Zajmovi su u pravilu odobravani novoosnovanim poduzećima koja u trenutku odobravanja zajma nisu imala nikakvih financijskih pokazatelja, a ponekad i poduzeću koje je osnovano samo jedan dan prije dobivanja zajma. Nekoliko istih fizičkih osoba stalno se pojavljuje u različitim poduzećima koja su dobivala zajmove. Pojedina poduzeća mijenjala su sjedište, vlasnike i članove Uprave, vrlo vjerojatno radi izbjegavanja povezivanja s drugim poslovnim subjektima te izračuna ukupne izloženosti. Pojedini članovi Uprave isplaćivali su za fiktivne poslove novac tvrtkama u kojima su bili zaposlenici.
Revidirati procjene
Procjene nekretnina koje su davane kao zalog za kredite potrebno je revidirati, budući da one u pojedinim slučajevima znatno odstupaju od stvarnih vrijednosti. U pojedinim slučajevima ustanovljene su datumske nelogičnosti u dokumentaciji o kreditima. Pojedina dokumentacija nedostaje. Pojedini zajmovi nisu utrošeni za namjenu za koju su odobreni, zamjerke su koje su pronašli revizori u tvrtki Hypo-Leasing Kroatien (HLK) 2009. i početkom 2010. godine.
Nakon što je u Austriji došlo do otvaranja afere Hypo, u hrvatskome Hypo Leasingu smijenjena je čitava Uprava, kojoj se na čelu nalazio Drago Vidaković, a banka je napravila niz revizija i unutarnjih kontrola dotadašnjeg poslovanja, koje sada prvi put objavljuje Jutarnji list.
Veliki rizici za banku
Izvještaji koje posjedujemo odnose se na razdoblje od 2004. godine, a na zahtjev banke analizirani su poslovi s ukupno 25 hrvatskih tvrtki. Izračunata izloženost u njima iznosi od nekoliko desetaka pa do čak nekoliko stotina milijuna eura. Prema tim izvještajima, od kojih su neka radile poznate nezavisne austrijske revizorske kuće, a dio interna kontrola unutar banke, najveći dio odgovornosti za pronađene nepravilnosti pripisan je Upravi Hypo Leasinga. Jedan dio krivnje leži na Nadzornom odboru koji je supotpisivao odobrenja za izdavanje većih zajmova, no revizori također zaključuju da je šteta nastala za Leasing dijelom posljedica i tržišnih uvjeta.
Građanski postupci
Naime, prema internim pravilima o ovlaštenjima, tzv. pouvoirima, Uprava je imala pravo odobravati zajmove samo do visine od tri milijuna eura, dok su za veće zajmove bila potrebna odobrenja viših instanci banke. Revizija je otkrila da su se pouvoiri često kršili te ih se smatralo više kao preporuku uvjeta, a ne kao striktna pravila. Zaključci izvještaja jasno govore da bi pronađene nepravilnosti trebale biti dostatan razlog za okončavanje mandata Uprave i Nadzornog odbora.
No, dok se u jednome revizorskom nalazu s puno skepse problematizira kaznena odgovornost članova Uprave, u drugome je zaključeno da elemenata za kaznenu odgovornost sasvim sigurno ima. Riječ je o “ekstremnim” slučajevima gdje je revizija utvrdila kako, zapravo, Hypo-Leasing Kroatien plaća fiktivne usluge najma jednom obrtu u kojemu je zaposlenik bivši izvršni direktor HLK Marijan Šegota.
U konkretnom slučaju, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je protiv Vidakovića te ostalih čelnika Leasinga, Alberta Modritscha, Šegote i Željka Rupića, zatražilo istragu zbog sumnji da su HLK oštetili za 18 milijuna kuna. Također, manji dio tog iznosa od oko 45.000 eura otišao je, tvrdi tužiteljstvo, u tvrtku Stara Knežija za nepostojeći najam jedne dvorane. Vidaković je nakon odlaska s funkcije u HLK otišao živjeti u Los Angeles, a kao svjedok pojavio se na suđenju Ivi Sanaderu, ustvrdivši da je 1996. godine vidio Wolfganga Kulterera kako u Klagenfurtu Sanaderu predaje omotnicu, potvrdivši time inkriminacije USKOK-a da je Sanader primio proviziju od Hypo banke. Nedavno mu je pred kuću u Zagrebu bačena ručna bomba koja nije eksplodirala, a tko stoji iza te prijetnje, policija još istražuje.
