Bivšu premijerku i predsjednicu HDZ-a Jadranku Kosor mnoge bi političke stranke, pa čak i SDP, rado vidjele na svojim izbornim listama, no ona spada u rijetke političare koji još nisu definirali kako će na izbore. Manjkaju joj partneri, ali ne i politički stavovi i ideje. U intervjuu nam je rekla kako bi ona, da je premijerka, rješavala izbjegličku krizu, prvi put otvoreno govori o odnosu sa Zoranom Milanovićem nakon što je izgubila vlast u državi i stranci te kako vidi vlastitu političku budućnost.
Predsjednik SDP-a i premijer Zoran Milanović kaže da danas daleko više respektira vaš rad kao premijerke i u tom bi kontekstu mogao razgovarati i o suradnji na izborima. Kako ste doživjeli tu izjavu?
- Mogla bi to biti naznaka da dolaze neka bolja vremena za kultiviranje hrvatske političke scene. Znači, one koji se nalaze na drugoj strani političkog spektra ne mora se tretirati kao neprijatelje i ne treba ih isključivo, neprekidno i svakodnevno ocrnjivati. Budući da je Zoran Milanović bio izrazito kritičan prema meni kao premijerki, nikada o meni nije rekao ni jednu dobru riječ, nego je govorio da sramotim Hrvatsku, ova promjena mi govori kako je uvidio da je premijerski posao baš teška zadaća. Predsjednik vlade je središnja politička figura s obzirom na ustavne ovlasti i to je najteži posao u politici. Mislim da Milanović, sada na kraju mandata, to doista razumije. Nadam se da je ovime otvorio i prostor za tradiciju okupljanja aktualnog s bivšim premijerima i konzultiranja oko bitnih pitanja. Bilo bi dobro da je to učinio sada u povodu izbjegličke krize i da mu je svatko od nas rekao kako vidi rješenja i izvlačenje te krize iz predizborne kampanje.
Je li s Milanovićem bilo konkretnih razgovora o izborima?
- Nije, nego načelno i vezano uz neke aktualne i neke prošle događaje.
Premijer kaže da se relativno često čujete?
- Povremeno. Čuli smo se u povodu arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, i to prije sastanka s predstavnicima parlamentarnih klubova u Saboru. To je i logično jer sam ja vodila pregovore i potpisala Arbitražni sporazum. Prije toga smo razgovarali na temu referenduma i referendumskih pitanja. Sabor je završio mandat, a nije riješio pitanja zakona o financiranju političkih stranaka i referendumu. Započeli smo, a nismo dovršili ni promjene Ustava.
Kada je Milanović promijenio stav prema vama? Je li to sada prije izbora, kada se broji svaki glas, ili ranije?
- Ne znam je li to bilo kod izglasavanja prvog ili drugog proračuna, no ja sam u Saboru rekla da ga kao bivša premijerka najbolje razumijem i znam kako je teško donijeti proračun kada svi traže povećanje sredstava, a Vlada se bori s prekomjernim deficitom. Nakon toga je Milanović u jednoj prilici rekao da me pretjerano napadao dok smo bili u obrnutim pozicijama. Tada sam to razumjela kao neku vrstu, ako ne isprike, onda uvažavanja onoga što je Vlada prije njega radila. Intenzivnije smo razgovarali kada je Vlada predlagala izmjenu Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama EU, tzv. lex Perković. Tada sam jedina podnijela amandman i pokušavala ga uvjeriti da ga prihvati jer bi to bio izlaz s obzirom na to da ga nije podnijela ni jedna politička stranka, nego bivša premijerka. Nažalost, nije ga prihvatio.
Biste li izašli na izbore na listi SDP-a kao nezavisna zastupnica?
- Razgovaramo o nečemu što ne postoji kao stvarna opcija. Mislim da je to što je Zoran Milanović pohvalio ono što sam radila kao premijerka možda i novi smjer kojim misli ići kao predsjednik SDP-a i premijer ako dobije novi mandat. Dakle, uvažavati druge i njihove rezultate.
Kako biste definirali smjer kojim ide SDP? Na motivacijskom skupu koji su imali prošloga tjedna u Zagrebu vidio se novi SDP, a skup je podsjećao na HDZ-ove iz doba Ive Sanadera.
