Ljudi iz “Rojsove pukovnije” nikada nisu dobili ono što im je pripadalo, nikakvu naknadu za ono što su oni ustvari odradili i napravili za Republiku Hrvatsku, rekao je bivši ministar obrane Andrija Hebrang svjedočeći ovog mjeseca u parnici kojom Šezdesetšesta pukovnija od države traži čak 820 milijuna kuna.
Prilično nezapažen iskaz jednog od ključnih političara nekadašnje HDZ-ove garniture mogao bi izazvati milijardu kuna tešku posljedicu za proračun Republike Hrvatske. Kamate na Rojsov odštetni zahtjev, naime, nadopunjuju upravo toliko da ukupan iznos probije magičnu granicu.
Šezdesetšesta pukovnija, Zadruga za izgradnju prometnica Zagreb, zastupana po upravitelju Ljubi Ćesiću, još od lipnja 2006. na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu vodi parnicu u kojoj njegov zastupnik, prilično kontroverzni odvjetnik Gordan Vuletić nastoji dokazati da su, kao kooperanti MORH-a, svojim strojevima i 2312 zaposlenika izveli radove na cestama u Republici Hrvatskoj ukupne vrijednosti 820,458.758 kuna. U tužbi odvjetnik Vuletić prilaže dokaze kao što su računovodstveni elaborat i nalaz vještaka građevinske struke na okolnost izvršenih radova i cijene rada.
Tu su i Zapovijed Ministarstva obrane, razne odluke o dodjelama vojnih objekata, te popis velikih radova kao što su Jadranska autocesta, autocesta Zagreb - Varaždin - Goričan, cesta Moravče - Marija Bistrica, autocesta Rijeka - Karlovac, te pripadajući nasipi, iskopi i drugi veliki građevinski radovi. U debelom sudskom spisu je i Odluka iz 1997. koju potpisuje tadašnji pomoćnik ministra obrane Vladimir Zagorec, a kojom se 66. pukovniji daje na korištenje dio vojarne Croatia u Zagrebu. Sadržaj te odluke zgodno ilustrira vrijeme u kojem je donesena.
‘Ljudi iz Rojsove pukovnije nikad nisu dobili naknadu za ono što su radili’, posvjedočio je Andrija Hebrang. ‘Nije sporno da su sagradili cestu do Marije Bistrice. Obavili su to odlično i nije im plaćeno’, rekao je Radić. FOTO: Goran Mehkek / CROPIX;
“Temeljem potrebe smještaja materijalno tehničkih sredstava i ljudstva inženjerskih postrojbi HV-a donosim Odluku o davanju na korištenje dijela lokacije vojarne Croatia”, kaže se u dokumentu MORH-a kojeg je 28. srpnja 2007. potpisao Vladimir Zagorec. Bilo je to vrijeme u kojem nije trebalo puno objašnjavati zašto se i kome što besplatno daje na korištenje.
Parnični postupak prošao je kroz “uspone i padove”. Pad je označila prvostupanjska odbijajuća presuda, no uspon za tužitelja Rojsa zasigurno je najnoviji iskaz bivšeg ministra Hebranga i gotovo suglasno svjedočenje Jure Radića.
Kako god završila ova sudska bitka, ostat će zabilježene teškoće i zapleti kroz koje je tužitelj Rojs prolazio tijekom njegova trajanja. U srpnju 2008. sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Kristina Trtanj Vukoja odbacila je “Rojsovu” tužbu i naložila mu još i da plati 134 tisuće kuna parničnog troška. Žalbu na tu odluku napisao je odvjetnik Alen Čičak, kao privremena zamjena za kolegu Gordana Vuletića koji je završio u pritvoru. Teško je razumjeti što se događalo daljnje četiri godine, ali žalbu je Županijski sud uvažio tek u ožujku 2012. godine.
U podnesku iz listopada te godine Županijsko državno odvjetništvo pokušava Općinski sud uvjeriti da je tužitelj propustio podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora. No, čini se da to nije istina jer je još u samom startu, šest godina ranije, Rojsov odvjetnik dao sudu na uvid kopiju Zahtjeva za mirno rješenje spora s datumom 12. listopada 2005.
...