Jaz između onog što sindikati traže i ustupaka koje je Vlada spremna dati očito su veći nego što se u jednom trenutku činilo pa će proračun za iduću godinu biti usvojen bez dogovora o politici plaća. To ujedno znači da ostaje otvoreno pitanje koliko će Vlada morati izdvajati za masu plaća idućih godina.
Socijalni partneri su se nekako uspjeli dogovoriti oko sadašnjosti (rast plaća po tri posto u travnju i studenome te isplata božićnica), ali ne i u pogledu prošlosti i budućnosti, odnosno oko duga i konvergencije plaća. Poseban je problem, čini se, usklađivanje plaća u javnom sektoru s onima u privatnom jer bi on za proračun mogao biti osobito skup.
Kolektivni ugovor
Prema sporazumu iz 2011. godine, bruto plaća početnika s visokom stručnom spremom u javnoj službi trebala je do kraja 2016. godine dosegnuti 95 posto prosječne bruto plaće u privredi. Kada je sporazum potpisan, omjer je bio 87,9 prema 100, ali u međuvremenu je ta razlika dosegnula više od 20 posto. Stoga bi ta konvergencija plaća, prema gruboj procjeni Danijela Nestića s Ekonomskog instituta, danas značila da plaće u javnom sektoru trebaju rasti za dodatnih od 20 do 25 posto? To bi za proračun značilo godišnje izdatak od dodatnih četiri do pet milijardi kuna.
Kako je moguće da su plaće u privatnom sektoru toliko rasle tijekom kriznih godina kada je dobro poznato da je velikom broju ljudi ona smanjena ili su ostali bez posla.
- Struktura gospodarstva i zaposlenosti u međuvremenu se značajno promijenila. Bez posla su ostali oni na niže plaćenim radnim mjestima, a više su se zapošljavali oni sa završenim fakultetima. Zato je došlo do rasta prosječne plaće u privatnom sektoru - objašnjava Nestić.
Poznato je da plaća početnika u javnom sektoru iznosi 5,108,84 kuna, ali koliko iznosi prosječna plaća u privatnom sektoru nije javno dostupan podatak, već ga DZS dostavlja samo socijalnim partnerima. K tome, u međuvremenu se promijenila i metodologija izračuna plaće. No, u tom slučaju sindikati su predvidjeli opciju prilagodbe s prosječnom plaćom u zemlji.
Neovisno o tome je li danas opravdana vrlo suptilna konvergencija koja su sindikati uspjeli izboriti 2011. godine, očito je da Vlada ne želi olako preuzeti obveze dugoročnog karaktera. Na kraju, tome je uči i sadašnje iskustvo. Stoga inzistira na tome da uvjet za dogovor bude odustajanje od sadašnjeg sporazuma. Tim prije što je ostalo neriješeno i pitanje duga, a upravo je istekao temeljni kolektivni ugovor.
Mogućnost tužbe
Kako nije postignut novi dogovor, to u suštini znači da će se svaki zaposlenik u javnim službama, bez obzira na buduće sporazume, moći pozvati na onaj stari i Vladu tužiti za neisplatu povišice u 2016. To je ishod koji su upravo htjele izbjeći obje strane.
Premda su postigli načelni dogovor da im Vlada za 2016. godinu isplati bruto dug u bruto iznosu od 530 kuna, sindikati nisu željeli potpisati članak koji kaže da je “neosporno da osnovica za plaće u 2016. godini nije trebala rasti”, čime bi se zaposlenici automatski odrekli svih prava iz 2016. U tom slučaju Vlada bi svejedno bila izložena mogućnosti tužbi.
Danijel Nestić smatra da su obje strane ipak trebale uložiti malo više napora u postizanje dogovora, tim prije što su mu bile tako blizu.
Kompleksan problem
- Problem je pravno, politički i ekonomski vrlo kompleksan. Sindikati su morali imati malo više sluha za njegov ekonomski aspekt, a Vlada za politički - kaže Nestić. Pritom napominje da je teško konkretno reći što je Vlada mogla učiniti, ali svakako je trebalo ranije krenuti u pregovore.
Kada je riječ o pravnom aspektu priče, Nestić smatra da je situacija neutralna: nitko ne može sa sigurnošću reći da ima pravo. To ujedno znači da je vrlo neizvjesno i što će sud reći ako zaposlenik javnih službi, pozivajući se na sporazum, tuži državu zato što mu osnovica u 2016. nije povećana za šest posto. Jer, postoji i zakon koji kaže da plaće u javnom sektoru određuje Vlada, a sporazum ne može derogirati zakon.
Vlada ima popravni rok: prvi je 26. 1. ili počinju tužbe i prosvjedi
Sindikati javnih službi pozvali su jučer s konferencije za novinare premijera Andreja Plenkovića na razgovor zbog propalih pregovora oko rasta osnovica plaće za 6% jer smatraju da premijer nije čuo njihovu stranu.
Nakon toga očekuju nastavak pregovora, a ako do toga ne dođe, najavljuju tužbe nakon 26. siječnja, kada istječe produljeno trajanje sporazuma iz 2009., pa i prosvjede kao zadnji potez.
Predstavnici sindikata razočarani su jer nisu potpisali izmjene i dopune temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, zato što ih je Vlada, tvrde, pokušala prevariti. Naime, iako je prošli petak postignut dogovor da u 2017. u dva navrata rastu plaće po 3% (1. travnja na 5262 kune, te 1. studenoga na 5415 kuna), Vlada je u ponedjeljak sindikatima dala dokument u kojem od njih traži da priznaju kako Sporazum iz 2009., kojim im je jamčen rast plaća od 6% ako BDP bude rastao dva uzastopna kvartala, proglase praktički nevažećim.
Sindikati nisu pristali ni da im se božićnica od 1250 kn isplati, umjesto u prosincu, u siječnju iduće godine.
- I ova Vlada očito pribjegava pravnom nasilju i sad je jasno da je car gol. Pokušali su na perfidan način proglasiti onaj sporazum pravno neutemeljenim. Toliko o vjerodostojnosti i dobroj vjeri - istaknuo je Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.
Jadranka Ivezić iz Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske rekla je da im je ovo bila dobra sindikalna škola, a zapitala se je li Vlada doista mislila da će se zbog 550 kuna bruto iznosa jednokratno oni odreći svih svojih potraživanja iz 2016.
Vlada je, naime, nudila da se umjesto cijelog duga iz 2016. zaposlenicima jednokratno isplati po 370 kuna neto.
- To je ponižavajuće za naše članove. Vlada ima popravni ispit, prvi je do 23. siječnja, a krajnji rok je 12. ožujka. Ako se u tom roku ne postigne dogovor, pokrenut ćemo tužbe - poručila je Ivezić.
Čelnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja Vilim Ribić rekao je da su premijeru Plenkoviću poslali pismo u kojem traže od njega da ih primi na sastanak jer bi trebao imati sve bitne informacije i s njihove strane. (G. Penić)