- S tog je skupa poslana poruka, dobar PR, o tome da ni SDP-u nitko ne može oduzeti pravo na domoljublje. SDP je hrvatska stranka, ova Vlada je hrvatska vlada izabrana na demokratskim izborima. Kako su svakodnevno bili optuživani da ne vole Hrvatsku, ovo je i odgovor na te optužbe. Ali na to su trebali reagirati puno prije. Da mene netko optuži da ne volim Hrvatsku, rikala bih da bi me se čulo u cijeloj Hrvatskoj. Nitko nema pravo biti domoljubomjer, ni jedna stranka, ni jedan pojedinac. Paradigma domoljublja 2015. godine nešto je drugo nego što je bila 1991. Raditi, plaćati porez, pošteno živjeti, poštovati druge.
Rekli ste da je izbjegličku krizu koja je i nas pogodila bilo potrebno izdvojiti iz predizborne kampanje. Je li to moguće učiniti i kako?
- Više nije moguće. Jasno je da je to glavna tema kojom će se baviti lideri dviju najvećih stranaka. Izbjeglička kriza se dogodila između trenutka najave raspuštanja Sabora i stvarnog raspuštanja. Da sam na mjestu premijera, tražila bih konsenzus jednako kao što smo ga postigli oko Arbitražnog sporazuma. Mislim da je skandal oko arbitraže jednako težak kao izbjeglička kriza za koju se ne zna kako i kada će završiti. Svakim sam danom sigurnija da je Milanović trebao doći u Sabor s planom koji bi bio razrađen za nekoliko varijanti, od zatvaranja granica, zatvaranja Mađarske, zatvaranja Slovenije, te dati odgovor što u tim situacijama. U središte je trebalo staviti i mogućnost koju zagovaraju mnogi u EU, da Hrvatska postane sabirni centar, i kako se tome oduprijeti. Da je ponudio plan, oporba ne bi imala puno prostora za izmicanje. Nije smio dozvoliti da svi samo kritiziraju, nego ponuditi dogovor o planu A, B, C, o tome što je rješenje za 100.000 izbjeglica, što je za zatvaranje granica. Trebao je za to dobiti potvrdu u Saboru, a onda ići na izbore. To je bio način da se ova tema izmakne iz predizborne kampanje.
Sve što ste rekli zvuči kao prilog kritikama da je Vlada potpuno nespremno dočekala izbjeglički val?
- Istina je negdje na sredini. Vlada očito nije očekivala tako ogroman i nezaustavljiv val izbjeglica, ali se ne može reći da imamo kaos. Ako je kroz Hrvatsku u trenutku kada razgovaramo prošlo 92.000 ljudi, i to bez incidenata, to govori da su se sve nadležne institucije organizirale. Ali dugoročno to ne može tako funkcionirati jer sve to košta, cijela infrastruktura ima svoju cijenu. Međutim, najgora je neizvjesnost, hoće li doista sutra neki novi val krenuti i preko juga Hrvatske. A upravo su to trebale biti teme u Saboru. Što ako izbjeglice budu preusmjeravani preko Bosne i Hercegovine? Osim toga, pitanje je što će biti nakon izbora, kada će se i kojom brzinom formirati Vlada. A sve će čekati i donošenje novog proračuna. Za angažman oko izbjeglica koje dolaze potrebno je izdvojiti novac. I vojska, čiji angažman zagovara predsjednica, zahtijeva financiranje.
A što kažete na plan predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koja bi postavila vojsku na granice?
- Mi nemamo toliko vojnika da bi oni mogli tijelima štititi granicu. Ona traži i da se zatvore kukuruzišta, šume i livade. Svašta slušamo. Čak i izjave srbijanskog ministra Vulina koji kaže da oni čekaju novu vladu koja će to riješiti. Dakle, izravno se upliće u hrvatsku unutarnju politiku i izborne procese u potpori određenim političarima.
U povodu izbjegličke krize došlo je do zatezanja odnosa sa susjedima, posebno sa Srbijom i Mađarskom. Koliko je to ozbiljno i koliki je, po vašoj procjeni, u tome doprinos premijera Milanovića?
