Berlin, Nica, Istanbul, Bruxelles, Pariz. U malo više od godinu dana u Europi su se zaredali krvavi teroristički napadi na javnim mjestima i aerodromima.
Terorizam je nesumnjivo jedna od najvećih svjetskih prijetnji, kako u Europi, tako i ostatku svijeta. A kad je riječ o bombaškim napadima, ne postoji tehnologija kojom se može bolje detektirati eksploziv od treniranog psa i njegova nepogrešivog njuha.
Unatoč razvoju tehnologije pseća njuška još se uvijek ne može ničime zamijeniti. Pas uvijek otkriva paklenu napravu.
Zbog svoje vjernosti i odanosti, ali i istančana njuha, psi su posljednjih godina dio gotovo svih policija u svijetu. Međutim, malo je poznato da se dobar dio specijalno obučenih pasa, ili K9 pasa, u najelitnijim svjetskim policijama i vojskama država kao što su SAD, Izrael, Velika Britanija ili Njemačka, nabavlja upravo u Hrvatskoj.
Hrvatski K9 psi imaju odličan rejting u svijetu, a jedan od najvećih izvoznika je Renmar K9, Zadruga za obuku vodiča i pasa iz Velike Gorice. Prema riječima njezina osnivača Željka Rendulića, samo oni godišnje izvezu preko 200 obučenih radnih pasa.
Na fotografiji: treneri Goran Kovačević, Željko Rendulić, Borna Prgić i Ira Bratelj
- Najviše surađujemo s Amerikancima, ali i s britanskom, francuskom, njemačkom i izraelskom vojskom. Zovu nas i iz Slovenije, posljednjih dana imamo toliko upita da jednostavno ne stignemo zadovoljiti potrebe tržišta. Naši psi su poznati na svjetskom tržištu već dugi niz godina. Dokazali su se kao zdravi psi, psi koji se ne razbolijevaju, odnosno dugo su u službi. Zato su isplativi i traženi - kaže Rendulić, koji je centar Renmar pokrenuo nakon dugogodišnjeg iskustva u specijalnim postrojbama. Jedan je od osnivača Hrvatskog centra za obuku pasa Vojne policije Cobra, gdje je i sam radio kao instruktor obuke vodiča i pasa, nakon čega je odlučio pokrenuti vlastiti centar.
Sto pasa godišnje
- Najzahtjevniji su Izraelci, koji naše pse kasnije dalje dodatno obučavaju za svoje potrebe. Njihovi su psi poznati po jedinstvenim vještinama, iskaču iz helikoptera, hvataju sumnjivce u najkraćem mogućem roku. I Amerikanci imaju posebne zahtjeve. Primjerice, mi uglavnom pripremamo pse za jednu namjenu, detekciju droge i eksploziva ili napad, a oni traže pse s dvostrukom namjenom: za drogu i napad.
S njima konkretno imamo ugovor od sto pasa godišnje, što je, s obzirom na sve lošiju genetiku pasa, generalno danas sve teže ispuniti. Također, veliki je problem birokracija, koja traumatizira sve poduzetnike u Hrvatskoj. Tako zbog kompliciranih administrativnih procedura češće mi kao tvrtka vozimo pse na testiranje u te zemlje, nego što oni dolaze kod nas. Dosta je važno i da pas prođe socijalizaciju, a nama je teže pronaći volontere nego, primjerice, one za socijalizaciju psa vodiča. Pripremu pasa za policiju ljudi očito ne doživljavaju dovoljno dobročiniteljski, iako i oni imaju uistinu zahtjevan posao i humanitarnu djelatnost - kaže Rendulić te dodaje kako je zanimljivo da njihov centar Renmar surađuje s gotovo svim svjetskim policijama i vojskama, ali ne i s hrvatskom. Razlog tome je, kaže, vjerojatno birokracija. - Da postoji interes, mi bismo rado svoje najbolje pse ostavili hrvatskoj vojsci, ali ovako oni odlaze u francusku ili izraelsku policiju - kažu u Renmaru.
Na fotografiji: štenci za obuku
U Velikoj Gorici u obuci se koriste tehnike i metode koje koriste elitne postrojbe vojske i policije svijeta, a unutar tih tehnika i metoda uvrstili su, kažu, vlastita praktična znanja i iskustva koja su dobili kroz dugogodišnji rad i uzgoj pasa.
- Pse uzimamo od malih uzgajivača, kojima se mogla posvetiti pozornost, tako da nastojimo već u startu imati dobre, zdrave pse. Mnogo smo vremena uložili kako bismo kreirali vlastite testove, razvili smo svoje poligone, puno ulažemo u edukaciju i obuku mladih ljudi koji se bave dresurom. Pse koje koristimo za potrebe centra posebno biramo i testiramo, te ih obučavamo za zaštitno-tragačke namjene. To su takozvani “green dogs”, ili zeleni psi. Najčešće su to policijski, vojno-taktički psi, psi za čuvarsku namjenu, psi za osobnu zaštitu, psi za zaštitarske tvrtke te psi za detekciju droga, eksploziva, alkohola, cigareta, novca, ljudi i ostalo - navodi Željko Rendulić.
