Vlada je jučer poslala priopćenje u kojemu naglašava da se odluka u povodu tužbe za poništenje arbitraže očekuje naknadno
Zahtjev za poništenje arbitražne odluke u slučaju Ina-MOL pred sudom u Ženevi i dalje je otvoren. I dalje postoji šansa da Hrvatska dobije na sudu iako zbog nepostojanja čvrstih temelja među pravnim znalcima i upućenima u arbitražu optimizma baš i nema.
No, Hrvatska mora platiti sudske troškove. I to, prema pričama dobro upućenih u arbitražu, u iznosu od 10-ak milijuna dolara, u što ulaze troškovi arbitara, pravnika, razne takse i sl. te u vrlo kratkom roku - navodno, tvrde naši pravni izvori, već kroz 10-ak dana.
Naime, odluka koju je donio švicarski savezni sud ovih dana ne odnosi se na sam rezultat žalbe na arbitražno rješenje, nego tek na odgodu provedbe arbitražne odluke po pitanju materijalnih troškova. Potvrdio je to i Miljenko Giunio, pravni stručnjak, publicist i arbitražni sudac te predsjednik Udruge pravnika u gospodarstvu Zagreb koji, također, smatra da ovo nije konačna odluka, nego se samo odbija suspenzija plaćanja troškova za MOL.
Suspenzija
- Odluka o odbijanju suspenzije plaćanja troškova nije odluka o suspenziji jer se rabi riječ suspenzija odgode, a ne poništenje. Po mome mišljenju, nije donesena meritorna odluka - kaže Giunio. Ovaj pravni stručnjak kaže kako nije ni znao da je paralelno s traženjem poništenja arbitraže tražena i suspenzija plaćanja troškova MOL-u, ali da je to logično da se traži do konačne odluke.
- Odluka nije neuobičajena niti za mene iznenađujuća jer se inače pred redovnim sudovima takve odluke rijetko kada donose - kaže Giunio. I Vlada je jučer kasno popodne poslala priopćenje u kojemu naglašavaju da se odluka povodom tužbe za poništaj arbitraže očekuje naknadno.
“Hrvatska je zatražila odgodu izvršenja pravorijeka dok se ne odluči o osnovanosti podnesene tužbe. Odlukom Saveznog suda Švicarske od 12. travnja 2017. odbija se zahtjev Hrvatske za suspenzivnim učinkom, odnosno odgodom izvršenja pravorijeka od 23. prosinca 2016. U Odluci je istaknuto kako ista nema utjecaja na odluku o osnovanosti podnesene žalbe od strane Hrvatske. Odluka povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka se očekuje naknadno”, priopćili su iz Vlade.
Dobri poznavateljii procesa arbitraže između Ine i MOL-a kažu da je Hrvatska paralelno s poništenjem presude ipak tražila od suda i odgodu plaćanja troškova. Drugim riječima, kada je postavljala žalbu, tražila je da se donese privremena mjera da ne mora platiti troškove jer pravila arbitraže nalažu da se troškovi plate u roku od 90 dana. S obzirom na to da je Hrvatska išla na poništenje presude, tražila je da plati troškove kad se žalba riješi.
Razumni troškovi
Naime, u tijeku arbitražnog postupka MOL je u jednom trenutku imao 22 odvjetnika i tražio je da troškove koji su se penjali, prema neslužbenim informacijama, do 20-ak milijuna dolara, plati Hrvatska s obzirom na to da je izgubila postupak. To je i uobičajeno, no nije uobičajena visina tih troškova. Kad se pokreće arbitraža, treba prvo platiti troškove takse, nakon toga se plaća i angažman arbitara, a plaćaju se i troškovi tajništva arbitražnog suda. Ti troškovi, kažu pravnici, nisu tako strašni, a daju se i avansi. No, tu su i odvjetnici, pravni stručnjaci koje, također, treba platiti. Ipak, ne penju se ukupni troškovi baš na 20 milijuna dolara i nije uobičajeno “prekomjerno granatiranje od MOL-a”, kako neki opisuju visinu troškova koje je MOL prikazivao. To je bio, kažu nam izvori bliski MOL-u, i jedan način zastrašivanja hrvatske strane. Stoga ih je sud odbio i izričito rekao da troškovi moraju biti razumni.
Oni su sada, prema neslužbenim informacijama od izvora upoznatih sa slučajem Ina-MOL, upola manji od spomenutih 20 milijuna dolara - 10-ak milijuna dolara - i uključuju troškove suda, arbitara i sl. I Hrvatska bi ih, s obzirom na to da joj je sud odbio molbu da se troškovi prologniraju i plate tek kad završi cijeli proces, navodno trebala platiti puno prije nego u idućih 90 dana, kako je inače predviđeno. Dakle, puno prije završetka same žalbe na arbitražno rješenje.
Povreda
Zašto prije? Riječ je o izvanrednoj situaciji, pojašnjava struka, jer u pravilu postupak koji se vodi nije redovni žalbeni postupak i na arbitražne odluke nema žalbi. No, postoje situacije koje mogu dovesti do povrede postupka, a jedna od povreda koja omogućuje pobijanje pred redovnim sudovima jest kad je presuda suprotna javnom poretku i općim moralnim i društvenim načelima. Kako nam pojašnjava pravna struka, to znači, primjerice, da je netko podmićen, kao što se smatra da je bivši premijer Ivo Sanader bio podmićen.
Hrvatska je svoju žalbu zasnovala na više osnova, jedna od njih je spomenuti pravni poredak, a druga da je bilo sukoba interesa, i to jednog od hrvatskih arbitara Jakše Barbića. S obzirom na spomenute izvanredne okolnosti, Hrvatska troškove mora platiti odmah, a u slučaju da dobije žalbu, MOL onda taj novac treba vratiti Hrvatskoj i platiti joj troškove koje je ona imala. Slično se može čuti i od drugih pravnih stručnjaka koji, također, samo potvrđuju da Hrvatska mora platiti troškove, ali da još ništa nije izgubljeno. Smatraju da nije moguće da je sud u Ženevi donio odluku o samoj žalbi već sada jer je Hrvatska žalbu predala tek nedavno - 1. veljače - što je prekratko vrijeme da se pročita spis, a kamoli raspravi i donese konačna odluka. Cijeli će proces, kažu poznavatelji arbitražnih postupaka, trajati barem godinu-dvije.
Podsjetimo, MOL je arbitražni postupak u Washingtonu pokrenuo 26. studenoga 2013., a kao razlog tada je naveo kršenje obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj. Hrvatska Vlada je 17. siječnja 2014. podnijela arbitražnu tužbu protiv MOL-a Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi kojom traži da se proglase ništetnim izmjene ugovora iz 2009. o upravljačkim pravima u Ini i glavni ugovor o plinskom poslovanju. Hrvatska traži i naknadu štete koja je nastala kao posljedica tih ugovora.
Dokazi
Presuda pred arbitražnim sudom pri UN-ovoj Komisiji za međunarodno trgovačko pravo donesena je 23. prosinca i nije išla u hrvatsku korist. U pogledu mita sud je zaključio da je “s najvećom mogućom pažnjom razmotrio sve dokaze i podneske, a koje je predstavljeno s najvećom mogućom brižljivošću i sveobuhvatnošću, te došao do pouzdanog zaključka da Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista dao mito Sanaderu”. Tim više, u ovom trenutku ne postoji ni optimizam u pozitivno rješenje žalbe na tu odluku.