Deloitte je dobio ekstremno ambiciozne zadatke od Rusa, ali je o svojoj financijskoj forenzici hrvatskim vjerovnicima otkrio samo detalje; veliki i mali dioničari vrijednost mogu otpisati, a ključ će biti spašavanje maloprodaje koncerna
Što je trenutačno prvo pitanje koje treba postaviti?
Nema dileme da je najvažnije pitanje tko će sve posuditi novac Agrokoru i koliko, a kako bi proizvođačke tvrtke koncerna i trgovački lanac Konzum nastavili poslovati. Ako se hitno ne osigura likvidnost, Konzumova proizvodnja neće imati sirovina, a trgovački lanac mogao bi postati tek prostor s polupraznim policama. Ako se blokade nastave, a ne osigura svježi novac, u opskrbi Konzuma najviše bi mogle stradati tvrtke koje isporučuju kratkotrajne proizvode za dnevnu potrošnju: mlijeko i mliječne prerađevine, kruh, meso, voće, povrće… Te tvrtke nemaju izbora pa nastavljaju s isporukom, a još nisu dobile nikakav odgovor kako će sve to završiti. Odgovor na pitanje tko će hitno dati novac i koliko novca trenutačno ne nudi niti tzv. Standstill sporazum koji je potpisalo šest velikih banaka (četiri domaće, dvije ruske). Te banke zasad su se zapravo dogovorile samo da tek kreću prema pravom Standstill Agreementu koji će imati razrađen plan financiranja i restrukturiranja kompanije. Različite su procjene koliko Agrokoru treba novca. Alvarez & Marsal prezentirao je članovima Odbora kreditora Agrokora informaciju da samo do lipnja treba osigurati 2,7 milijardi kuna, a s obzirom na to da iz dana u dan stižu sve lošije informacije o pravom stanju koncernova biznisa, možda se radi i o višem iznosu. Valja napomenuti da niti Vladin lex Agrokor nije riješio pitanje financiranja Agrokora. Tu se očekuje pozitivna reakcija financijskog sektora jer lex Agrokor jamči senioritet plasmana novim zajmodavcima, tj. prvenstvo u naplati iz Agrokorovih novih prihoda.
Je li sada prilika za kupnju dionica tvrtki iz Agrokorova sastava jer su puno izgubile na cijeni?
Iako je više čitatelja postavilo to pitanje Jutarnjem listu, valja odmah reći da je to pitanje koje bi si trenutačno trebali zadnje postavljati osim ako nisu izrazito hazarderski raspoloženi. Naime, vrlo je izvjesno da je kapital Agrokora negativan te je još izvjesniji scenarij prema kojem će u jednom trenutku kreditori Agrokoru morati osigurati odgovarajuću solventnost, a to će učiniti tako što će konvertirati vrlo visoke iznose zajmova u dionički kapital. Nakon forenzičkih vještačenja utvrđivanja stvarnog (negativnog) kapitala u jednom trenutku će na Skupštini društva kreditori zatražiti zamjenu zadnje poznate vrijednosti dioničkog kapitala u iznosu deficitarno, odnosno negativnog kapitala (provest će tzv. Debt-to-Equity swap), a što će za posljedicu imati drastičnu prilagodbu vrijednosti dioničkog kapitala, odnosno dionica svih Agrokorovih subsidijara. Pojednostavljeno rečeno, stradat će postojeći većinski i manjinski dioničari.
Kakva je uloga Deloittea?
To je ogromna i vrlo ugledna međunarodna konzultantska kuća sa širokim spektrom usluga koju su u Agrokoru angažirali ruski kreditori, a kako bi za njih odradili tzv. forenzično knjigovodstvo, tj. proveli detaljnu financijsku istragu o svim aspektima Agrokorova poslovanja; glavnih i sporednih biznisa. Pri tome Deloitte mora utvrditi stvarni Agrokorov EBITDA (zaradu) u zadnje tri godine (zarada je ispala puno manja nego što se mislilo), istražiti tzv. izvanbilančne pozicije kompanije i proći detalje brojnih ugovora s dobavljačima, utvrditi pravu vrijednost Agrokorovih kompanija kroz tzv. Asset Quality Review, napraviti procjenu zarade/gubitka u ovoj i sljedećoj godini, popisati sve valuacije ne previše bitne imovine na razini core biznisa zbog hitne prodaje, pronaći moguće strategije financiranja i pronalaska kupca… I da ne duljimo; još puno toga. Problem je u tome što se ključni hrvatski kreditori, baš kao i ključni hrvatski dobavljači još uvijek pitaju što je Deloitte napravio do sada. Neki vjernici čak su pomalo ljuti jer su Rusi vrlo škrti s dijeljenjem informacija, a neki dobavljači procjenjuju kako baš i nije odrađen neki naročit posao ako ih nitko iz Deloittea nije zvao i pitao za provjeru njihovih podataka poslovanja s Agrokorom. Ipak, priča se da je Deloitte utvrdio da je stvarni odnos zarade (EBITDA) i duga 13x, odnosno puno više nego što se mislilo, a što kreditorima značajno sužava manevarski prostor u kreiranju ideja za restrukturiranje.