Dobre životinje
- Američka vojska trenutačno ima tri tisuće aktivnih radnih pasa u svojim redovima, ali dobre životinje, piše tamošnji The New Yorker, teško je pronaći. Američki kinološki klub ne zahtijeva dokaz o zdravlju ili inteligenciji svih registriranih životinja, oni se bilježe samo za pse čiste krvne loze. A uzgajivači se često više bave izgledom nego sposobnošću pasa. Zato se većina pasa iz američke policije i vojske nabavlja upravo u Europi. Potomci moćnih graničnih patrolnih pasa uzgojenih tijekom Hladnog rata stižu uglavnom iz Mađarske, Slovačke, Češke i Hrvatske. Da je i kod nas sve teže naći dobre životinje za obuku, slaže se i Rendulić. - Neki od tih pasa ne bi uspjeli pronaći ni svinjski kotlet da nekome visi oko vrata - kaže te dodaje kako su se uzgajivači okrenuli uzgoju pasa kao kućnim ljubimcima i ne paze na genetiku, pare pse koji imaju iste nasljedne nedostatke i slično. I njemu je, kaže, sve teže naći zdrave pse. Iako ima vlastiti uzgoj, često mora kupovati pse da bi zadovoljio potrebe svojih klijenata. Zato sa svojim iskusnim timom obilazi uzgajivačnice po Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini i Srbiji.
- Pas i prije same obuke mora proći niz zdravstvenih pregleda, kao što su slikanje kukova, laktova, kralježnice, pregleda očiju i pluća. Mora biti potpuno zdrav da bi mogao ući u program, jer je obuka kompleksna, dugotrajna i skupa. Primjerice, jedan pas se u našem centru obučava od tri mjeseca do pola godine - navodi Rendulić. Kako bi pas krenuo s procesom obuke nije dovoljno da pripada određenoj pasmini i posjeduje rodovnik, već mora zadovoljiti zahtjevne kriterije selekcije.
Uz fizičku kondiciju psa, potencijalni se kandidat testira i na posebne uvjete i reakcije, na izdržljivost, na oštrinu, odnosno dobru narav, na okretnost, ponašanje u traganju, znatiželju, zanimanje za bačenim predmetima, reakciju u prometu, reakciju na klizavim površinama, mračnim prostorijama i visinama, reakciju na pucanj, druge ljude i životinje.
- Treniramo po svim vremenskim uvjetima, a pse i vodiče pripremamo za najsloženije zadatke u stresnim situacijama. Treninzi se izvode i noću i danju, na vrlo niskim temperaturama, kao i na visokim, radimo u urbanoj sredini, u šumama i na različitim nadmorskim visinama - doznajemo u centru za obuku pasa.
Hrabar i okretan
- Međutim, ne mogu svi četveronožni prijatelji postati borci protiv terorizma. Radni K9 pas mora biti hrabar, okretan i skočan, uvijek spreman na igru i treba imati vrlo istančan njuh. Od desetak kandidata, prođe svega jedan.
- Iako neke pasmine imaju prednost nad drugima pa se za radne pse najčešće uzimaju njemački, belgijski i nizozemski ovčari te križanci tih pasmina, nije nemoguće da se u izvrsnog K9 psa pretvori i neki koker španijel ili njemački ptičar. Također, pas ne mora biti čistokrvan, najvažnije je da može zadovoljiti sve zadane testove za koje nije važna samo genetika - kažu u Renmaru. Pas se ne smije bojati pucnja. Mora voljeti igru i biti zainteresiran za donošenje predmeta, odnosno loptice, kada mu se baci. Mora se znati igrati.
Na fotografiji: štenci za obuku
- To je zapravo najčešća predrasuda kad govorimo o radnim policijskim psima. Ljudi misle da ih maltretiramo i obučavamo nekim represivnim metodama. Takvi psi se ne smiju i ne mogu držati u lošim uvjetima, treba im mnogo kontakata, puno brige i ljubavi da bi oni ispunili svoju zadaću. Općenito, prezentacija službenih pasa vrlo je slaba. Dok se psa vodiča slijepih doživljava kao humanog, K9 psi promatraju se kao opasni, represivni psi. Oni rade po noći, kad ih nitko ne vidi, nisu toliko slavni, a njihova je uloga neupitna: sprečavaju bombaške napade, traže preživjele, razbijaju lance organiziranog kriminala - kaže Rendulić.
I u hrvatskoj policiji je stotinjak radnih pasa. Karijeru počinju najčešće oko prvog rođendana, a pravo na mirovinu steknu u desetoj godini života. Svaki službeni pas ima svog vodiča i najčešće tijekom svoje radne karijere sve slobodno vrijeme provodi upravo u njegovom domu.
- Svi naši psi imaju dvojaku ulogu: oni su ponajprije kućni ljubimci, ali i službeni, radni psi. Pravilo je da psi, primjerice za detekciju eksploziva i droga, borave kod svojih vodiča i s njima su 24 sata na dan - kaže Alen Subotić, instruktor za obuku pasa u Centru za obuku vodiča i dresuru policijskih pasa u Zagrebu.