Godinama smo radili kako bismo dobili potvrdu američkih i drugih svjetskih stručnjaka. AACSB akreditacija koju je dobila Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta dokaz je da je to jedna od rijetkih svjetskih škola koje primjenjuju standarde poučavanja koji se smatraju najboljima na svijetu - kaže Đuro Njavro, dekan Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta i glavni autor HDZ-ova gospodarskog programa, o priznanju koje je njegova škola nedavno dobila.
Uklanjanje zapreka
Što akreditacija konkretno znači za vašu školu i koji uvjeti trebaju biti ispunjeni da bi se dobila?
- Dokazali smo da najviši svjetski standardi nisu nedostižni za hrvatske obrazovne institucije. Akreditacija AACSB-a je najpriznatiji i najpoznatiji žig kvalitete u svijetu na području poslovnog obrazovanja. Ako netko iz inozemstva želi studirati u Zagrebu, često im je dovoljno znati da mi tu akreditaciju posjedujemo - ona je jasan znak svima da je obrazovanje na ZŠEM-u na najvišoj svjetskoj razini. Na ZŠEM-u je u posljednjih 12 mjeseci studiralo 140 studenata s različitih kontinenata. Istovremeno, stotinjak hrvatskih ZŠEM studenata studiralo je na brojnim partnerskim sveučilištima izvan Hrvatske. ZŠEM je vjerojatno najinternacionalnija hrvatska visokoškolska ustanova. Postali smo dio elitnog kruga 5 posto najboljih svjetskih poslovnih škola te smo tek 69. akreditirana poslovna škola u Europi.
Radite na HDZ-ovu gospodarskom programu, a nedavno su mediji objavili 20 glavnih smjernica tog programa. Kojim konkretnim mjerama namjeravate pokrenuti gospodarstvo i riješiti nezaposlenost?
- Prvo treba pokrenuti postojeće neiskorištene ili zapostavljene kapacitete. Postojeći kapaciteti su veliki i loše ih je unaprijed otpisati, treba dati priliku hrvatskom radniku, seljaku i stručnjaku za upošljavanje znanja i tradiciju kojom raspolažemo iz prošlih desetljeća. Tu im mogućnost nije oduzela samo ratna privreda, nego i politika države kroz zadnja desetljeća. Baza svakog gospodarskog programa treba biti pokretanje blaga kojima Hrvatska već raspolaže, a ne zaduživanje i uvoz radi punjenja proračuna. Na tržištu smo od 500 milijuna ljudi, ulazimo sa stopom nezaposlenosti mladih od otprilike 51% prema Eurostatu ili od 19% prema našem Ministarstvu rada. Po tom se primjeru jasno vidi da nismo usuglašeni ni u dijagnozi određenih problema hrvatskog gospodarstva. Naši obrtnici mogu u roku tri mjeseca zaposliti 20.000 ljudi, samo im treba za to stvaran, opipljiv poticaj. Mediji pogrešno od političara traže pokretanje gospodarstva, a oni o tome malo znaju. Pa ni predsjednika SAD-a ne pitaju kako će pokrenuti gospodarstvo, nego kako namjerava pomoći poduzetnicima i obiteljskim tvrtkama u njihovu razvoju i ukloniti zapreke s kojima se susreću. Upravo to trebamo napraviti u Hrvatskoj - uklanjati zapreke.
Suludi projekti
HDZ se protivi uvođenju poreza na imovinu te privatizaciji Croatia osiguranja, HPB-a i monetizaciji autocesta... Jeste li i vi protiv?
- Generacije Hrvata su štedjele ulaganjem u nekretnine, zar ih država sada za takvu štednju treba kažnjavati? Uzimati od ljudi uvijek je lako: naše strukture su vrlo dobre u prigušivanju potrošnje. Međutim, kamo odlazi porezni novac, imaju li rezovi i štednja učinka, osim produljavanja agonije pozajmljivanja i konačnog trošenja? Zašto je svake godine 15-20 milijardi kuna manjka u državnom proračunu? Biti za ili protiv privatizacije jedne banke ili davanja jednog poduzeća u koncesiju političko je nadmetanje koje neće ni potopiti, ni spasiti Hrvatsku. HDZ ipak ima pravo što se protivi davanju svega što se može dati, a kada uzmemo u obzir okolnosti krize, sasvim sigurno da bilo kakve koncesije ne bi bile postignute u dobrim uvjetima za Hrvatsku. Mi nismo pokrenuli mrtve kapitale gospodarstva i zbog zajmova koji su uzimani uz velike kamate i koji su stizali zbog zaliha koje smo nemilice trošili.
U HDZ-ovu programu, navodno, postoji i stavka po kojoj bi se proračun rezao za 19 milijardi kuna. Na koji način mislite smanjiti budžet za 19 mil. a da ne dođe do drastičnih promjena i u kojem se roku to planira učiniti? Gdje se sve misli ‘rezati’?
- Nije naš problem 19 milijardi kuna, nego cijeli proračun čija vodilja nije investicijsko, štedljivo i ekonomično ponašanje. Kome treba projekt od, primjerice, 200 milijuna kuna koji se ni za 100 godina neće isplatiti i vratiti uloženo. Zašto zadužujemo našu djecu i unučad zbog takvih suludih projekata?
Načelo mrkve i batine
Kakva je budućnost zdravstvenog sustava i na koji bi se način plaćale usluge, a što čeka mirovinski i obrazovni sustav?
- Ako u Hrvatskoj 48 posto ljudi radi kako bi uzdržavalo ostalih 52 posto, onda sve kategorije ljudi ne mogu izbjeći sudbinu tih 48 posto. Državni i javni zaposlenici, od običnih radnika do zastupnika i ministara, moraju dijeliti sudbinu gospodarstva, a ne iz zajmova imati sigurnu plaću dok ostali zarađuju mrvice ili gladuju.
Gdje aktualna Vlada griješi kad je riječ o privlačenju investicija?
- Vlada ne griješi u privlačenju investicija. Pipci te Vlade i lokalnih uprava, griješe u odbijanju i kočenju investicija. Možda je najveći problem vladajućih bio akcijaški pokušaj masovnog dovođenja investicija prema načelu mrkve s privremeno dobro skrivenom batinom. PR akcije ne pale kod ozbiljnih poslovnih ljudi - oni analiziraju realnost i isplativost svojih investicija. Nisu slijepi na činjenicu da su mnogi u Hrvatskoj od poduzetništva bježali u politiku; radije su bili ministri ili činovnici, a ne poduzetnici. Kada sagledamo tu činjenicu, jasno je da nešto ne funkcionira u našem gospodarstvu.