Nevrijeme u Slavoniji bilo je nekakva čudna kombinacija petrinjskog potresa i poplave u Gunji - iako zapravo potresa nije bilo polupano je više od 10.000 krovova, a onda su kroz njih svi ti objekti poplavljeni, iako nije bilo klasične poplave. Ipak sve to je uspjela odraditi ta čudnovata oluja, pijavica, tornado, kako god je nazvali. Prva ih je "pregazila" u srijedu, 19. srpnja, a druga samo malo slabije dva dana kasnije, u petak.
Nema kuće i domaćinstva koje nema neku štetu. Gospođa iz Udruge umirovljenika Otoka, u čijim su prostorijama sve interventne službe na okrijepi i praktički je na izvoru svih informacija u razgovoru nam je kazala zanimljiv podatak, koji je ona nekako sama za sebe zaključila: Znate li da smo tijekom Domovinskog rata imali dvostruko manje oštećenih objekata nego nakon ove oluje? Razmjeri su doista strašni, šira javnost još ih nije svjesna.
Kuća za rušenje
Kada vozite ulicama Otoka nailazite na nepregledne hrpe polomljenog crijepa i odbačenog namještaja, a baš svaka kapija ima svoju manju ili veću. Svi prozori na kućama širom su otvoreni. Krovovi koji su cijeli svježe su pokriveni, vidi se po različitom crijepu, noviji izgledaju kao zakrpe. Neki krovovi su otkriveni, to znači da se radi o totalnoj šteti koja iziskuje potpunu reparaciju. Postoje i treća kategorija, a to su napuštene kuće koje nema tko obnavljati. I do sada pomalo derutne, kiše i zima koja će doći, uništit će ih u potpunosti. Napominjemo da gledamo ove grozne slike sedam dana nakon događaja i isto toliko dana rada na raščišćavanju.
Tri obitelji, međutim, ostale su baš bez svega, njihove se kuće ne mogu obnoviti već samo porušiti, pa na tim temeljima graditi nove. Njima su u utorak dovezeni veliki bijeli stambeni kontejeneri. Jedan od domaćina je Željko Šer, stanovnik Gupčeve u Otoku. Nije bio kod kuće kada su mu u dvorište dopremili kontejner, po natpisu nije teško zaključiti odakle je dovezen piše ovako: S53 - Privremeno kontejnersko naselje "Centar novog života" Petrinja, Sajmišna BB.
Željko nije bio doma kad su istovarili njegov novi dom, pogrebnik je i imao je toga dana dva pokopa poznanika iz Komletinaca, čovjeka koji je pao s krova popravljajući ga, a zatim i njegova prijatelja kojega je izdalo srce uslijed sve ove nevolje, kaže nam Željko od stresa i od tuge. Tražeći način da dođemo do njega, bili smo mu kod sestre, pa mu je ona po nama poslala ključeve. Ispada tako da smo mu ih mi svečano uručili, a bila je prilika da skupa razgledamo ono što će koristiti kao privremeni smještaj. No, ono što smo vidjeli nije sjajno, iz poda u kupaonici izbija hrđa, nema kuhinje, a bojler i solare na krov tek treba namontirati.
Željko ne zna ni sam što bi rekao, čas je sretan što ima gdje spavati, čas zabrinut pitajući se kako će sve to skupa izgledati. Njegova kuća je za rušenje, iz nekog razloga je uvjeren da će to učiniti brzo i da će mu se sagraditi nova. U danu velike oluje, bio je u vrtu, bježao je doma, a nevrijeme ga je pratilo ukorak.
- Najednom mrak i pijavica, krenuo sam bježati prema kući. Uletio sam u hodnik i nastojao zadržati prozore jer mi je tu bila stara majka. Ona se trese, jadnica, a trese se i kuća. Vidio sam da padaju crjepovi, a za njima zabatni zidovi. Kuća je razdrmana i popucala. Voda je potom uništila sve. Tu nema spasa. Rat je bio, nisam se bojao granata, ali ovo me baš prestrašilo - govori Željko i dodaje da je u jednom trenutku pomislio: Ako treba poginuti, evo sada ću poginuti tu u svojoj kući.
Taman nakon što smo pregledali kontejner, nazvao ga je gradonačelnik Josip Šarić. Najavio je posjet ministra obrane Marija Banožića, ravnatelja Ravnateljstva civilne zaštite Damira Truta, državnog tajnika Mladena Pavića, župana Damira Dekanića, koji će mu pola sata kasnije ispuniti dvorište.
U svojoj avliji
- A zadovoljan sam tim kontejnerom, kako ne bih bio, bitno da je glava na ramenu i da sam u svojoj avliji. Samo treba sad vidjeti kako riješiti tu kuću, jer ona nije nego za rušenje - govovorio je Željko svojem gradonačelniku u telefon.
- A ovo nije nego za rušenje - govori i nama opet Željko, pa se pita: - Valjda će odmah graditi novu?
Mora dovesti majku, koja je, kaže, još sva pod stresom, pa razmišlja u kojem dijelu kontejnera će ju smjestiti, a gdje će biti njegov životni prostor. Majka je privremeno smještena kod Željkove sestre, on je također tamo nakratko pronašao utočište, ali želi on biti na svojem. Kaže nam da je noćio u svojoj kući koja je, da je u Petrinji, sada zasigurno nosila onu njihovu poznatu "crvenu" naljepnicu. Ovdje ne prijeti novi potres da je uruši, pred novom olujom Željko bi imao dovoljno vremena da se skloni, međutim, vlaga i njezin smrad koji su se uvukli u namještaj, zidove i tepihe je nesnošljiv.
- Po cijele dana meni su otvorena sva vrata i prozori, ali ništa se tu bitno nije promijenilo, to je toliko sve natopljeno da nema pomoći. A na kraju, što mi vrijedi kad nemam crijepa, pa svaka nova kiša sve to natopi ponovno. Kuća je bez "deke", samo je krovište, Kad bih ja sada išao skidati frede i rogove, ona bi se sva urušila - objašnjava nam Željko.