O splitskom se požaru danas zna sve. Ili se, zato što svi znaju sve, ne zna ništa. Gradonačelnici ne moraju znati mnogo o požarima, ali moraju znati sve o građanima grada koji vode. Andro Krstulović Opara, splitski gradonačelnik, ima težak početak mandata, obilježen ne samo pregovorima s HGS-om u Splitu oko konstituiranja Gradskog vijeća, nego prvenstveno zbog požara koji je ugrozio Split. Za Jutarnji je o požaru govorio naizgled suzdržano, ali se tijekom razgovora pokazalo da je to stoga što pokušava situaciju sagledavati iz daljnje, objektivnije pozicije. To je dalo prostor da se i odmakne, govori i o Splitu i svojim gradonačelničkim idejama.
Split se izvukao pred požarom. No, pokazalo se da previše toga nije funkcioniralo. Kako vam sada, nakon nekoliko dana, sve izgleda?
- Prvu večer rekao sam da Grad Split nije dočekao spreman ovu katastrofu. I danas, nekoliko dana nakon nje, uvjeren sam u tu tvrdnju. Doduše, i veći, organiziraniji i bogatiji gradovi teško bi se nosili s pošasti ovakvih razmjera. Našli smo se u nikad većem i opasnijem požaru koji je bio prava katastrofa. Prava je sreća što nitko od nas nije stradao.
Što vas je spasilo, građani?
- Građani Splita bili su spremni, odbili su vatru od svojih kuća, a ponosan sam na brojne ljude koji su priskočili u pomoć vatrogascima i vojsci na požarištu. I momci iz Torcide i njihovi očevi, veterani 4. gardijske brigade, bili su na prvim crtama, a brojni sugrađani pomagali su gasiteljima koji su pristigli iz cijele Hrvatske, sredstvima, ali i hranom i pićem te smještajem. Naše javne službe odlično su odradile svoj posao. Dobri ljudi iz Crvenog križa i hrabri HGSS-ovci pratili su zapovijedi vatrogasnog zapovjednika Ivana Kovačevića i zbog svega toga smo prošli bez žrtava i s puno manjom štetom nego što su predviđali stručnjaci.
Jeste li bili u kontaktu s predsjednicom Grabar-Kitarović? A s premijerom Plenkovićem?
- U večernjim satima, tijekom operativnog sastanka kriznog stožera koji nam vodio, nazvali su me prvo premijer Plenković, a oko pola sata poslije i predsjednica Republike tako da sam im iz prve ruke prenio vijesti s požarišta koje smo raspravljali na stožeru.
Ante Sanader, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice, rekao je da su neki gradonačelnici dizali paniku. Koliko ste bili u kontaktu s vatrogascima?
- Odmah nakon završetka konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća, nešto prije 11 sati ujutro, pridružio sam se svojem zamjeniku, kolegi Veli. Vela je od 5 ujutro bio s našim vatrogasnim zapovjednikom Ivanom Kovačevićem s kojim sam obilazio požarište i zajedno smo koordinirali naš dio posla. Sve vrijeme bili smo u kontaktu i sve upute dobivali smo od njega.
Što sada?
- Gradska uprava provodi akcijski plan sanacije opožarenog područja i tome sam dao najviši prioritet, računajući na suradnju i pomoć države. Šteta je golema. Tjednima će se zbrajati posljedice ove elementarne nepogode koju je naš vatrogasni zapovjednik Kovačević usporedio s potresom magnitude 8 stupnjeva i niti jedna služba ne može biti spremna za katastrofu tog razmjera. Vatrogasci nisu gasili požar, nego su spašavali živote i imovinu građana. Suosjećam s građanima koji su ostali bez svoje imovine. Trudit ćemo se nadoknaditi im štetu.
Što ćete napraviti da se to ne ponovi?
- Grad definitivno mora spriječiti daljnje nastajanje divljih deponija s opasnim tvarima, uređivati neuređene i šikarom prekrivene površine, modernizirati sustav hidrantske mreže i učiniti je dostupnijom, urediti puteve te ceste učiniti prohodnima za interventna vozila.
Dogovorili ste se oko gradske vlasti...
