Na brodu iz Fažane za Brijune već mi je ponestajalo signala, a potom i baterije jer kao svaki pravi ovisnik o mobitelu visjela sam na njemu na cijelom putu iz Zagreba, no dalje je to postalo skoro nemoguće. Na otočju nekad glamuroznih Titovih rezidencija vrijeme kao da je stalo pa je nakon preduge potrage za štekerom i poslije Wi-Fi-jem po terasi za živce bilo zdravije odreći se tehničkih spravica i u iduća 24 sata vratiti se u trodimenzionalni svijet uz glumačku koloniju Kazališta Ulysses.
Umjetnička institucija što su je 2001. utemeljili naši diljem svijeta proslavljeni glumac i redatelj Rade Šerbedžija i pokojni dramski pisac Borislav Vujčić kamp je u punom smislu riječi. Ako su obližnje vile jugoslavenskog predsjednika danas kao stare dame na kojima se vidi negdašnja ljepota, par oronulih vojnih objekata gdje ansambl boravi bivše su neugledne djevojke, praktički usidjelice koje nitko nije htio i predviđene su za rušenje. Hotelski je u njima samo raspored prostorija, što kod “Franine” znači zajedničku kupaonicu, pa je ondje uspostavljen ured i menza. Susjednu “Jurinu” koristili su oficiri i tako svaka soba ima sanitarni čvor, ali tu prestaje svaki luksuz. Interijer identičan onim staromodnim zimmer freijevima dalmatinskih šjora, čist, uredan i - nikad obnavljan. Socrealizam je ovdje u svakom detalju, a Ulyssesovi “Kazališni brodolomnici”, kako ih je jednom netko krstio, žive pravim robinzonskim životom. Mjestu nenašminkanih žena i neobrijanih muškaraca, sudeći po fotografijama, prilagodile su se tu za svog boravka filmske dive Vanessa Redgrave i Angelina Jolie, pa zašto ne bismo i mi. Čudom izbjegnuta privatizacija Brijuna ispala je velika usluga fanovima Ulyssesa jer izvjesno je da bi inače već bili premješteni.
- Jedinu ekskluzivu u svemu ovome predstavlja najzapadnija austrougarska tvrđava Minor, još uvijek predivna, ali ne u tako dobrom stanju u kakvom bi trebala biti. Nadamo se da će taj najveći dragulj ovoga kazališta biti obnovljen sredstvima iz fondova EU. Ona se nalazi na Malom Brijunu, gdje nema ništa osim nje i srušenih vojnih baraka. Dakle, nema ovdje nikakvog glamura i ekskluziviteta - kažu nam.
Honorari i dnevnice
- Osnovni problem Ulyssesa u glavama je dijela ljudi koji kreiraju javno mnijenje. Nažalost, ovo je vjerojatno jedino kazalište na svijetu o kojemu su ispisani kamioni novina iz pera autora koji nikada nisu uživo vidjeli nijednu Ulyssesovu predstavu niti su sudjelovali u bilo kojem procesu što se ovdje događa, nego su iz svojih fotelja u Zagrebu secirali svaku ulogu i potez Rade Šerbedžije. U objektu ‘Jurina’, gdje ste vi prespavali, boravi oko 130 članova ansambla. Sve i jedan hrvatski studentski dom je za dvije klase ili tri zvjezdice iznad, u što se može uvjeriti svatko tko zaista pogleda oboje - slušamo od ljudi iz produkcijskog tima Duška Ljuštine, ojađenih iskrivljenom percepcijom izdaleka, dok se disciplinirani glumci u jutarnjim satima okupljaju na doručku.
- Pred samu predstavu tamo na starim madracima ostaju prespavati tehničari, zajedno sa štakorima kojih je puna tvrđava, da bi uspjeli postaviti osvjetljenje, razglas i sve ostalo. Jedini željeni učinak ove vaše reportaže je da ljudi dođu i o svemu se osvjedoče na licu mjesta pa prosude: ne valja ili je dobro, na nas ne treba trošiti pare ili ovome valja dati mnogo veći budžet. Ne mislimo se uspoređivati niti tražiti bilo kakvu paralelu s našim ljetnim festivalima. Nikada nitko nije propitivao novac nekog privatnog kazališta kao u slučaju Ulyssesa. Zašto? Nemamo pojma - poručuju ulyssesovci.
