Ministrica graditeljstva i prostornog uređenja, Anka Mrak-Taritaš, za Jutarnji je otkrila svoju privatnu stranu. Ova priča o jedrenju koju je ministrica napisala za Jutarnji govori o njenoj nepoznatoj strani:
Moja priča o jedrenju počela je zbog vrlo praktičnog razloga - suprug i ja jednostavno smo htjeli biti negdje sami tijekom godišnjeg odmora! Kako naše obje obitelji imaju vikendice na moru, svako ljeto smo bili rastrzani hoćemo li ljetovati kod jednih ili kod drugih, hoćemo li nekoga uvrijediti i slično… i kad su nas dobri prijatelji pozvali na jedrilicu, nismo ni trenutak dvojili, to je bilo - to! I ostalo je sve ove godine.
Ubrzo smo kupili svoju jedrilicu, bila je duga sedam metara i taj je susret - kad je o meni i njoj riječ - bio fatalan: prilikom prvog pristajanja doslovce sam izletjela s jedrilice na mol! Njome smo preplovili cijeli Jadran, ondje su nam djeca učila prve korake, prošli smo mnogo vatrenih krštenja - od situacija kada si nesmotren i jedrilica ti se odsidri pa se probudiš i plutaš nasred mora do užasnih bura i nevera kad smo dva dana zapeli u jednoj kornatskoj uvali…
Sjetila se djetinjstva
Bilo je to u vrijeme kad jedrilice nisu bile opremljene kao danas, sami smo sve radili i tko nije spreman na dozu asketizma - bolje da ne ulazi u cijelu priču. Nema tu komfora kao kod motornih brodova, uglavnom si prepušten sam sebi i svom umijeću, što ponekad, kad su s tobom mala djeca, zna biti izuzetno “zabavno”.
EKSKLUZIVNO: 'SDP OČITO MIČE ČLANOVE HNS-A IZ JAVNIH PODUZEĆA' Anka Mrak-Taritaš optužuje koalicijske partnere
Jedrilicu smo prodali
Nikad neću zaboraviti jednu olujnu noć, dečki su bili mali, bura je puhala kao luda, zapljuskivali su nas golemi valovi, jedrilica se ljuljala i izvijala, a ja sam, bodreći sve nas, odjednom iz sebe izvukla sve moguće pjesmice iz djetinjstva. Tako su moji dečki prvi put čuli cijeli niz partizanskih - od “Po šumama i gorama” do “Bilećanke” - i kad danas mislim o tome, zapravo me fascinira činjenica da sam se sjetila baš svih tih svih pjesama u tom trenutku. No, vremena za savršene godišnje odmore bilo je sve manje, pa smo jedrilicu prodali i danas jedrimo s dobrim prijateljima koji nas rado ugoste na svojoj.
Jedrenje nas i dalje veseli, najbolje mi je to što moraš biti spreman na rizik - nikad ne znaš točnu rutu i točno vrijeme dolaska - kreneš, recimo, iz Primoštena na Vis, a završiš u Komiži!
Ploveći Jadranom, definitivno sam upoznala velik dio naše obale i apsolutno se slažem s tvrdnjama da je naš dio puno zanimljiviji zbog razvedene obale, nestvarno lijepih otoka i čistog mora. Zbog svega toga, kao prostorni planer, moram naglasiti da se marine trebaju planirati s posebnom osjetljivošću. Izuzetno je važno da razlikujemo nekoliko vrsta marina i shodno tome ih i planiramo na obali: jesu li to marine u kojima su brodovi cijelu godinu, jesu li vlasnici marina tvrtke koje iznajmljuju brodove ili su to marine u kojima je siguran vez. Smatram da su ove posljednje nautičarima najbitnije. Moramo razviti takav oblik privezišta gdje je bova u moru, i to je velik potencijal Jadrana, a mogućnosti razvoja su bezbrojne.
Sidrenje u Crnoj Gori
Često možemo čuti da mnogi jedre Jadranom, no usidre se u Crnoj Gori… Njihovo je područje puno manje od našeg, gotovo su kao cijela Šibensko-kninska županija, i uspjeli su razviti veliku marinu na području bivše vojne industrije u kojoj okupljaju megajahte… No, za sve to imaju ipak premalo marina. Tako da mi apsolutno imamo velik potencijal za nautičare, imamo dobru ponudu, no moramo uvesti reda u koncesije i privezišta. I, naravno, voditi računa o cijenama!