- Ja nisam vodio pregovore, njih je vodio kolega Petar Škorić. Pojedinosti sporazuma ne interesiraju me, mene interesira da Vijeće funkcionira. Naravno da je lakše ako imam većinu u Vijeću.
A cijena dogovora?
- Nema cijene dogovora. Ako je to partnerstvo, onda u svemu sudjeluju svi. Gradonačelnik sam sto posto, moji zamjenici su zamjenici svih sto posto, Vijeće se dijeli 60:40 i ovlasti se dijele 60:40. To je omjer koji odgovara broju mandata moje liste i liste HGS-a. Da imam i 30 glasova, a loš sporazum, to mi ne bi bilo dovoljno.
Jeste li uspjeli skenirati situaciju u gradu?
- Ne. To je proces koji će trajati. Tri puta bio sam čelnik tijela ili ustanove u kriznim, tranzicijskim uvjetima i u manje zahtjevnim organizmima mi je trebalo više vremena. Očekivao sam bolju situaciju.
Što ste zatekli?
- Imam 18 pročelnika. Toliko Vlada ima ministara. Odlučan sam smanjiti taj broj. Održali smo kolegij i ispostavilo se da je to bio prvi kolegij nakon puno vremena! Kada sam razgovarao s nekim pročelnicima, ispostavilo se da ni oni ne znaju situaciju. Kažu: tu imamo nekoliko nepoznanica, ali to trebaju riješiti ljudi iz onog drugog resora. Pitao sam ih jesu li to riješili, a oni bi rekli da nisu, da čekaju da im to riješi netko drugi. Poslao sam ih da to riješe i da mi se vrate s gotovim rješenjima. Pogledali su me u čudu, kao da to nije njihov posao. U jednom kotaru su me dočekali s listom problema koje već godinama pokušavaju riješiti. Na pitanje predsjednika tog kotara kada će krenuti s asfaltiranjem dijela ceste koja je važna zbog škole, ljudi kojima treba nogostup, odgovor je bio da se ne zna jer vodovod odgađa postavljanje novih cijevi. Nitko ne zna razloge zašto su to odgodili. Logično je pitanje bilo - kada će Vodovod to napraviti da idemo iza njih i asfaltiramo tu cestu. Nije problem čak ni u tome što nemaju komunikaciju, nego što su začuđeni kada se od njih traži da budu efikasni. U tom sustavu ima jako puno vrijednih ljudi, ali je sustav zapušten. Za pokretanje tog sustava trebat će jako puno vremena, a još više strpljenja.
Koja je vaša ideja za Split?
- Učiniti ga modernim funkcionalnim gradom 21. stoljeća. Grad Split ne zauzima mjesto koje mu pripada, da bude motor razvoja hrvatskog juga, Dalmacije. Split nije samo Splitsko-dalmatinska županija, nego područje koje zadire duboko u središte BiH. To je područje kojemu prirodno gravitira. Grad se ne ponaša solidarno s tim, niti je svjestan tog velikog bazena kojemu pripada. Za osam godina Split će biti snažan, konkurentan grad u ovome dijelu Europe.
Je li i Ultra dio toga?
- Definitivno da. Ali, uspjeh Ultre ne mjeri se brojem posjetitelja, njihovom zaradom ili reachom, marketinškim efektom po društvenim mrežama gdje nam već godinama mantraju kako je to sjajna stvar za promociju hrvatskog turizma, Dalmacije i Splita. Meni je prvenstveni cilj da Ultrom budu zadovoljni Splićani, da postojanje Ultre, taj veliki infrastrukturni napor, ne smanji njihovu kvalitetu života. Želim Split u kojemu ima mjesta i za Ultru, ali i za ‘Aidu’ na Peristilu, i za oživljenu baštinu i za Shift Conference u istom kazalištu. Hoću Split koji je navezan na svoju tradiciju, ali i koji je duboko zagazio u 21. stoljeće. Ultra nisu samo mladi posjetitelji ni atraktivni lineup izvođača, nego i čistači ulica, policajci, medicinsko osoblje, pekari koji su ih nahranili.
Ekipa koja to radi želi biti sigurna u kvalitetu posla...
