Cijeli jedan zid na spomeniku kulture Paromlin urušio se još prošli tjedan, a gradske službe kao da za to nije briga!
Dok zaštićeno kulturno dobro i jedan od najvažnijih svjedoka zagrebačke industrijske povijesti propada, pročelnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture Silvije Novak ne odaziva se ni Ministarstvu kulture, a kamoli novinarima. Ako je vjerovati njegovoj tajnici, bio je u Uredu kada smo željeli provjeriti je li uopće na poslu, no takav je scenarij, kažu poznavatelji prilika u gradskoj upravi, zapravo vrlo rijedak.
Isto je i s Gradskom službom za informiranje, pročelnicom Ureda za strategijsko planiranje Grada Zagreba Jadrankom Veselić Bruvo, Željkom Horvatom iz Ureda za graditeljstvo, koji je do prije godinu i pol pompozno najavljivao rješenja za blok Paromlin. Baš nitko od njih nije nam pristao dati odgovore o mjerama koje su poduzeli nakon incidenta i mjerama koje misle poduzeti ne bi li očuvali prvorazredni spomenik kulture.
Oduzet ćemo im slučaj
Da im do sanacije Parmolina nije stalo, potvrdili su nam i u Ministarstvu kulture u kojem kažu da se od spomenutog incidenta nitko iz Gradskog ureda za zaštitu spomenika nije odazvao na njihove pozive. Inspekcija je na terenu bila još u četvrtak i snimila stanje, a Grad ima još nekoliko dana da sredi stanje ili će Ministarstvo stvar uzeti u svoje ruke.
- Imaju rok od pet dana za očitovanje i donošenje mjera prijedloga sanacije. Ako se ne očituju u roku, Ministarstvo će preuzeti slučaj i u skladu sa Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisati hitne mjere zaštite. Inspekcija je utvrdila urušavanje južnog pročeljnog zida glavne zgrade mlina i transmisije koji se urušio unutar kompleksa Paromlin u cijeloj svojoj visini i dužini - kažu u Ministarstvu kulture.
Gradnja Paromlina datira iz druge polovice 19. stoljeća, kada je utemeljen kao Zagrebački paro i umjetni mlin. Mlin je građen ubrzo nakon izgradnje željezničke pruge Zidani most - Zagreb - Sisak, koja je povezivala Zagreb s lukom Trst i Bečom. Građevinsku dozvolu za mlin je dobio Vatroslav Egersdorfer, a izgrađen je prema nacrtu Janka Jambričeka. Godinu dana poslije sagrađen je i prvi dimnjak visine 30 metara, a 1916. na istom je mjestu sagrađen dimnjak od 465 metara. Od 1863. godine do potkraj 20. stoljeća mlin je tri puta zahvaćao požar, posljednji put 1988., otkada nije obnovljen. Povijest mlina, dakle, dijeli se u tri povijesne etape.
Duge godine umiranja
Od osnutka do 1906. godine Paromlin je uspješno izvozio proizvode čak i u prekomorske zemlje, no tada ga je zahvatio požar i od cijelog je postrojenja ostala samo zgrada ravnateljstva.
Do 1946. mlin je bio u punoj funkciji, a od 1947. do 1988. objekt je više puta dograđivan, da bi ga 1988. ponovno zahvatio požar. Osmog ožujka te godine vatra je zahvatila staru hrastovu konstrukciju i zahvatila glavnu mlinsku zgradu koja se srušila iznutra. Preživjela je zgrada ravnateljstva, koja se nedavno počela urušavati.
Improviziranje
Zgrada ravnateljstva jedini je objekt iz prvog razdoblja Paromlina koja, doduše mnogo puta adaptirana, postoji i danas. Ona nosi značajke reprezentativnog visokog historcizma, a cijela povijesna cjelina kompleksa Paromlin ima svojstvo kulturnog dobra.
- Neke informacije govore da je objekt bio toliko oštećen u požaru da ga je vrlo teško sanirati. No, ne možemo se koncentrirati na sudbinu jednog objekta, nego na sudbinu cijele jedne zone. Svi natječaji vezani samo za objekt čista su improvizacija ako se u obzir ne uzme cijela zona, koja uključuje i zemljište Gredelja. Područje Trnja je 1936. zamišljeno je kao centar grada 20. stoljeća, no od toga nije bilo ništa. Treba riješiti pitanje pruge, možda je spustiti pod zemlju, i onda ćete na raspolaganju imati goleme površine koje se moraju pametno isplanirati. Kad je o samom objektu Paromlin riječ, potrebna nam je ozbiljna ekspertiza - može li se i kako zgrada sanirati i koja je njegova buduća uloga u širem prostoru. Još jedna važna stvar je da je revitalizacija starih industrijskih građevina vrlo skupa - kaže povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević.
