Što se više približavamo članstvu u EU, to su izvješća Europske komisije o Hrvatskoj dosadnija i manje atraktivna. Manje se kritizira Hrvatska, koristi se blaži jezik, a neriješena pitanja u kojima Hrvatska treba uložiti famozne “dodatne napore” sve su više tehnička. Takav je i budući sveobuhvatni izvještaj iz monitoringa Hrvatske koji će Europska komisija usvojiti i objaviti u srijedu, a o čijem su sadržaju mediji u Hrvatskoj već pisali.
Birokratski jezik
Poruka iz tog izvještaja, nakon kojeg slijedi još samo jedan, jednostavna je: Hrvatska je na dobrom putu, ali posao još nije do kraja završen. Naravno, iz sadržaja izvještaja bit će jasno gdje Hrvatska nije uložila dovoljno napora. Europska komisija služi se birokratskim jezikom pa se svaka poruka da su negdje potrebni “dodatni napori” može slobodno tumačiti i kao kritika kako na tom području nije ostvareno ono što se očekivalo. Europskoj Uniji nije jasno kako Hrvatska još nije osnovala Komisiju za sprečavanje sukoba interesa i zašto ona ne radi. Nepotrebnim se smatra i poništenje zakonskih odredbi o kriterijima imenovanja članova nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća.
Sukob interesa
Komisija smatra da, znajući da je upravo usvajanje tih odredbi bio jedan od uvjeta za zaključenje pregovora, bez obzira na to što je taj zakon usvojila bivša Vlada, nova nije trebala mijenjati te kriterije. Nije tajna ni to da je nova Vlada ovime htjela omogućiti da ministri uđu u takve odbore. Sve je to dovelo do toga da Europska komisija ponovno podsjeti kako Hrvatska mora osigurati takvav sustav za sprečavanje sukoba interesa koji bi onemogućio i korupciju u državnim poduzećima. Komisija ne spominje neki pojedinačni slučaj niti navodi da sumnja na novu vlast. Međutim, iz prijašnjeg iskustva znaju da se nakon promjene vlasti često po političkim kriterijima mijenjaju i članovi upravnih odbora.
Komisija, koja je u prethodnom izvještaju samo konstatirala da je stara vlast u odlasku imenovala ljude u policiji, sada je i naglasila da je to usporilo proces depolitizacije policije. No, i to je poruka, koja nije sročena tim riječima, da se nova vlast po tom pitanju ne smije ponašati kao stara te da je dobro što nije poništila stari zakon, ali treba donijeti dio zakona koji nedostaje radi primjene.
Poruka je ovoga izvještaja da se mora pričekati i onaj zadnji kako bi Komisija potvrdila da je Hrvatska apsolutno ispunila sve potrebne uvjete za članstvo. Ovaj izvještaj svakako je mogao biti bolji, ali od proljetnoga Hrvatska očito nije dovoljno marljivo radila na rješavanju nedostataka koji su tada identificirani, premda je obećala da će “i prije roka riješiti ta pitanja”.
Problem sa sudovima
Riječ je uglavnom o potpisivanju Ugovora o privatizaciji Brodosplita, aktiviranju Komisije za sprečavanje sukoba interesa, o pojašnjenju mogu li ministri ili ne u nadzorne odbore državnih poduzeća. To su pitanja za čije je rješenje dovoljna politička volja. Drugi problemi, poput velikog broja neriješenih predmeta pred sudovima ili istraga i procesuiranja ratnih zločina, doista se, i uz najbolju volju, ne mogu rješavati brzo.
Borba protiv korupcije
Kao i sve ostale izvještaje u prošlih 12 godina, Hrvatska i ovaj izvještaj mora shvatiti ozbiljno, premda smo na pragu ulaska u EU. Pokušaji relativiziranja problema, poput primjedbi zbog nedovoljne borbe protiv korupcije, u prošlosti su Hrvatsku stajale nekoliko godina kašnjenja na putu prema članstvu.
Danas su stvari za Hrvatsku drukčije. Ovaj izvještaj, što je za Hrvatsku najbitnije, ne daje ni jednoj državi članici EU povod za postavljanje prepreka u procesu ratifikacije pristupnog ugovora. Međutim, ovisno o tome kako one to žele čitati, nekima može poslati poruke da prije dovršetka ratifikacije ipak pričekaju i onaj zadnji izvještaj u proljeće. Neke će države tako i postupiti te će Hrvatska, dakle, konačni ispit morati položiti na zadnjem ispitnom roku.