Svojedobno, kada je Ljuština bio zamjenik pročelnika za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, ovo je kazalište u okviru međužupanijske suradnje dobilo 100.000 kuna. Vele da se tim povodom u medijima danima razglabalo što se drugo za te novce dalo kupiti - kao da se to daje osobno Šerbedžiji. Situacija je, tvrde, upravo suprotna.
- Osim nas ne postoji nijedno kazalište u Hrvatskoj čiji osnivač nije uzeo ni kune! Čak i za gostovanja u Dubrovniku, kada su ljudi na žiroračune uz honorare primili i dnevnice, Rade Šerbedžija iz svog je džepa platio sebi obroke i bez dnevnice k’o zmaj je odigrao glavnu ulogu. U svih 15 godina Ulyssesa on i njegova supruga, redateljica Lenka Udovički, nisu primili nijednu kunu plaće za svoj posao, a smatra se da obitelj Šerbedžija džaba ljetuje na Brijunima. Krivo! On ove sezone ovdje igra u 11 predstava, pa nek’ se samo preračuna koliko bi zapravo trebao zaraditi. Uz to, on u Barbarigi prekoputa ima krasnu kuću na samoj obali mora, pa što će mu onda boravak u derutnim objektima? Ali, gura se priča da je Rade Šerbedžija sa svojom svitom zaposjeo tvrđavu Minor!
Budžet Kazališta Ulysses ne kriju.
- Ove godine izgurat će se u 3 do 3,5 milijuna kuna. Dotacije iz državnih sredstava završit će vjerojatno na 750.000 kuna, što je oko petine našeg proračuna, dakle sve ostalo zaradimo sami. Samo ove sezone imamo tri premijere: ‘Pečat’ našeg mladog pisca Borne Vujčića i studenata zagrebačke Akademije dramske umjetnosti predvođenih njihovim profesorom, Goranom Grgićem, slijedi Gogoljev ‘Dnevnik jednog luđaka’ u izvedbi Ozrena Grabarića i na kraju Sofoklova ‘Antigona’ - kažu nam.
Budžet nije tajna
- Program ćemo izgurati bez obzira na do kraja neizvjesne financijske konstrukcije. Misli se i da spomenuta dva brijunska objekta koristimo besplatno, a svake godine Ulysses tu ostavi od 450 do 500 tisuća kuna za smještaj, vidjeli ste kakav. Samo po ugovoru za najam s Nacionalnim parkom plaćamo 300 tisuća kuna, a ostatak za struju i vodu, čak i na Malom Brijunu, gdje su javni toaleti što ih rabe i turisti koji su samo u obilasku otoka. Najnormalnije plaćamo i brodove, a redovito čitamo naslove poput ‘Ratna mornarica vozika Šerbedžiju’, iako ga nisu prevezli ni jedan jedini put. Rade ima svoj veliki gliser kojime se prevozi na predstave gorivom koje plaća iz svog džepa, a drugi, manji darovao je Kazalištu Ulysses, uz još jedan koji smo kupili. Tu našu veliku flotu treba poslikati! - ogorčeni su u Ulyssesu. Što se tiče investicija koje bi modernizirale otočje, prizivaju ih, iako su svjesni kako su one u suprotnosti s interesima njihova kazališta.
- Država je ispred svega, ako je njoj dobro, bit će i nama, poglavito što Kazalište Ulysses radi na tome i svjesno je da će ga ulaganja odavde preseliti na Mali Brijun. Ovdje je lijepo samo kazalište jer Šerbedžija je sam po sebi jedan veliki teatar - uvjereni su.
U času našega boravka bilo je tu na obrocima prijavljenih 187 duša, kojima kuhaju i poslužuju ih đaci Ugostiteljsko-turističkog učilišta iz Zagreba, pod mentorstvom njihovih profesora. Terasu svoje menze gdje je objedovala i Angelina Jolie kozmetički su obnovili sami, a kompleks dviju zgrada ostatak godine je zatvoren jer GUP-om su predviđeni za rušenje.