1. Babogredcu novac bez police osiguranja
ALODIS ART d.o.o., tvrtki koja je sada u stečaju, a čiji je vlasnik Želimir Babogredac, predsjednik Uprave Croatia Recordsa i poznanik Drage Vidakovića, 13. kolovoza 2007. odobren je zajam za kupnju zemljišta u Poreču od 21,8 milijuna kuna.
Revizija je otkrila da u predmetu manjka dokumentacija. Nije bilo moguće utvrditi tko je primatelj zajma jer nije precizirano je li isplata vršena asignacijom ili prema prodavatelju nekretnine. Vještak je vrijednost zemljišta procijenio na 4 milijuna eura, dok je Hypo Alpe Adria Nekretnine (HAAN) zemljište procijenilo na 2 miljuna eura. Ne postoji podatak o polici osiguranja za nekretninu.
2. Nogometni menadžer posudio za Porsche
PHARIJI d.o.o., čiji je vlasnik Mario Franić, bivši boksač i nogometni menadžer kojemu je 2009. nepoznati napadač ispred stana u Splitu propucao noge, odobren je 31. siječnja 2006. najprije zajam za kupnju zemljišta u Postirama u iznosu od 57.150 eura, zatim 385.000 eura za gradnju apartmana te 800.000 kuna za dovršetak gradnje apartmana, kao i 102.189 CHF za leasing automobila Porsche Cayenne. Revizija je otkrila da su ugovor o zajmu i hipoteka zaključeni dan prije nego što je Uprava odobrila zajam, postojale su glasine da se prijetilo procjenitelju nekretnine da poveća njezinu vrijednost, što nije bilo moguće provjeriti. Leasing je odobren za kupnju korištenoga vozila, a ku-pnja vozila je odobrena prije uplate predujma od tvrtke Pharia.
3. Isplatili kredit unatoč plombama na zemlji
ISTRA PROJEKT d.o.o., Berman d.o.o., Viktor d.o.o., Avema Nekretnine d.o.o., grupacija poduzeća koju analitičari povezuju s vlasnikom hotela Art u Splitu Viktorom Rozićem, Sinišom Škarom, bivšim vlasnikom Bobisa d.d., te Borisom Baraćem, osnivačem nedavno propale Credo banke, zbog niza prepletenih vlasničkih odnosa u kojima se iste osobe pojavlju u različitim trgovačkim društvima. Škaro i Rozić 2005. su bili uhićeni u Splitu upravo zbog navodnih zloupotreba oko Bobisa i hotela Art, dok se protiv Baraća tenutačno u Splitu vodi istraga zbog Credo banke. Godine 2004. HLK odobrava Bermanu d.o.o. 2 milijuna eura za kupnju hotela Art od tvrtke Bobis d.d., a tvrtki Istra Projekt kojoj je na čelu Rozić 2007. je odobren zajam od 2,5 milijuna CHF za kupnju zenljišta pokraj Poreča za gradnju hotela. Revizija je otkrila da je zajam Bermanu odobren usprkos činjenici da su na tu nekretninu već plombe stavili HPB, ali i Credo banka, tako da je novac iz HLK manjim dijelom od 250.000 eura završio u Credo banci, kojoj je predsjednik NO-a bio Barać. U slučaju Istra projekta revizija je otkrila da je kredit odobren tvrtki samo jedan dan nakon što je osnovana. Vrijednost parcele procijenjena je po nezavisnome sudskome vještaku na 1,69 miljuna eura, no HAAN ga je procijenio na 845.000 eura.
4. Horvatinčićev kredit odobren u Klagenfurtu
HOTO GRUPA d.o.o. i HOTO KUĆE d.o.o. Tomislava Horvatinčića, kojima je osim dva leasinga od ukupno 200.000 eura za Land Rover odobreno 42,2 milijuna CHF za projekt Cvjetno, 30 milijuna eura za gradnju Hoto naselja u blizini Zagreba te još 8 milijuna eura za gradnju šoping-centra u naselju. Kredit je zbog svoje visine bio odobren u Klagenfurtu.
