“Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je od Tomislava Sauche od 1. prosinca 2016. zatražilo očitovanje na okolnost po čijoj je uputi ili nalogu službenica sastavljala zahtjevnice ili narudžbenice, odnosno na čiju je inicijativu započela poslovna suradnja Ureda predsjednika Vlade RH s obrtom Intergrafik te iz kojih je razloga odabran upravo ovaj poslovni subjekt”, navodi se u odluci Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koje je 17. siječnja ove godine donijelo odluku da bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović nije bi u sukobu interesa u povodu stupanja u poslovni odnos Vlade s obrtom Intergrafik u vlasništvu Igora Kneževića.
Posao s Vladom
Međutim, zanimljivo je da je upravo “uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je obrt Intergrafik stupio u poslovni odnos prvo s Uredom predsjednika Vlade te da se na svim narudžbenicama navodi ime osobe, službenice koja je narudžbenicu sastavila i potpis predstojnika Tomislava Sauche kao odgovorne osobe ili njegova zamjenika Dalibora Dvornyja”, navodi se u obrazloženju odluke Povjerenstva.
Povjerenstvo je, podsjetimo, pokrenulo postupak u jeku afere Madison, kad je Mladen Hrgarek, vlasnik tvrtke Madison, prijavio Milanovića kako je “od njega tražio da, ako ne želi raskid suradnje SDP-a i Madisona, zaključi ugovor s njegovim prijateljem Igorom Kneževićem i isplaćuje mu 15.000 kuna mjesečno za fiktivne usluge”.
Smanjenje troškova
Županijsko državno odvjetništvo tada je, nakon što su razgovarali s Milanovićem, odbacilo kaznenu prijavu. U svjetlu nove afere s dnevnicama, zanimljivo je da je Saucha potpisivao poslove s Intergrafikom, o čemu je Povjerenstvu dao očitovanje.
“Na zahjtev Povjerenstva, dužnosnik Saucha, predstojnik Ureda Vlade od 23. prosinca 2011. do 22. siječnja 2016., a potom zastupnik u Saboru dostavio je očitovanje od 15. prosinca 2016. u kojem u bitnom ukazuje kako mu je jedini cilj kojim se vodio prilikom izbora pružatelja predmetnih usluga bio smanjenje postojećih troškova.
Jeftiniji obrt
S obzirom na specifične uvjete tiskanja materijala za Vlade, između ograničenog broja izvođača koji ispunjaju uvjete, odabrao je predmetnog pružatelja usluga kao bitno jeftinijeg. U odnosu na postupak utvrđivanja potrebe za materijalima, ista je provođena na način da su službenici Sauchu osobno obavještavali da nedostaje materijala (posjetnica, memoranduma i sl.), nakon čega je Saucha davao nalog za narudžbu. Dužnosnik posebno ukazuje da se radi o potrošnom materijalu koji se morao konstantno naručivati. Dužnosnik ističe kako je na raspolaganju u slučaju potrebe za daljnjim pojašnjenje”, navodi se u obrazloženju Povjerenstva.