BILJE - Bilo je nešto iza ponoći i 12-godišnjem Toniju se baš jeo sladoled. Mama, tata i ostala braća i sestre već su odavno spavali, a on je godinu dana mlađem bratu Patriku predložio da uzmu ključeve od mamina automobila i nešto novaca i odu u Osijek.
- Idemo na sladoled u McDonalds - važno je rekao Toni, a Patrika nije trebalo previše nagovarati i već za koju minutu Toni je sjedio za volanom Opel Zafire koji je s njim i Patrikom jurio iz Bilja prema 10-tak kilometara udaljenom Osijeku.
Za to vrijeme roditelji su bezbrižno spavali sve dok im oko 2 sata u noći s ponedjeljka na utorak na vrata nije pozvonila belomanastirska policija, čije su osječke kolege pola sata ranije zaustavile njihove sinove u ulici Cara Hadrijana u Osijeku zato što im nisu bila upaljena svjetla na automobilu.
- Šokirala sam se kada sam vidjela policiju, a onda još i da nema ni njih dvojice ni automobila. Skoro sam pala u nesvijest i ne znam kako bih preživjela da im se nešto dogodilo ili da su oni izazvali neku nesreću - priča nam u utorak prijepodne Tonijeva i Patrikova majka Jasminka R.
Doista je prava sreća što su dva dječaka ovu avanturu prošli neozlijeđeni i što nisu izazvali nesreću, koje inače na cesti Osijek - Bilje, zbog njezine otvorenosti, nisu rijetkost. Sreća u cijeloj ovoj priči bila je i u tome da je Toni u povratku zaboravio upaliti svjetla. A sve do tada išlo mu je prema planu.
- Otišli smo u McDonalds i kupili sladoled, a kada smo se vraćali stao sam na benzinsku i utenkirao goriva za 30 kuna. Onda sam zaboravio upaliti svjetla i nakon 100 metara zaustavila nas je policija - smije se jutro poslije Toni svojoj, kako je sam doživljava, nepodopštini, iako je ona ipak puno više od toga s obzirom na sve što su mogli prouzročiti. No, niti kada ih je policija zaustavila braća se nisu dala smesti, pa su se policajcima prvo predstavili kao Janko i Marko.
- Policajac je Patriku onda rekao: „Marko, Marko, j.... li ti sunce žarko“ - i dalje u šali prepričava Toni, a na naše pitanje, je li ikada ranije vozio odgovara negativno.
- Ne, ali sam gledao kako to mama radi i sve sam zapamtio. Nisam ni jurio. Između Bilja i Osijeka vozio sam 80 km/h. Ja sam veliki vozač, a brat i ja smo dobri frajeri - lakonski zaključuje dječak, koji u svojoj avanturi ne vidi neki veći problem, iako je roditeljima obećao da to više neće činiti.