Uhićeni Petar Pripuz, kojeg dalmatinska javnost najviše poznaje kao bivšeg vlasnika kaštelanske željezare, balkanski je kralj smeća.
Njegov C.I.O.S. najveća je tvrtka za otkupljivanje i preradu otpada u Hrvatskoj, a vlasnik je takvih i sličnih tvrtki i na području BiH, Crne Gore, Srbije, Kosova, Makedonije i Albanije. C.I.O.S.-ov se promet godišnje mjeri u milijardama kuna, što nije čudno kad se zna da obrađuje oko 700 tisuća tona metalnog otpada, od čega u Hrvatskoj oko 300 tisuća tona, a najviše se otpada prikupi upravo na području Bandićeva Zagreba, odakle je Pripuz zagospodario regijom. C.I.O.S. se bavi obradom metalnog otpada, a druga Pripuzova tvrtka “Cezar” zarađuje na autoolupinama , piše Slobodna Dalmacija.
Njegova poduzeća “Depos Sisak” i “Metis Kukuljanovo” profite ostvaruju ponajprije zahvaljujući reciklaži, pa je jasno da nema toga što je vezano uz otpad i njegovu preradu a čime se zagrebački poduzetnik Pripuz ne bavi.
C.I.O.S. je tako u Sisku izgradio talionicu aluminija kojom se u cijelosti zadržava koncesijski prikupljena metalna ambalaža i aluminij u domaćoj proizvodnji, no svjestan činjenice da se bilježi trend rasta komunalnog otpada, prilagodio je kapacitete tim potrebama. Tako se Pripuz i suradnici ne bave više, primjerice, samo autoolupinama, nego i plastičnom ambalažom i svim drugim što se da reciklirati i unovčiti ovdje ili preko granice.
Rat HDZ-ovih lobija
Nije manje važno naglasiti da, kad je prikupljanje otpada i njegovo recikliranje u pitanju, ni Pripuzov C.I.O.S. ni ostali manji igrači na “tržištu smeća” nikada nisu imali problema s plaćanjem od domaćih ili inozemnih dobavljača. Da je u nas politiku nemoguće razdvojiti od najvećih biznismena na području prikupljanja i reciklaže otpada, ne pokazuje samo Pripuz-Bandićev slučaj.
Bivša saborska zastupnica HDZ-a Barbara Bešenić bila je vlasnica prve velike hrvatske tvornice za reciklažu PET ambalaže, kao i također bivši HDZ-ov političar i nogometni dužnosnik Zlatko Canjuga koji se istim biznisom bavi u Zaboku. Blizak glavnoj oporbenoj stranci bio je i rukometni čelnik Zoran Gobac koji se s poslovnim partnerima bavio recikliranjem u Slavoniji.
No, za razliku od Pripuza, kojem je metalni otpad “core business”, spomenuti HDZ-ovci i njima bliski najviše su se bavili, ili se još bave, PET ambalažom. Podsjećamo da se u trenutku kad se u javnosti kalkuliralo da će država prestati s plaćanjem otpada te vrste, prijetilo tadašnjoj ministrici Mireli Holy, čega nije bio pošteđen ni njezin nasljednik u ministarskoj fotelji Mihael Zmajlović.
BBS iz Hrvatskog zagorja, vlasnice Barbare Bešenić, vrlo brzo je dobio konkurenciju u Slavoniji, pa se nakon početnog uspjeha Bešenić našla u financijskim problemima, da bi poslije, zbog sumnji u malverzacije s Fondom za zaštitu okoliša Vinka Mladinea, završila i na optuženičkoj klupi. Kašu su joj, pisalo se, skuhali konkurenti iz poduzeća “Drava International” i “Eko Slavonija”.
Naime, zloupotrebe u vezi s otpadom vežu se najviše uz subvencioniranje otkupa ambalaže državnim novcem, i to na način da se prikazuju lažne količine recikliranog otpada.
Istru drži Pavletić, Zadar Zrnić
Zlatko Canjuga je direktor tvrtke “Hamburger Recycling ENS” iz Zaboka. I on se već duže vrijeme vrlo uspješno bavi prikupljanjem i recikliranjem otpada, ali ga se, za razliku od spomenutih mu kolega iz HDZ-a, barem što se recikliranja otpada tiče, nije spominjalo u lošem kontekstu. Na sjeveru Hrvatske dobre prihode od reciklaže ima “Univerzal” iz Varaždina Gorana Hlevenjaka.
Što se, pak, reciklaže papira tiče, tu se svakako ne smije preskočiti Vlado Jerbić, dugogodišnji direktor tvornice ambalažnog papira “Unijapapi” iz Belišća, kao i tvrtke “Dankor” iz Osijeka u vlasništvu Danka Ordanića, “Feniks” iz Zagreba Zlatka Kučka, te “Ind Eko” iz Rijeke Ilije Šmitrana. U Istri se zbrinjavanjem metalnog i nemetalnog otpada najuspješnije bavi “Jadran Metal” iz Pule Edija Pavletića. U Rijeci je glavna tvrtka “Rijekatank” Milorada Šmitrana.
Miho Zrnić Marinović, koji je također optužen za malverzacije vezane uz Fond za zaštitu okoliša, s tvrtkom “Odlagalište sirovina Zadar” vlada sjevernom Dalmacijom, dok je u Šibeniku “Unija Sabirač” Zdravka Šparade glavna na tržištu otpada, piše Slobodna Dalmacija.