Što se ključno mora napraviti u Agrokoru?
Prvi korak u spašavanju Agrokora sigurno je konsolidacija maloprodajnog poslovanja, odnosno neka vrsta nužne integracije Konzuma i Mercatora. Problem je u tome što izgleda da su stvarne zarade i Konzuma i Mercatora značajno manje nego što se to vidjelo na zadnjem kvartalnom izvješću. Da bi se maloprodaja Agrokora dovela u red, vrlo vjerojatno će biti potrebno tražiti puno više sinergije Konzuma i Mercatora, u čemu je dosadašnji menadžment jako podbacio. S visokom razinom izvjesnosti može se očekivati reduciranje broja zaposlenika, zatvaranje neprofitabilnih trgovina (prema nekim procjenama 5-8 posto), konsolidacija distribucijskih, odnosno logističkih centara i ostalih resursa Mercatora i Konzuma, postavljanje bolje strategije koordinacije Ideae, Mercatora i Rode na srpskom tržištu, izvođenje sale-and-lease back operacija s nekretninama Mercatora kako bi se zadovoljili apetiti kreditora, rezanje troškova dobave, puna integracija operativnih funkcija, unificiranje prodajnih formata itd, itd. Ono što bi pak trebala biti čarolija cijele te sofisticirane priče jest provesti financijsko restrukturiranje i restrukturiranje svih financijskih operacija koncerna Agrokor. A to je jako ekstenzivna i komplicirana priča koja kreće jednostavnim osiguravanjem likvidnosti, prolazi kroz rezanje postojećih potraživanja, nadograđuje vrlo složenim financijskim operacijama, čiju je prirodu i kompleksnost u ovom trenutku vrlo teško predvidjeti, a završava - tko zna kako. Naravno, tu je i puno dezinvestiranje svih tzv. non core biznisa. Četvrti najbitniji sastojak restrukturiranja bit će prodaja veće imovine, tj. nekih od značajnijih kompanija, ali tu će problem biti raspetljavanje superzapetljanih jamstava i kolaterala. Tako na Jamnici, primjerice, jedan kreditor ima zalog na zgrade i strojeve, drugi na dionice, a treći je uzeo njezino korporativno jamstvo. I što onda tu zapravo kupujete? To je vez koji je praktično nemoguće odvezati u relativno kratkom vremenu. Možda će trebati godine pregovora, baš kao za dogovore između različitih kategorija vjerovnika - kreditora, vlasnika obveznica, dobavljača i udjelničara u PIK toggleu.
Što je trenutačno najvažnije u Hrvatskoj?
Nema sumnje: to je pitanje hrvatskih dobavljača Agrokora. Oni su nesretni zadnjim razgovorima s kreditorima koji su potpisali Standstill Agreement jer im se jamčilo samo hipotetičko plaćanje budućih isporuka roba i usluga. S obzirom na to da su veliki hrvatski dobavljači u posjedu 5 milijardi nedospjelog i 1,5 milijardi dospjelog duga po mjenicama i zadužnicama, obratili su se Vladi koja je pripremila lex Agrokor. Jedan od razloga zašto su se obratili Vladi jest i to što im bankari u Standstill Agreementu nisu namjeravali uopće priznati tzv. financijske mjenice i zadužnice bez pokrića u stvarnim robama i uslugama. To su de facto bile kratkoročni krediti dobavljača Agrokoru. Iako su male šanse da im to može proći i u lex Agrokor proceduri, pojedini dobavljači ipak vjeruju da će država biti mekši pregovarač nego kreditori. Valja znati da su oko toga dobavljači podijeljeni, baš kao što su, ali iz drugih razloga, podijeljeni i kreditori.
Sve u svemu, ekipa iz Agrokora zakuhala je jako tešku kašu.