- Ako nas pljujete, budite toliko pristojni da dođete vidjeti naše predstave! Samo trećina novinara koji su o nama pisali bila je ovdje, a tu je 99 posto hvalospjeva - uvjereni su u Ulyssesu.
Pletu se zavrzlame
Respektabilnih 15 godina konstante u doba instant htijenja i postignuća doista nije mala stvar. Ni njima, kažu, od samog početka nije bilo lako, no nije im žao svih “batina” koje su primili pri pomisli na tisuću gledatelja na tribinama tvrđave Minor, gdje ih stane gotovo upola manje, na svečanom koncertu u povodu 15. godišnjice Kazališta Ulysses početkom sezone, kada su uz Šerbedžiju besplatno muzicirali Josipa Lisac, Vlatko Stefanovski, Darko Rundek, Damir Urban i drugi koji su tu imali solističke koncerte. Prethodno su imali i godinu posvećenu Krleži, također s premijerama i okruglim stolovima eminentnih krležijanaca.
- Kazalište Ulysses dragulj je hrvatske umjetnosti, samo kako neke u to uvjeriti? Da je koji drugi teatar sve to napravio pisali bi se o njemu panegirici, a o nama krivo misle da samo igramo golf, kupamo se i odmaramo u Titovim vilama. Sve je sušta suprotnost tome- pozivaju ljudi iza kulisa Kazališta Ulysses.
Njegov suosnivač Rade Šerbedžija isprva nije bio neraspoložen govoriti o temi koja ga evidentno pogađa.
- Razgovarajte s našim poznatim glumcima i režiserima. Ja svoje igram i najradije više ne bih davao izjave jer čak i tekst najdobronamjernijeg novinara dočekuje dalje artiljerija, što od bezazlene rečenice pravi probleme i plete zavrzlame. Mogu reći da svakodnevno naporno radim na ulogama Kralja Leara i Kreonta jer ću ga uskoro zaigrati u Antigoni. Ponekad skočim u more, ovo najdivnije, plavo, Jadransko. Sad će me odmah neki napasti da sam protiv bušenja nafte u Jadranu! Sve su moje izjave tako dočekane i to će trajati sve do izbora jer kadgod dođu, ja sam jedna od meta, dokazanih i oprobanih, na kojoj mnogi zbrajaju razne političke poene - rekao je Šerbedžija želeći se povući iz daljnjeg razgovora. Ipak, zašto je na ataku baš Kazalište Ulysses, zamišljeno kao institucija tolerancije u svakom pogledu?
- U tome smo se pokazali i dokazali. Ovdje sjede ljudi različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i političkih uvjerenja, a o politici se ne govori. Radimo pošteno i naporno, tu su mladi glumci, studenti koji igraju u predstavama i zato sam sretan čovjek. Skoro dva mjeseca povazdan probamo, navečer igramo predstave i zadovoljan sam što je to jedan živi teatar. Imamo prekrasnu zemlju čija su Brijuni ekskluziva: iako stanujemo u dotrajalim hotelima i hranimo se u menzi, u predivnoj smo prirodi, na osami, na dovoljnoj udaljenosti od obale, izvan dosega užasnih elektronskih zvukova - priča Šerbedžija.
Talijanski džezist
- Evo, uz naše probe jedan talijanski džezist svaki dan usred šume vježba na flauti, predivno! Siguran sam da bi u toj atmosferi gosti više trošili u kafićima jer ljudi vape za tišinom, kao i za čistim zrakom i vodom. Ljudi su prepoznali ljepotu i zato nam dolaze brodom, fenomenalan je osjećaj ploviti 20 minuta do naše tvrđave, gdje nema zvukova osim galebova i divljih crvčaka koji stanu noću, kad predstava počne. Samo ponekad, s vjetrom, čujemo šum valova. U tome je čar ove jednostavnosti u koju se svi na prvi pogled zaljube, pa tako i Angelina Jolie. Međutim, i to neki izokreću i spočitavaju iako su u nekoliko sati cijeli svijet obišle njene slike s Brijuna. Zar to nije nešto najbolje što se moglo dogoditi za naš turizam? Bio je tu nekidan i Novak Đoković, ali samo smo boćali jer njegova je Jelena imala virozu pa nisu mogli na predstavu iako jako voli teatar. Na takav način, kao oni, i mi sami trebamo širiti glas o svojoj prelijepoj zemlji - rekao je.
