Dvije posve neovisne istrage, koje su se vodile u dvije države, Austriji i Hrvatskoj, dale su rezultate koji bi mogli skupo stajati prvog čovjeka mađarskog MOL-a, Zsolta Tamasa Hernadija.
I Hernadi i mađarsko državno odvjetništvo već dugo ponavljaju kako je istraga afere Ina -MOL provedena u Mađarskoj pokazala da novac isplaćen Robertu Ježiću, navodno za bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera, nema nikakve veze ni s Hernadijem ni s MOL-om. Međutim, kada se na istu hrpu stave podaci skupljeni u istragama u Austriji i Hrvatskoj, onda je jasno da je u isplatu spornog novca bio poprilično izravno umiješan ne samo MOL-ov konzultant i poslovni partner Imre Fazekas, koji je i svjedočio na sudu u Zagrebu, nego i glavni Hernadijev savjetnik, raniji direktor MOL-a dr. Jozsef Toth, što se donedavno uspjelo posve sakriti.
Bliski savjetnik
Taj bivši direktor MOL-a, dobro poznat u naftaškim krugovima kao “dr. Toth” ili “JT”, bio je službeni Hernadijev glavni savjetnik od 2002. do 2010. godine, dakle i 2009. godine kada je došlo do spornih isplata novca. A pet milijuna eura koji su završili na računu švricarske tvrtke Roberta Ježića stigli su dijelom (2,6 milijuna eura) s računa ciparske tvrtke Hangarn Oil Products Trading Ltd, koja je u tom trenutku bila u suvlasništvu dr. Totha, odnosno njegove off shore tvrtke Torafin Finance & Trading.
Nedavno je priču o tome objavio mađarski portal Index. I podaci na koje su se pozivali pokazali su se pouzdanima i relevantnima. Hrvatska strana već nekoliko godina ima dokaz da je tvrtka Torafin imala udio u Hangarnu, dok su austrijski istražitelji vlasništvo, odnosno kontrolu nad off shore tvrtkom Torafin uspjeli izravno pripisati dr. Tothu. Samo što su istražitelji u Hrvatskoj i Austriji provodili istrage u predmetima koji nisu imali nikakvih dodirnih točaka. Osim, kako se sada pokazalo, dr. Totha.
Naš je USKOK istraživao isplate deset milijuna eura, odnosno polovice tog iznosa koliko je, prema svjedočenju Roberta Ježića, na račun njegove tvrtke u Švicarskoj isplaćeno za Sanadera .
Ciparska veza
Transfer te MOL-ove provizije, kako ju je označio Ježić, išao je preko dviju off shore tvrtki s Cipra, Ceroma Holdinga i spomenutog Hangarna. Hrvatski istražitelji već su u fazi istrage, kako proizlazi iz sudskog spisa, raspolagali podacima iz tamošnjeg sudskog registra iz kojih je bilo jasno da je tvrtka Torafin suvlasnik Hangarna. Međutim, opet se radilo o off shore tvrtki registriranoj u drugoj poreznoj oazi, na Britanskim Djevičanskim Otocima. Vlasniku tvrtke, dakle, bilo je praktično nemoguće ući u trag, tako da podatak o vlasničkom udjelu Torafina za istragu u Hrvatskoj nije puno značio, pogotovo nakon što je u ime Hangarna osobno “iskočio” direktor Imre Fazekas.
Međutim, u Austriji se istovremeno provodila istraga jednog posve drugog slučaja u kojemu je također isplivala tvrtka Torafin Finance & Trading. Austrijanci su istraživali umiješanost jednog odvjetnika iz Innsbrucka u pranje 75 milijuna eura izvučenih iz mađarske plinske tvrtke Emfesz. Novac je, kako se sumnjalo, izvučen kroz fiktivnu suradnju s tvrtkom kojom je upravljao taj austrijski odvjetnik. Zanimljivo je to da je tako izvučeni novac transferiran na račune nekolicine off shore tvrtki u poreznim oazama diljem svijeta, između ostaloga i na račun tvrtke Torafin. Ni austrijski istražitelji nisu uspjeli dobiti službene podatke o vlasnicima i stvarnim upravljačima te tvrtke. Međutim, uspjeli su otkriti tko iza nje stoji zahvaljujući podacima pronađenim u pretresu kod osumnjičenog odvjetnika, ali i prateći novčane transfere koji su s računa Torafina išli prema Austriji.
Novac za obitelj
U razdoblju od 2005. do 2008. godine od novca izvučenog na temelju fiktivnih faktura iz mađarskog Emfesza, na računu Torafina završilo je oko 3,5 milijuna eura. Pokazalo se da je otprilike trećina tog iznosa s dva Torafinova računa otišla u privatne džepove dr. Totha i članova njegove obitelji.
Primjerice, tim je sredstvima “stipendiran” Tothov sin, koji se školovao u Beču. Prema podacima koje su prikupili istražitelji Zemaljskog kriminalističkog ureda u Innsbrucku, radilo se o višekratnim isplatama iznosa između 900 i 2100 eura. Novac je išao i njegovoj kćeri, koja je bila u SAD-u. Primjerice, za avionske karte, ali i po tisuću- dvije dolara za Božić i Uskrs.
Najveći iznosi išli su kao honorari ili investicije samom dr. Tothu (jednom se primjerice radilo o isplati pola milijuna dolara u eurima). Dakle, iz rezultata austrijske istrage posve je jasno da je tvrtka Torafin, suvlasnik ciparskog Hangarn Oila, bila pod kontrolom dr. Jozsefa Totha, glavnog savjetnika izvršnog direktora MOL-a Zsolta Hernadija.
Zapisnik o Družbi Adria
Uz Torafin, suvlasnik Hangarna bio je i ruski tajkun Michael Gucerijev, odnosno njegova tvrtka Brocada Ltd. No, Imre Fazakas, koji se predstavljao kao direktor i suvlasnik Hangarna, to je postao tek naknadno. Do početka suđenja u Zagrebu i Fazakaseva svjedočenja u proljeće 2012. dr. Toth i njegov Torafin nestali su iz vlasničke strukturre Hangarna. Preko istog onog austrijskog odvjetnika koji se tamo našao na udaru istražitelja zbog sumnje u pranje novca, Torafinov udjel, 33 posto, prešao je na Fazakasa.
Koliko se radi o igračima koji su u istoj ekipi, najbolje pokazuje još jedan podatak koji se također nalazi u sudskom spisu u slučaju Ina MOL.
Radi se o zapisniku s pregovora o projektu Družba Adria iz prve polovice 2000-tih godina u kojemu se dr. Toth i Imre Fazakas navode kao članovi istog izaslanstva pristiglog u Zagreb - dr. Toth kao vođa, a Fazakas kao član prisutnih predstavnika nikog drugog nego mađarskog MOL-a.