Je li psihijatar prof. dr. Veljko Đorđević lažirao dokumentaciju za Hrvoja Žužića da bi dobio manju kaznu zbog dijagnoze, kako sugeriraju neki novinski napisi, kad je Žužić prije nekoliko godina u prometnoj nesreći usmrtio jednu osobu, a drugu teško ranio pa završio u zatvoru, ili je riječ o pokušaju skretanja pozornosti s mnogo većih problema koji godinama vladaju u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.
Naime, predstojnik Klinike prof. dr. Rudolf Gregurek još je prije dvije godine, dakle u vrijeme izbora za šefovsku funkciju, “izvijestio Upravu o nevjerodostojnosti dokumentacije o liječenju Žužića”, što je, prema njegovom mišljenju, bila odgovornost prof. dr. Đorđevića, ali priča je stigla u javnost tek sada, kad je Uprava KBC-a najavila uvođenje “reda u rad svih, pa tako i ove klinike”.
Poremećeni standardi
Novinari su dopis dobili iz “izvora bliskog Ministarstvu zdravlja” baš na dan kad su ravnatelj KBC-a doc. dr. Zlatko Giljević i njegova pomoćnica za pravne poslove Štefica Gašparović došli na sastanak u Kliniku sa Stručnim kolegijem, i to “nakon provedene analize funkcioniranja Klinike za psihološku medicinu, tijekom koje su uočene neke nepravilnosti u odnosu na bolničke akreditacijske standarde, pa su na Stručnom kolegiju savjetovane mjere te postupci kojima se navedeno treba ispraviti”, kaže se u odgovoru KBC-a na naš upit o razlozima sastanka u Klinici otprije dva dana.
Inače, na rad Klinike zaposlenici imaju brojne primjedbe, a među ostalim je i ona da psihoterapiju s pacijentima obavljaju osobe koje nisu zaposlenici Klinike niti imaju pravovaljanu licencu za taj tip liječenja.
Prebacivanje pozornosti
Po hodnicima Rebra može se čuti da je upravo to razlog što je sa starim dopisom otprije dvije godine predstojnik pokušao prebaciti pozornost javnosti na Đorđevića.
Mnogi njegovu sklonost dopisima povezuju i s činjenicom da je “priča stigla iz Ministarstva”, gdje supruga prof. dr. Gregureka radi kao pravnica.
Prozvani prof. dr. Đorđević kaže da je Žužić doista bio njegov pacijent nakon prometne nesreće, ali da sa sudskim procesom nema nikakve veze. “Nisam bio sudski vještak u ovom slučaju jer to niti ne mogu biti s obzirom na to da sam bio Žužićev liječnik. Bilo bi to ne samo neetično, već i nezakonito. Neću govoriti o dijagnozi svog pacijenta, ali mogu reći da je bolest ozbiljna.
S obzirom na delikatnost slučaja, tražio sam čak i potvrdu dijagnoze od drugog psihijatra, a da sam bio u pravu govori i činjenica da je isto potvrdio i liječnik u Zatvorskoj bolnici. Liječio sam ga na Klinici za psihijatriju, a potom do prošle godine na Klinici za psihološku medicinu, i to je sve”, kaže prof. dr. Đorđević.
Naglašava da su drugi njegovi kolege, koji uopće nisu s Rebra, bili sudski vještaci i o njihovu je vještačenju odlučivao sud, a ne o njegovoj dijagnozi.
“Zaista sam ogorčen jer ne znam u čemu je uopće problem. Istina je da je na Klinici za psihološku medicinu u vrijeme izbora predstojnika 2011., na koji sam se i sam javio, bilo zbrke s kartonima pacijenta do kojih su mogli mnogi. Što su na njima dopisivali i pisali, koje datume i slično, ne bih znao, kao ni gdje su neki od njih završili.
Liječnik, a ne vještak
Naprosto, ne znam što se s time željelo postići. No, vjerodostojna dokumentacija o Žužićevu liječenju postoji i ja stojim i iza svoje dijagnoze i iza tijeka liječenja, ali ne i iza manipulacija s raznim dopisima i papirima, ističe Đorđević. Da Đorđevićeva dijagnoza nije utjecala na visinu kazne u slučaju Žužić tvrdi i sudac Zdravko Jambrović, koji kaže da je tražio vještačenje koje su radili drugi liječnici. Zato i čudi da su se dvije godine od izlaska Žužića iz zatvora pojavili dopisi i dokumenti koji optužuju Đorđevića.
Čelnik Klinike na muci
Bolji poznavatelji prilika u toj klinici kažu da je situacija već dugo vrlo “nervozna”. Vjerojatno dodatnu nervozu unosi i činjenica da se Uprava počela zanimati za događanja, odlučna da se konačno riješe problemi s kojima očito čelnik klinike teško izlazi na kraj pa joj prijeti mogućnost da ne zadovolji akreditacijske standarde do kojih je Upravi stalo.
“Profesor nema menadžerskih sposobnosti i ne zna upravljati timom”, tvrde neki i dodaju da nikad ne rješava problem tako da razgovara sa zaposlenicima, već šalje dopise s optužbama koje se u konačnici pokažu neutemeljenima.
Vjerojatno će se i sljedećih dana pojavljivati i dodatni “materijali” na temu Klinike za psihološku medicinu, što i nije izuzetak kad je riječ o rješavanju problema u zdravstvenim ustanovama.
Kontrola rada morala bi podići rad na Klinici
U Kliničkom bolničkom centru Zagreb intenzivno se radi na usklađivanju rada te bolnice s akreditacijskim standardima. Zbog toga su sve češći posjeti uprave bolnice klinikama i zavodima.
Točnije, na Stručnim se kolegijima raspravlja i ukazuje na moguće probleme koji se u relativno kratkom roku moraju otkloniti ako se želi ispraviti uočene pogreške u radu KBC-a, kažu nam u Upravi. Za podizanje učinkovitosti vrlo su važni dobri međuljudski odnosi, što je u Klinici za psihološku medicinu, čini se, izostalo, pa onda ne čudi ni javno prozivanje pojedinih liječnika, čak i kad nema za to opravdanog razloga .