Talijanska je država ostala (zasad) bez planiranih 1,5 milijarde eura koje je računala inkasirati za novu razdiobu telekomunikacijskih frekvencija - a ključnu ulogu su imale pritužbe iz Hrvatske i Malte zbog “probijanja” talijanskih premoćnih lokalnih televizijskih i radijskih digitalnih stanica u frekvencije dodijeljene susjednim zemljama.
Te je frekvencije prethodna Berlusconijeva vlada htjela dodijeliti “najboljima” (dakle i Berlusconijevim privatnim mrežama). Montijev ministar ekonomskog razvitka Corrado Passera je to odbio, odlučivši se za javno natjecanje - ali sada ni Evropska unija ni talijanska AGcom (Jamstvena vlast u telekomunikacijama) ne daju pristanak, jer su im se žalile Hrvatska i Malta.
Serijske zabrane
Stanice koje “probijaju”, suočene sa serijskim zabranama emitiranja, podsjećaju da su svoje koncesije platile, pa zahtijevaju da im država dâ neke od frekvencija koje stavlja na dražbu - a Passera ne dâ, jer prezaduženoj državi u recesiji očajnički treba živ novac.
EU ne može prijeći preko ozbiljnih posljedica u Hrvatskoj, jer one negativno utječu na prava građana koja proizlaze ne samo iz pretplate na HRT, nego i iz Ustava.
Kako navode Odašiljači i veze d.o.o., državna tvrtka, od kraja svibnja 2012. povećan je broj pritužbi gledatelja na prijam signala digitalne televizije s cijele jadranske obale, a posebice s područja Dubrovačko-neretvanske županije. Jedan od bitnih uzroka su smetnje iz Italije koje su se pojačale zbog prelaska južnih talijanskih regija (osobito Apulije) na digitalnu televiziju krajem svibnja. S toplijim vremenom te smetnje bile su još izraženije. Smetnje iz Italije se opažaju osobito na 51. kanalu mreže MUXA (koji koriste HTV1, HTV2, RTL, te Nova TV).
Još ranije, od početka prosinca 2010. godine, smetnje ometaju prijam hrvatskih programa na području Istre (regija D5), a djelomično i u regiji D7 (koja obuhvaća Zadar, Šibenik).
Problem nije do hrvatskih odašiljača koji “svi rade ispravno i u skladu s dozvolama”, naglašavaju Odašiljači i veze.
Problem je u tome što u talijanskim frekvencijama vlada načelo Divljeg zapada (to tvrde talijanski novinari, npr. la Repubblica).
I što moćniji vlasnici, poput Silvija Berlusconija, ne mare godinama ni za presude Ustavnog suda - a to onda otvara prostor za podjednaku hajdučiju lokalnih postaja, samo u manjim razmjerima.
Nove tehnologije
Problem je u frekvencijama koje je talijanskim mrežama odobrilo talijansko Ministarstvo za ekonomski razvoj, tj. njegov Odjel za komunikacije . To je tijelo državne uprave i Vlade odgovorno za međunarodno usklađivanje i izdavanje dozvola te za sve poštanske usluge, telekomunikacije, multimedijske mreže, informatiku, radio i televiziju, a i nove tehnologije primjenjive na komunikacijskom području.
Za frekvencije je kao ombudsman nadzorna i Jamstvena vlast u komunikacijama (AGcom), neovisni regulator za komunikacije u Italiji (kao HAKOM u RH) koji planira RF spektar, predlaže uporabu itd. AGcom se oslanja na 21 oblasni odbor za komunikacije (CoReCom), koji surađuju međusobno i s Odjelom za komunikacije nadležnog Ministarstva za ekonomski razvoj, te nadziru lokalne TV postaje i rješavaju sva pitanja u svezi radija i televizije na lokalnoj razini. Kod njih su pohranjeni i svi popisi lokalnih TV i radiopostaja, popisi kanala i sl. Nad njima je njihova Talijanska koordinacija CoReCom.
U toj se šumi treba snaći, tim više što ta tijela - kad je nevolja - lijepo igraju odbojku, pa su tako u igri i hrvatske i malteške pritužbe.
Nije ih Italija odbacila, Bože sačuvaj. Samo ih rješava, pa rješava li ih, rješava, i tako već dvije godine.
Upravo takvim uređenjem sustava, samoinicijativnim puštanjem u rad pojedinih odašiljača, naknadnim prijavama frekvencija tih odašiljača, ali samo na regionalnoj razini (gdje ih prima jedan CoReCom), neusklađivanje frekvencija na državnoj i međunarodnoj razini - nastao je svojedoban kaos u analognoj televiziji, a nastavljen je - unatoč svečanim zakletvama koje je i potpisanom novinaru dao tadašnji ministar Maurizio Gasparri - i svakodnevno u digitalnoj televiziji. Sve to naravno ima utjecaja i na Hrvatsku - primjećuju Odašiljači i veze.
Talijanski regulator za komunikacije AGcom očito vodi računa, prilikom izrade međunarodnih planova, samo o nacionalnom pokrivanju u što su uključeni kanali za RAI, kao javnu televiziju, i kanali za velike mreže s nacionalnim pokrivanjem (Mediaset, La7 itd.). Tim je dvjema grupacijama namijenjeno onih 25 kanala koji su Italiji dodijeljeni planom Ženeva 06. Pored nacionalnog pokrivanja, u Italiji su izrazito raširene lokalne TV stanice, gdje pojam lokalnog može značiti i cijelu oblast, sa stanovništvom brojnijim od hrvatskoga.
Kanali susjednih država
Primjereno tome, te se stanice znaju koristiti znatnom efektivnom izračenom snagom (ERP), pa nije rijedak slučaj da ona iznosi i 10 kW. Unatoč toj snazi, koja bez problema “probija” preko Jadranskog ili Jonskog mora, za te stanice nema nikakva planiranja pri izradi međunarodnih planova, nego ih se nakon završetka izrade plana ubacuje na “slobodne” kanale. Budući da je 25 kanala potrošeno na nacionalno pokrivanje, u principu se za lokalno pokrivanje koriste kanali koji su dodijeljeni susjednim državama (Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija, Grčka, Malta, Francuska, Švicarska, Austrija).
Pored regulatora koji dodjeljuje frekvencije i izdaje dozvole, postoji veliki broj malih tvrtki koje konstantno mjere signale, te na osnovi rezultata upućuju vlasnike lokalnih stanica na uvjetno rečeno “slobodne” kanale. Lokalni operatori nakon toga počinju raditi na frekvenciji koja je na takav način pronađena i emitiraju sve dotle dok im ne dođe zabrana rada od nacionalnog regulatora za komunikacije. Nakon te zabrane isti se proces ponavlja na nekog drugoj “slobodnoj” frekvenciji.