- Da, ali Joe Bašić je na moj nagovor registrirao svoju tvrtku u Splitu. Rekao sam mu da uspjeh Ultre ovisi i o zadovoljstvu građana, a to znači njihovom participacijom u tom biznisu. Sada radimo veliku analizu kojom ćemo točno utvrditi kolika je korist od Ultre. Zasad imamo samo opisne ocjene, ali hoću točno znati koji su to prostori koje možemo iskoristiti i gdje se možemo još bolje pozicionirati kako Ultra ne bi bila samo tri dana provoda.
Jesu li Splićani spremni na ovakve promjene? Godišnje prođem nekoliko puta Splitom i djeluje mi kao grad koji jednostavno mora istrpjeti ljeto i sve gužve.
- Jesu, spremni su na promjenu. Ne samo na navalu ljudi, nego su Splićani spremni i za iskorak i konačnu promjenu. To su pokazali i ovi izbori, prethodni gradonačelnik je dobio simboličan broj glasova. Ja sam prvi dan nakon izbora pozvao Marijanu Puljak, predsjednicu stranke Pametno, i ponudio joj da bude predsjednica Gradskog vijeća i da s njom sklopim koaliciju. Njezin se program u velikom broju poklapao s mojim programom kojim sam dobio izbore. Isto sam tako pozvao i Most te mlade ljude koji su frustrirani propalim projektom koalicije s HDZ-om na nacionalnoj razini što ih je spriječilo da se otvoreno prihvate suradnje u Splitu. Oni su pod pritiskom svojih čelnika koji Split ne poznaju, nije im toliko bitan, ali im je bitna njihova politička pozicija temeljena na rebelizmu. Žao mi je njihovih birača koji su u njima vidjeli mogući izlaz, jamstvo za promjenu, a oni su se upetljali u poziciju prerigidno oportunističkih igrača, čak ne ni opozicijskih.
Što se dogodilo?
- Oni su to odbili. Jedni zbog razloga ekskluzivizma u oporbi jer je lakše prigovarati, nego izaći s kvalitetnim iskorakom i preuzimanjem odgovornosti. Predsjednici stranke Pametno, Marijani Puljak, ponudio sam mjesto predsjednice Gradskog vijeća, ali oni su izabrali poziciju dociranja zbog sklapanja sporazuma s HGS-om. Do tog sporazuma je došlo tek nakon što je Pametno odbilo suradnju. Alternativa su novi izbori. Siguran sam da bi moja lista dobila kojeg vijećnika više, ali na kraju bi došli u istu situaciju.
Kako ćete doći do ljudi koji su glasali za Keruma, kako ćete doći do revoltiranih birača koji su birali Spužva Boba?
- Ja sam gradonačelnik svih građana i ne zanima me doći do neke grupe. Do njih se dolazi predizbornim obećanjima ili populizmom. Ja ću raditi svoj posao, tutta forza, i ako ide, onda dobro, a ako ne ide - fala Bogu. U svom budućem poslu neću se posvećivati samo pojedinim grupacijama.
Zašto vam je bilo stalo biti gradonačelnikom Splita?
- Da, imao sam ugodnu karijeru u diplomaciji, bio sam uspješan direktor u jednoj privatnoj tvrtki, primao me Manuel Valls, predsjednik francuske vlade, radi projekta od kojega je koristi imala i Francuska i Hrvatska. Kolegica s kojom sam radio izložbu Rodina u Hrvatskoj i Meštrovića u Francuskoj dobila je najveći francuski orden, a meni su ‘moji’ poslali reviziju.
Oh, pa vi imate razloga biti nezadovoljni sustavom...
- Polazim od onog načela kojemu me moj dida naučio, a koje kaže: Budi, sinko, uvijek nezadovoljan jer će to generirati želju da nešto napraviš. Ja ne mogu gledati da se moj grad dalje urušava i propada, a da prstom ne mrdnem. Sada se pružila prilika, napustio sam dobro plaćeno mjesto predsjednika saborskog odbora i došao ovamo. Osvojio sam saborski mandat s velikim privilegijima, a sad sam došao na četiri tisuće kuna manju plaću. Upao sam u kašetu ruzinavih brokava, ali takav sam, fajter, i ne bih si mogao oprostiti da sam imao priliku nešto učiniti, a da sam to propustio zbog svog komoditeta.
Što znači fajter u vašem slučaju? Jeste li fleksibilni?
