Slučaj državne zaštitarske tvrtke AKD Zaštita najbolje govori u prilog tome da poslovanje pod okriljem državnih jasli nije nužno najbolji pristup u biznisu. Ta je tvrtka naime po prihodima i broju zaposlenih jedna od pet najvećih domaćih zaštitarskih kompanija, ali je jedina među njima koja je 2015. godinu završila s padom poslovnih prihoda, a onda još i s godišnjim gubitkom u iznosu od tri milijuna kuna.
Promjene na tržištu Među zaštitarima prošlu je godinu najbolje završio Sokol Marić s prihodima od 310 milijuna kuna i sićušnim rastom od 1,9 posto, a slijedio ga je Securitas Hrvatska koji je uprihodio 185 milijuna kuna te u 2015. narastao za 13 posto. Na trećem mjestu po prihodima smjestila se tvrtka Josipa Klemma - Klemm Sigurnost, koja je ostvarila prihode od 108 milijuna kuna i rast od 10 posto. Najmanji među pet najvećih zaštitara, tvrtka Bilić - Erić sa 86 milijuna kuna - lani je simbolično rasla 2,7 posto.
Pet najvećih
Sve skupa, pet najvećih zaštitara u 2015. godini zaradilo je 66 milijuna kuna, ali bez udjela AKD Zaštite koja je poslovnu dobit zadnji put zabilježila 2012. godine, a sa smanjenjem prihoda kontinuirano se bez prestanka bori od 2011. godine. Pitanje je naravno zašto s obzirom na to da državni zaštitar posluje na istom tržištu kao i privatnici, pruža isti tip usluga, od toga gotovo 30 posto otpada na poslove putem javnih natječaja te ostvaruje još i prihode od ex-teritorijalnih objekata jer njezini zaposlenici odrađuju zaštitarske poslove za konzularna predstavništva na području Republike Hrvatske. Kako je za Jutarnji list objasnio predsjednik Uprave Neven Martić, AKD Zaštita s problemima u poslovanju počela se susretati od 2008. godine, kad je na tržištu nastupila kriza, a zaštitarsko tržište od jedne propulzivne djelatnosti postalo djelatnost koja bilježi pad prihoda. “Od 2012. do 2014. godine prihod zaštitara sa 1,43 milijarde kuna pao je na 1,27 milijardi, a ovakvo stanje ostavilo je traga i na djelatnosti u kojoj su i najveća trgovačka društva bilježila pad prihoda od 30 milijuna kuna godišnje, poput Sokol Marića koji je u 2012. godini uprihodio 329, a dvije godine poslije 289 milijuna kuna”, objasnio je Martić. Pa ipak, statistika Poslovne Hrvatske i Fine pokazuje da su se privatnici u 2015. godini oporavili, a državni zaštitar nastavio gomilati gubitke te propustio na vrijeme restrukturirati tvrtku da bi se ona prilagodila promijenjenim tržišnim uvjetima.
Bez restrikcija
Dodatno, podaci pokazuju i da AKD Zaštita među pet najvećih zaštitara ima najmanji obrtaj prihoda po zaposlenom - 77.280 kuna na godinu za razliku od djelatnika Klemm Sigurnosti koji godišnje u prosjeku obrnu 114.379 kuna ili onih Sokol Marića sa 92.814 kuna po zaposleniku. To je moguće posljedica i jednog paradoksalnog poslovnog poteza jer je državni zaštitar još u svojem izvješću za 2014. godinu spominjao da ima previše radnika da bi se već sljedeće godine, umjesto na njihovo smanjenje, odlučio na dodatna zapošljavanja, nakon čega je broj radnika u gubitaškoj tvrtki porastao za šest posto.
Pad cijena usluga
Ipak, Martić negira da tvrtka nije dovoljno napravila da bi poboljšala poslovanje. “Pad prihoda AKD Zaštite u tom periodu uglavnom je prouzročen padom cijena usluga i iznosio je na godišnjoj razini između šest i osam posto. Uz porast opsega poslova i do 15.000 radnih sati više, ukupni prihodi bili su niži zbog nižih cijena usluga. AKD Zaštita je kontinuirano smanjivala sve troškove rada, smanjujući plaće i Upravi, a krenula je u program financijskog i operativnog restrukturiranja da bi unutarnjom reorganizacijom i kvalitetnijim angažiranjem sredstava osigurala poslovanje”, tvrdi Martić. Dodaje da je gubitak u 2015. godini vezan i uz otkazivanje najma jednog poslovnog objekta u vlasništvu tvrtke, što se odrazilo na godišnje rezultate.