snimke toga jedinstvenog zanosa obišle su svijet. Iako je izvanrednom događaju prisustvovao i Peter Higgs, škotski fizičar koji je 1964. godine zajedno s Belgijancima Francoisom Englertom i Robertom Broutom predvidio postojanje famozne čestice, čini se da je glavnina medijske pažnje bila usmjerena na Fabiolu Gianotti, “uspješnu ženu u dominantno muškoj znanstvenoj disciplini” koja je vodila tim od više od 3000 istraživača.
Nekoliko mjeseci kasnije, Gianotti je u izboru američkog magazina Time, zajedno s američkim predsjednikom Obamom, egipatskim predsjednikom Morsijem, novim šefom Applea Cookom i pakistanskom djevojčicom Malala Yousafzai, proglašena jednom od pet najvažnijih osoba 2012. godine.
- To je bez sumnje bila velika čast za mene, ali čast koju dijelim s tisućama fizičara koji su sudjelovali u otkriću Higgsova bozona. Jer otkriće Higgsova bozona nije rezultat rada jedne osobe nego cjelokupne zajednice fizičara tisuća ljudi koji su 20 godina radili na tom projektu. Mislim da je jako pozitivno to što je magazin Time izabrao među osobama godine nekoga tko se bavi fundamentalnim istraživanjima. To je snažna poruka koja pokazuje zanimanje javnosti za naša istraživanja - rekla mi je Fabiola Gianotti.
Upoznala sam je na Novinarskoj školi iz neuroznanosti nedavno održanoj u Znanstvenom centru Ettore Majorana u gradiću Erice na Siciliji. Elegantna i ozbiljna, dr. Fabiola Gianotti došla je kao posebna gošća da bi znanstvenim novinarima iz cijele Europe te Egipta i Izraela govorila o jednom od najambicioznijim intelektualnim pothvatima današnjice: potrazi za Higgsovim bozonom.
Kako je lov na tu neuhvatljivu česticu desetljećima bio neuspješan, nobelovac Leon Lederman 1993. godine smislio je naziv Božja čestica. Naposljetku, Božja čestica je uhvaćena zahvaljući gotovo šest milijardi eura vrijednom podzemnom akceleratoru LHC (Veliki hadronski sudarač) te divovskim detektorima ATLAS i CMS.
Zašto je otkriće te čestice toliko važno na znanstvenom i tehnološkom planu, upitala sam Fabiolu Gianotti dok smo u pauzi predavanja ispijale kavu na terasi s koje se u daljini naziralo more (Erice je gradić-muzej na 800 metara nadmorske visine). - Na znanstvenom nivou ta je čestica posebna jer omogućava razumijevanje zašto elementarne čestice imaju masu.
Ona objašnjava kako sastavnice atoma kao što su elektroni i kvarkovi dobivaju masu. Da nema Higgsova bozona, ne bi bilo atoma i ne bi bilo nas, ni našeg svemira. Ili bi bio jako različit od ovoga - rekla je Fabiola Gianotti.
(...)