Grad Zagreb posljednji je put u javnost s “ozbiljnim” planovima izašao 2011., kada je sugerirao da se pitanje Paromlina i cijelog poteza može riješiti uz pomoć javno-privatnog partnerstva.
Milijardu kuna
Tada se spominjao iznos od čak milijardu kuna, za koliko bi prodao objekt i zemljište stranom investitoru. Njegov bi zadatak, prema tadašnjim zamislima, bio taj iznos uložiti o obnovu kompleksa. Mediji su taj potez gradske uprave bili prozvali “darivanjem” Paromlina.
Ozbiljan problem u planiranju prostora na Trnju je činjenica da je vlasnik zemljišta Gredelj Zagrebački holding s kojim gradska uprava nije u najboljim odnosima.
Sudeći po dosadašnjim natječajima, lošem stanju u Holdingu i sugestijama gradskih čelnika, cijela bi ta zona, uključujući cijelo zemljište Gredelja, mogla završiti u privatnim rukama.
Smrtna presuda potpisana mu je propašću ideje da u njemu bude Muzej suvremene umjetnosti
Je li konačna smrtna presuda Paromlinu potpisana još 1999. godine, kada je raspisan natječaj za Muzej suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu? Mnogi bi se složili da jest. Iako su urbanisti i povjesničari umjetnosti, među kojima je bio i Radovan Ivančević, glasno i racionalno obrazlagali zašto je najbolje da MSU bude smješten u najljepšoj građevini industrijske arhitekture koju Zagreb ima, te se isticalo da je potrebno da provedeni natječaj bude međunarodne prirode, ne može se reći da su imali puno uspjeha.
Od hotela do Akademije
Natječaj je bio domaći, slijedila se neka buduća nit koja će po zamišljenom nastavku Lenucijeve potkove povezivati dijelove Zagreba i sagrađen je muzej u Novom Zagrebu. Novca za Paromlin više nije bilo. Pa je ostao propadati malo-pomalo, u zadnjih nekoliko dana i ubrzano, što je jedna od najvećih kulturnih sramota.
Građevina datira u 1862., sagrađena je prema nacrtima Janka Jambrišeka. Djelomice je stradala u požaru 1988. Iste je godine tadašnji ravnatelj Galerije suvremene umjetnosti Davor Matičević predlagao prenamjenu u muzej, uz već navodno postojeći nacrt poznatog arhitekta Ivana Crnkovića. Nakon što se odustalo od gradnje muzeja, spominjale su se mnoge namjene Paromlina, od lanca luksuznih hotela do Muzičke akademije.
Jedan od konkretnijih programa bio je 1999. Tihomir Milovac, Krešimir Dolenčić i Vinko Grubišić predlagali su multimedijalni centar: paviljon suvremene umjetnosti, Hrvatski filmski institut, kazalište i dijelovi Sveučilišta... Kustos Milovac u međuvremenu je održao nekoliko izložbi u Paromlinu, među kojima su i ona baltičke umjetnosti te Dalibora Martinisa. Godinu poslije, u doba kad je na čelu Lisinskog bio Lovro Lisičić, stigao je prijedlog da se ondje sagradi kongresno-kulturni centar Paromlin-Lisinski. I od toga se odustalo.
A, inače, iste se te 2000. na mjestu bivše elektrane dovršila izgradnja Tate Modern u Londonu, koja se danas smatra jednom od najljepših muzejskih građevina u svijetu.
Zona bez definicije
Posljednji je prijedlog na toj lokaciji bio 2010. nakon natječaja koji je proveo Oris. Pobijedili su Kata Marunica i Nenad Ravnić (NFO), koji su među talentiranijim arhitektima mlađe generacije. Predvidjeli su i kupalište, zelenu površinu, parking, trgovačke centre, te dali zanimljivu ideju: prebacivanje Autobusnog kolodvora na lokaciju u blizini.
Podsjetimo da je smješten u centru zone koja još nema točnu definiciju. S jedne je strane u blizini Gredelj, o kojemu smo pisali više puta, a s druge zgrada preko puta Importanne centra koja je, doduše, djelo Kazimira Ostrogovića, no s vremenom dosta izmijenjeno i za koje se također bila tražila nova idejna studija- ( Patricia Kiš)