“Nakon što je s najvećom mogućom pažnjom razmotrio sve dokaze i podneske koje je Republika Hrvatska dostavila u vezi s pitanjem mita, a koje je predstavljeno s najvećom mogućom brižljivošću i sveobuhvatnošću, ovaj je Sud došao do pouzdanog zaključka da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito dr. Sanaderu....
... Zahtjevi Republike Hrvatske neuspješni su u odnosu na dio koji se tiče zahtjeva o upravljanju društvom i u dijelu koji se tiče kršenja SHA (Ugovora o međusobnom odnosu dioničara iz 2003.). Sud mora napomenuti da snažno sumnja da bi Republika Hrvatska postavila bilo koji od navedenih zahtjeva u zasebnoj i nezavisnoj tužbi. Zapravo, navedeni zahtjevi nisu ništa više od tvrdnji kojima je jedina svrha davanje dodatne težine navodima o davanju mita”, ključni su to citati iz presude arbitražnog suda UNITRAL u sporu koji je RH pokrenula protiv mađarskog MOL-a, a koje je, kao dijelove presude značajne za investitore, u četvrtak objavila budimpeštanska burza.
S obzirom na to da su presuda i obrazloženje, kao i cijeli arbitražni postupak, tajni i javno se mogu objaviti samo određeni segmenti, kao što je to učinio MOL pravdajući se obvezama prema njihovim zakonima, upitno je hoćemo li ikada doznati na temelju kojih dokaza je arbitražni sud došao do svojih zaključaka i kako ih je obrazložio. Tako za sada nije poznato ni je li odluka Ustavnog suda RH, koji je 2015. srušio pravomoćnu presudu protiv Sanadera, bila ključni argument ili je bila samo jedna od zapreka u pokušaju dokazivanja da su osporavani ugovori rezultat podmićivanja bivšeg premijera.
Objavljeni dijelovi
Već je iz objavljenih ulomaka jasno da je u arbitraži glavno pitanje bilo je li MOL podmitio tadašnjeg premijera Ivu Sanadera, da im u postupku pregovora i zaključenja Izmjena i dopuna međudioničarskog ugovora početkom 2009. prepusti upravljanje Inom, iako MOL nije stekao 50 posto plus jednu dionicu Ine. Te da pritom iz Ine, sklapanjem Glavnog ugovora o plinskom poslovanju, izdvoje plinski bizis koji je stvarao gubitke.
Put novca
U kaznenom postupku koji se protiv Sanadera vodio u Hrvatskoj, a u međuvremenu je podignuta optužnica i protiv prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernádija kao davatelja mita, nesporno je utvrđen tijek novca, od MOL-a, odnosno njegovih poslovnih partnera, do Roberta Ježića, nekadašnjeg Sanaderova intimusa koji je višekratno ponavljao da se radilo o preuzimanju “provizije” koju je MOL isplatio Sanaderu. I Stephan Hurlimann, direktor Ježićeve tvrtke u Švicarskoj, na čiji je račun sjelo pet milijuna eura, potvrdio je da je ugovore sklopio s Imrom Fazekašem, koji mu se predstavio kao izaslanik MOL-a. Potvrdio je i da su sastavili fiktivne ugovore s dvije Fazekaševe ciparske off shore tvrtke, koji su bili pokriće za provođenje isplata. U međuvremenu su u spis protiv Sanadera i Hernádija dostavljeni i podaci koji MOL i Hernádija još čvršće povezuju s ovim isplatama, odnosno off shore tvrtkom na Cipru koja je isplatila dio novca Ježićevoj tvrtki u Švicarskoj. Naime, 2,6 milijuna eura došlo je s računa ciparske tvrtke Hangarn Oil Products Trading Ltd, koja je u tom trenutku bila u suvlasništvu dr. Józsefa Tótha, odnosno njegove off shore tvrtke Torafin Finance & Trading. A dr. Tóth je raniji direktor MOL-a, koji je u vrijeme spornih isplata bio glavni savjetnik aktualnog šefa MOL-a Zsolta Hernádija.
Zanimljivo je da su do podataka o tome tko se krio iza spomenutih off shore tvrtki došli austrijski istražitelji u istrazi posve drugog slučaja u kojemu je također isplivala tvrtka Torafin Finance & Trading. Austrijanci su utvrdili da je suvlasnik te tvrtke, koja ima udio u ciparskom Hangarnu, bio glavni Hernádijev savjetnik dr. Tóth.