- Srbijanska vlada vodi perfidnu politiku s nasmiješenim premijerom, ‘anđelom’ koji ne govori istinu i nikako ne želi priznati da doista te nesretne ljude usmjeravaju na hrvatsku granicu, kao i da im mnogi boravak u Srbiji naplaćuju za razliku od Hrvatske. Mislim da Srbija tu situaciju želi iskoristiti za svoje pristupne pregovore jer se, kako kaže Vučić, ne žale. A ne žale se jer sve te ljude usmjeravaju u Hrvatsku pa se nemaju na što žaliti. A Hrvatska se mora žaliti jer sve to nije izdrživo. Milanović je pogriješio što, kada su se dogodili problemi s Mađarskom i Srbijom, posebno sa Srbijom, nije inzistirao na tome da se on i Vučić nađu negdje uz granicu te izravno razgovaraju i dogovore se. Telefoniranje nije dobra komunikacija. S osobom s kojom želite postići dogovor morate se naći tete-a-tete, gledati je i reći sve što imate. Već bi i sama činjenica da je došlo do izravnog susreta blagotvorno djelovala na tenzije koje su se podigle. Ovako imamo situaciju da svi kritiziraju Vladu, od Srbije, Mađarske do domaće oporbe. Sve u dodatnom izbornom ludilu.
Je li si sadašnjim istupima oko izbjegličke krize predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko unaprijed vezao ruke i smanjio manevarski prostor u rješavanju izbjegličke krize ako dobije izbore i bude sastavljao iduću Vladu?
- Stavovima koje sada iznosi sasvim si sigurno ne olakšava. Govorio je o kaosu, da nema rješenja i da će sve biti bolje kada on dođe na vlast, i time cementira situaciju. A nitko tko sutra dođe i formira Vladu neće imati spasonosno rješenje. Ako rješenja nema u cijeloj EU, onda ono ne postoji ni u Hrvatskoj. Naravno da ovisimo o odlukama drugih zemalja članica EU. Oni koji pretendiraju doći na vlast morali bi nuditi rješenja, a ne samo kritike. Kako zatvoriti granice? Što znači otvoriti regularne prijelaze, a blokirati livade, kukuruzišta i šume? Što to znači ako ih iz Srbije navode na kukuruzišta i livade? Ako je nekim političarima uzor Orban i misle da treba sagraditi zid uz granicu, te da je to rješenje za Hrvatsku, onda neka to i kažu. To je sve legitimno, ali treba reći: ‘Ako dođemo na vlast, podići ćemo zidove na granici, svugdje gdje prijeti izbjeglički val’. To moramo znati. Ali, to ne govore pa kritiziraju Vladu da se ponaša nehumano prema ljudima, dok izbjeglice sami kažu da se jedino u Hrvatskoj prema njima odnosi kao prema ljudima. A to jest pohvala Hrvatskoj. S druge strane, iz Srbije dolaze vrlo perfidne kritike.
Skandalozno je da Hrvatsku kritiziraju bivši četnički vojvode i njihovi obožavatelji uz potporu nekih hrvatskih političara i medija.
Jeste li odlučili kako ćete na izbore?
- Nisam. Bilo je nekoliko opcija, ali je sada bespredmetno razgovarati o njima. Imam volju i želju i dalje biti politički aktivna. No, tražim opciju u kojoj bih se pristojno osjećala s obzirom na sve što sam radila. Željela bih nastaviti raditi i osnovati stranku desnog centra. S naglaskom na centru.
Biste li se, i pod kojim uvjetima, vratili u HDZ?
- Prvo, tamo me nitko ne bi zvao. HDZ sada ima vodstvo kakvo su mnogi željeli. Tako mislim jer nikada nitko od viđenijih ljudi u HDZ-u nije ni riječ progovorio kada se izbacivalo mene, ni kada je odlazila Martina Dalić, kada je odlazio Drago Prgomet, kada je izbačena Štefica Madračević, osnivačica HDZ-a u Njemačkoj, kao ni kada su odlazili mnogi drugi. Zato mislim da HDZ ima vodstvo kakvo su mnogi priželjkivali, gdje sve ovisi o vođi kojega slave i nitko mu se ne suprotstavlja bez obzira na želje, pozdrave i poruke.
Nije li to način na koji funkcioniraju sve političke stranke u Hrvatskoj? Pogledajte kako je SDP izbacio Slavka Linića.
- Ali u slučaju Slavka Linića našlo se troje, četvero viđenijih SDP-ovaca koji su ga bez straha branili u javnosti i suprotstavljali se Milanoviću. Uostalom, odluka o njegovu izbacivanju je jedva prošla. Gotovo polovica ljudi koji su odlučivali pokazala je da nisu za to. Još je jedna velika razlika. Linić je žestoko udarao po Milanoviću nakon što je smijenjen. A ja to Karamarku nisam radila, samo sam u nekoliko intervjua intervenirala na optužbe da su bivša vodstva detuđmanizirala stranku. Ipak, činjenica je da se stranke vode čvrstom rukom, a to je zabrinjavajuće. Trebalo bi ih demokratizirati, omogućiti propuh u njima.