- Jesam fleksibilan ako ta fleksibilnost neće spustiti kriterije izvrsnosti, dobre volje, pregalaštva i entuzijazma i ako to neće odvesti u stvaranje loših i trulih kompromisa. Fleksibilan sam i u slučajevima kad se nađem u zabludi. Sagledavam situaciju i mijenjam poziciju i mišljenje, pogotovo sada. Sada ne smijem inzistirati na svojem mišljenju, nego moram slušati mišljenje građana.
Hoće li vam faliti tih četiri tisuće kuna?
- Falit će mojoj djeci, obitelji, ja ne trošim.
Što će vam reći?
- Ha, što bi mi rekli. Mi pristojno živimo, imam kredit samo za automobil, i to je sve. Nemam vikendicu, ne pijem, ne pušim, imam dva bicikla.
Čemu vas je diplomacija naučila?
- Diplomacija me naučila pozornom slušanju, analiziranju sugovornika i pregovaranju. Postoji jedna mala knjižica, kako postići ‘da’ u pregovaranju, nešto kao sinteza Kissingerove knjige ‘Diplomacy’ što je moja Biblija. Načelo je sljedeće: kada želiš sagledati situaciju, vidjeti koliko si daleko došao, pokušaj se popeti na balkon i odande vidjeti sebe i ostale iz druge pozicije. To sam primjenjivao od ratnih pregovora o puštanju ratnih zarobljenika koje sam sa Slobodanom Langom vodio tijekom rata u BiH. No, moj je cilj biti netko koga će ljudi prepoznati ne po tekstovima u novinama, nego na ulici, po onome što radim. Moj je cilj napraviti iz Splita onako ‘dosadan’ grad kao što su to Salzburg, Verona i Graz. To su gradovi po mjeri u kojima se ništa, uvjetno rečeno, ne događa, koji su kao i Danska, jedna dosadna zemlja u kojoj žive najsretniji ljudi na svijetu.
Ne želite valjda od Splita napraviti dosadan grad?
- Postoje mnogi hrvatski gradovi koji nemaju ekstremne, akcidentalne situacije, a jako su uspješni i dobri. To je ono čemu me diplomacija naučila. Znate, diplomacija je uzbudljiva gotovo kao i mostogradnja.
Kako to?
- Mislim da nema ničega uzbudljivijeg od gradnje mosta, niti jednog posla. Osim možda porodničara koji pomogne donijeti novi život. Diplomacija me naučila građenju mosta k drugoj strani kako bismo došli do win-win situacije. To se pokazalo pri pregovorima za Ultru koji su završeni na zadovoljstvo i Hajduka i direktora Ultre i, naravno, građana Splita. Svi su bili zadovoljni i iskreno su zahvalili na pomoći i zajedničkom uspjehu.
Meštrović...
- Profesionalno, možda najljepša priča u kojoj sam uspio iz jedne ustanove koja je ostala bez direktora, tajnika, gdje se Meštrovića spominjalo samo u crnoj kronici, u par godina postigao sam da su Hrvati ponosni na Meštrovića. To mi je bio cilj.
Olako smo ga se odrekli za života, i njegove baštine. A on je čovjek bez kojega se ne bi mogao zamisliti ne samo likovni i društveni život jednoga grada kao što je Zagreb. Danas Meštrovića ne izučavaju samo povjesničari umjetnosti, on postaje jedan od kandidata za nacionalni brend.
Što će djeca Splita zapamtiti o vama?
- Ne znam, nisam o tome razmišljao, ne zanima me neki moj uljani portret koji bi stajao na nekom zidu. Htio bih samo biti onaj koji će omogućiti funkcioniranje službi i javnih servisa.
* Pa, za mnoge gradonačelnike se zna zbog promjena načina života. Rudolph Giuliani je tu jedan primjer, učinio je New York sigurnim gradom.
- Točno, Giuliani je meni osobno uzor. No, jedan od motiva zašto sam se primio ovog posla su moja djeca. Moja je najstarija kći izuzetno nadarena, ima odlične ocjene, kvalificirala se za upis na tri fakulteta, a otišla je studirati medicinu u Zagreb.
Rekla je: Ja ovdje više ne mogu. To me zaboljelo. Ne želim da drugo dvoje moje djece, kada narastu, kažu to isto prije odlaska na fakultet.