Utjecaj na suđenje
Međutim, za sada ne znamo jesu li svi glavni svjedoci optužbe u hrvatskom procesu ponovili iste tvrdnje. Ne znamo ni kako je odvjetnički tim RH prezentirao dokaze. Ono što znamo jest da ova za Hrvatsku izrazito nepovoljna odluka UNCITRAL-a ne bi smjela igrati presudnu ulogu u predstojećem kaznenom postupku protiv Sanadera i Hernádija na Županijskom sudu u Zagrebu, iako će je obrana sigurno isticati kao argument. Osim toga, upitna je i mogućnost njezine prezentacije na sudu zbog tajnosti njezina sadržaja.
Osporavat ćemo arbitražnu presudu
“Vi znate da će Hrvatska osporavati arbitražnu presudu u okviru UNCITRAL-a u Ženevi. Postoji i drugi arbitražni proces, koji traje u Washingtonu. Smatramo da naše interese trebamo zaštititi i pravnim sredstvima, ali isto tako i drugim koracima koje ćemo poduzimati, a ja se nadam i uz široki politički konsenzus u zemlji o otkupu MOL-ova udjela u Ini”, rekao je premijer Plenković u intervjuu koji je HRT-u dao u povodu 25. godišnjice međunarodnog priznanja Hrvatske.
Osvrnuo se na proteklih 25 godina te komentirao i ostale aktualnosti, između ostalog Inu i “slučaj Barišić”, najavio je HRT na svojoj web stranici na kojoj je i prenio dio intervjua.
Barbić 2009. tvrdio: Odbor direktora ne smije ostati
Jakša Barbić, hrvatski predstavnik u Arbitražnom vijeću UNCITRAL-a, kojega je ondje za člana predložila hrvatska Vlada, glasovao je protiv Republike Hrvatske u sporu protiv mađarskog MOL-a, objavljeno je u hrvatskim medijima. Budući da je presuda tajna, pa tako i rezultati glasovanja Vijeća, to nije službeno potvrđeno, ali nije niti demantirano.
Ako je ta informacija točna, može se zaključiti da je Barbić podržao odluku Vijeća i u pogledu utvrđenja da je, protivno tvrdnjama Hrvatske, Poslovnik o radu Izvršnog odbora Ine u potpunosti u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima.
Zanimljivo je da je upravo Jakša Barbić 2009. godine u intervjuu Poslovnom dnevniku izjavio kako Odbor izvršnih direktora, odnosno Izvršni odbor prema hrvatskim zakonima ne može predstavljati organ kompanije te da se njegovi članovi stoga ne mogu upisati u sudski registar.
- Ina ima organe društva koji nadziru i vode poslovanje ustrojene kroz Nadzorni odbor i Upravu. To znači da se u sudski registar mogu upisati samo novi članovi Inine Uprave i Nadzornog odbora, ali ne i članovi Odbora izvršnih direktora - izjavio je tada Barbić, napominjući da spomenuti Odbor može biti “samo pomoćno tijelo Uprave koje nema doticaja s Nadzornim odborom, a Upravi Ine može na različite načine pomagati u smislu koordinacije poslova druge linije menadžmenta”.
Iako je hrvatska strana u arbitraži pokušala dokazati da Odbor izvršnih direktora u stvarnosti predstavlja treći organ Ine te da direktive dobivaju izravno iz MOL-a i odgovaraju samo predsjedniku Uprave Ine, Arbitražni je sud, uključujući Jakšu Barbića, očito zaključio da to baš i nije tako.
“Sud napominje da Izvršni direktori doista vode svakodnevno poslovanje. Međutim, nakon analize mjerodavnih Ininih pravilnika sud ne smatra da je Uprava predala svoje odgovornosti Izvršnom odboru. Naprotiv, Uprava je bila ovlaštena i od nje se očekivalo da će nadzirati rad Izvršnog odbora”, zaključak je arbitara koji pritom napominju da su članovi Uprave, ako su smatrali da im je pravo da upravljaju Inom nezakonito uskraćeno, mogli podnijeti tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu. No, to nitko od njih nije učinio. J Ž. Petrušić