U Haaškom sudu jučer nešto iza devet sati ujutro dogodio se nevjerojatan obrat: generali Ante Gotovina i Mladen Markač su po naredbi Žalbenog vijeća odmah oslobođeni, Žalbeno vijeće proglasilo je da se granatiranje Knina, Benkovca, Obrovca i Gračaca ne može nazvati nezakonitim, podsjetilo je da je još prvostupanjsko vijeće ocijenilo da srpsko stanovništvo nije napustilo svoje kuće baš zbog granatiranja (točka 3!), pa da shodno tome pada i cijela konstrukcija udruženog zločinačkog pothvata kako ga je smislilo Haaško tužiteljstvo.
Ukratko, cilj Oluje nije bio zločinački: zločini se jesu dogodili, većina stanovnika jest napustila svoje domove, ali to nije bio unaprijed smišljeni plan, pravomoćna je presuda Haaškog suda. Točno je da Tužiteljstvo ima pravo na reviziju presude, no šanse da se ovakva odluka promijeni su minimalne.
Istina je da smo takvu mogućnost najavljivali, jer je samo Žalbeno vijeće ovog ljeta potaknulo takve sumnje kad je naložilo obrani i tužiteljstvu da se očituju što učiniti ako je granatiranje zakonito a udruženog zločinačkog pothvata nije bilo? Obrana je dakako sugerirala oslobađanje optuženih, no tužitelji su tvrdili da suci imaju sasvim dovoljno uporišta da Gotovinu i Markača osude po zapovjednoj odgovornosti, onako kako je u Haagu recimo odgovarao Tihomir Blaškić, prije nego što je Haaško tužiteljstvo u slučaju Slobodana Miloševića prvi put uvelo udruženi zločinački poduhvat kao oblik odgovornosti. U Hrvatskoj bi u tom slučaju morali biti oslobođeni, no u Haagu to nije bilo nužno. Zato se većinom očekivalo da će dvojici generala biti ponešto smanjene kazne, a da će ih žalbeni suci već po inerciji proglasiti krivima, makar zato što nisu disciplinirali svoje vojnike niti učinili sve da istraže, kazne i spriječe pljačku, palež i ubojstva. Međutim, većina sudaca Žalbenog vijeća smatra da u prvostupanjskoj presudi nema dovoljno uporišta da generale osude po zapovjednoj odgovornosti. Ova je presuda pravi šamar u lice haaškog tužiteljstva: nisu Gotovina i Markač oslobođeni zato što sud smatra da nakon Oluje nije bilo zločina, nego zato što je ocijenio da zločin nije bio unaprijed smišljen na Brijunima niti proveden nekakvim prekomjernim ni neselektivnim granatiranjem.