Radim 33 godine u ovoj tvornici, preživljavam na minimalcu od 2200 kuna, a sada više niti ta crkavica ne stiže na račun. Nikad se nisam žalila na svoj život.
Imam troje djece kojima sada nije jasno zašto odlazim na posao za koji nisam plaćena. A ja više nemam za litru mlijeka, više ga ne pijem jer znam da sutra moram imati za dijete - u suzama priča Marija, jedna od radnica DTR-a, donedavno jedne od najboljih hrvatskih tvornica rublja koja postoji 99 godina.
Stotu godišnjicu tvornica možda ne doživi, jer radnice su već jedanaest dana u štrajku. Duguju im, kažu, jednu do dvije plaće, naknadu za prijevoz unatrag pet mjeseci i brojna materijalna prava. Zbog toga su dovedene na rub egzistencije, u minusima su i ne mogu otplaćivati kredite, a ne znaju kako će djeci donijeti hranu na stol, kažu.
Zaostale plaće
Tijekom jučerašnjeg dana s transparentima i megafonom obilazile su središte grada i poslovnice DTR-a u Ilici. Paralelno su se poslodavci i predstavnici radnika pokušali dogovoriti i naći neki kompromis, međutim do njega nije došlo.
- Nemamo plana. Štrajkamo i danas, i sutra, i tko zna dokad. Ove žene nemaju što izgubiti - kaže Tomislav Kiš iz Novog sindikata. A radnice traže isplatu zaostale plaće, božićnice, regresa, uskrsnica i naknada za prijevoz koje im duguju. U DTR-u kažu da za to nemaju sredstava jer je pokrenut predstečajni postupak i osmišljen plan restrukturiranja pa radnice mole da se strpe dok se situacija ne poboljša.
Puno rade, a novca nema
- Upravo smo odradile narudžbu za Fifu i Uefu, a s Rene Lezardom radimo već dvadeset godina. Sve što proizvedemo prodamo. Radimo od sedam ujutro do sedam navečer, i putujemo u tvornicu u Brckovljanima gdje su je premjestili. A direktor nam kaže da jedva ispunimo 64 posto norme. Pa kakva je to onda norma koju bi mi morale odraditi da zaradimo 2200 kuna? - pita se radnica Ana koja je u DTR-u već 20 godina.
Kaže da je nekad davno, kada je tvornica bila uspješna i cijenjena, sama prehranjivala troje djece jer joj suprug nije radio. Radila je puno, ali plaća je bila dovoljno dobra.
- Sada radim jednako puno, a plaće nema. A tako i kolegice. Dakle, problem je u nesposobnom vodstvu - kaže očajna Ana.