U zadivljujućoj kulisi netaknute brijunske flore i faune, pisac Borna Vujčić improvizirao je ured na otvorenome: laptop, sklopivi stolić i - inspiracije je napretek. Radina supruga, redateljica Lenka Udovički, izvodi probe u kinu na otvorenom, njegova kći Lucija šeće uz more sa svojim klincima, dok ostale peru veš i vješaju ga na improviziranom štriku. Glumica Ksenija Marinković uz kavu nam ponosno pripovijeda kako je uz Radu Šerbedžiju jedina članica postave već kultnog “Kralja Leara” u kontinuitetu, od samog početka, prije 15 godina.
- Kad smo krenuli, sve je ovo bilo još derutnije pa smo se snalazili kako smo znali i umjeli. Nema nikakvog glamura u stajanju u redu za vešmašinu i snalaženju s plahtama, ovdje je VIP status značio spavati sam u sobi, kad nam se kao glumcima valjalo naspavati za predstavu. Cijela priča počela je s nevjerojatnim entuzijazmom da bi se načinilo kazalište što će njegovati prijateljstvo i toleranciju, koje će se oduprijeti svakom pokušaju nerazumijevanja i podizanju zidova, a da pritom ima zavidan umjetnički nivo. Nema mjesta za spavalice i šminkere jer zarana ustajemo, cijeli dan smo na probama, a navečer na predstavama - uz smijeh se prisjeća Ulyssesova veteranka.
Njezinu kolegi, Goranu Grgiću, ovo je prva radna sezona na Brijunima.
- Nisam imao iluzija o ovdašnjim uvjetima jer sve su mi dobro opisali, pa uživam u rijetkim trenucima odmora u ovoj prelijepoj oazi jer puno radimo, po zvizdanu, skriveni u sjeni drveća. S obzirom na to da igram predstavu na Velikom Brijunu, ne moram putovati i u tome je sva moja privilegija, daleko od glamura, u apsolutno radnoj atmosferi. Ulaganje u Brijune uz ovaj živi teatar i pravovaljane informacije o tome mogle bi biti meka za dolazak još više turista. Lijepo bi bilo zaustaviti vrijeme i zadržati kazalište ovdje, ali ne vjerujem da ćemo u tome uspjeti - realan je Grgić.
Dok ćaskamo, uz nas prolaze glazbenik Damir Urban i supruga mu Milica, opušteni u vožnji kolica jednoipolmjesečnog sinčića. Odnekud nailazi i glumac Mladen Vasary, autoironičan spram svog asketskog života na Brijunima na koji se i nakon 11 godina od prvog dolaska još uvijek privikava.
Boemski look
- Dok sam se adaptirao na menzašku kuhinju bilo je svakojakih probavnih tegoba kojih detalji nisu za prepričavanje. A s obzirom na to da glumim dvorsku ludu, mogu biti raskuštran i ne brijati se danima. Boemski look ne pada mi tako teško kao probe pod vedrim nebom, bez ravnog poda i tepiha na koji bi se moglo sjesti ili leći za potrebe teatra, što je neugodno u šumi usred borovih iglica. U tvrđavi Minor smo kao u sportskoj karanteni, uz samo neki sendvič, pa ovo nikako nije ljetovanje, već red, rad i disciplina u rizičnim uvjetima gdje se lako događaju nezgode. S obzirom na to da sam posljednjih godina profesor na ADU i nisam član nijednog glumačkog ansambla, ovo mi dobro dođe da ne zaboravim sasvim glumu - iskren je jedan od ulyssesovaca iz stare garde.