Otplata zajma je postala ugrožena u trenutku kada su nad zemljištem na Cvjetnom trgu pokrenuta dva parnična postupka u travnju i lipnju 2006. godine, u kojima se tvrdilo da je treća osoba vlasnik jednog dijela projektnog zemljišta te je zbog spora na dio zemljišta stavljena plomba.
Prema tadašnjem pouvoireu isplate se nisu mogle nastaviti jer banka, odnosno HLK, mora staviti hipoteku prvoga reda. U predmetu šoping-centra nije ispitano vlasništvo nad zemljišnim česticama.
5. Dali novac bez analize rizika
CIVITAS NOVA d.d., čijem je direktoru Davoru Maraviću - nedavno nepravomoćno osuđenom na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog podmićivanja suca Visokoga trgovačkog suda Bariše Gašpara - za projekt gradnje marine u Novigradu i gradnju hotela sa 5 zvjezdica HLK kroz četiri ugovora od 2004. do 2006. ukupno dao 18,7 milijuna eura zajma koji su zbog visokog iznosa svojim supotpisima odobrili i predsjednik Uprave banke Wolfgang Kulterer te član Uprave Gunter Striedinger. Revizija je otkrila da nije došlo do prijenosa prihoda iz ugovora sklopljenog s OMV-om, a nakon što je prva tranša zajma od 9,4 milijuna eura trebala biti osigurana koncesijom na marinu, hipotekom nad zemljištem i podzajmom koncesijskog prava s OMV-om. Nije analiziran rizik.
6. Pet procjena jedne te iste nekretnine
NOVA COLOR d.o.o., vlasnika Zdravka Kovača, 22. veljače 2006. dobiva 34,3 milijuna kuna zajma za gradnju trgovačkog centra na Kopilici u Splitu, a 16. siječnja 2008. još 17 milijuna kuna zajma za dovršetak radova, dakle ukupno 51,3 milijuna kuna.
Revizija je utvrdila da se neka od plaćanja nisu davala direktno građevinskoj tvrtki nego nekim drugim dobavljačima. U trenutku upisa hipoteke na nekretnini tamo su već bile upisane plombe drugih vjerovnika, koje su kasnije brisane. Dio iznosa zajma plaćen je društvu Nova Astra d.o.o. kako bi ono uklonilo svoju hipoteku na nekretninu. Postoji čak pet procjena iste nekretnine, a njezina vrijednost je od 2005. do 2008. narasla sa 1,2 na 6,7 milijuna eura.
7. U spisu ne postoji jedan od 4 aneksa
A-DEA d.o.o., tvrtka čiji je vlasnik Siniša Caktaš nedavno osuđen na dvije godine i tri mjeseca zatvora zbog fiktivne dokapitalizacije Mljekare Split iz 1993., a prema presudi, novac je izvučen na račun tvrtki Nova i Nova Color kojima je Caktaš bio predsjednik Nadzornog odbora, HLK je 15. rujna 2004. odobrio zajam od 8 milijuna kuna za financiranje kupnje potraživanja u stečajnome postupku nad društvom Nova Color. Iako je protiv Caktaša optužnica na snazi od 1996., odobrenje su osim članova Uprave potpisali i članovi NO-a Josef Kircher i Karl Heinz Truskaller. Revizija je utvrdila da u spisu ne postoji jedan od 4 aneksa ugovora.
8. Bez pravog osiguranja posudili 44 milijuna eura
Tvrtki URBA-JUG Ante Barade 2006. odobreno je 20 milijuna eura za kupnju udjela u društvu Kupira d.o.o., čija je jedina imovina bilo potraživanje prema tvrtki Urba Zapad od 12,8 milijuna eura. Također, tvrtki Urba Zapad odobreno je 24 milijuna eura za gradnju trgovačkog centra u Španskom, a 2007. Urba Zapad i Kupira pripojeni su Urbi Jug. Zajmove je odobrilo Leasing vijeće Uprave u Klagenfurtu. Revizija je otkrila da su spajanjem društava potraživanja izgubila na vrijednosti, što povlači pitanje je li banka zatražila prikladne instrumente osiguranja.