Naoko će prosječan čovjek prvo pomisliti da to i nije baš neki bauk, čak i do te mjere da je pretjerivanje nazvati adrenalinskim parkom taj koloplet užadi, sajli, drvenih mostića... što su se smjestili na samom rubu Parka prirode Kopački rit, točnije u malenom naselju Zlatna Greda koje ima više vikendaša nego stalnih stanovnika.
U njoj je svoj dom prije 13 godina pronašla Udruga za zaštitu prirode i okoliša Zeleni Osijek, čiji aktivisti i zaposlenici već duže od jednog desetljeća rade na zaštiti eko sustava, ali i promociji zdravog i kontinentalnog turizma, kao i edukaciji naših školaraca u sklopu programa Škole u prirodi, za koju nema boljeg mjesta od iste te netaknute prirode smještene na samo 30-ak minuta vožnje automobilom od središta Osijeka.
Stoga su u svibnju otvorili i prvi Adrenalinski park u istočnom dijelu Hrvatske koji se već u tri mjeseca rada pokazao opravdanom investicijom. Njihov park postao je pravi hit u ovom dijelu države, a vikendom, kada je otvoren, non-stop je u pogonu. Onaj dojam s početka teksta, pak, bitno se promijenio kada smo se približili samome parku i stali usred njega, a potpuni je preobražaj nastupio nakon što nam je instruktor Tomislav Bilandžić pojasnio kako se prelaze svi oni silni elementi, sav onaj već spomenuti koloplet užadi, sajli, drvenih mostića...
Mentalna i fizička snaga
Na žalost, ozljeda vratne kralježnice spriječila je autora ovog teksta da osobnim primjerom posvjedoči kako je to biti Tarzan u Kopačkom ritu... Ili mi je samo bila dobar izgovor!? Kako bilo, o adrenalinu i uzbuđenju veranja, održavanja ravnoteže, prebacivanja i letenja s elementa ne element pričali su nam oni koji su skupili hrabrost, imali dovoljno mentalne i fizičke snage da prebrode barijere koje nose u sebi. Dovoljno da obećamo voditeljima Eko centra Zlatna Greda da ćemo se po oporavku vratiti i ući “u ring”.
- Prvi put u životu okušala sam ovakvu vrstu zabave i moram priznati da sam oduševljena, osobito što imamo ovako nešto blizu Osijeka. Prošla sam obje razine - i nižu i višu te se za kraj spustila na zip-lineu i sada mi predstoji penjanje na umjetnu stijenu - ispričala nam je Sara Matijević, 20-godišnja džudašica iz Osijeka, koja je u klinč s parkom ušla bez ikakvog straha, ali on ju je dočekao negdje gore.
- U početku nije bilo straha nego tek kada sam se popela gore i pogledala prema dolje. Tada sam shvatila da se trebam koncentrirati samo na ono što je ispred mene i da ni slučajno ne smijem gledati prema dolje. Bila sam u nekim trenucima i dosta ukočena pokušavajući ne pasti, ali bez obzira na to ukupan dojam je odličan - kazala je Sara, a ništa manje oduševljen nije bio niti njezin prijatelj, 21-godišnji nogometaš Marko Karanović.
- Tražili smo nešto što još nismo iskusili, određenu avanturu koja će nam biti i zabavna. Moram priznati da sam i ja na prvu pomislio kako to nije ništa specijalno, jer na prvi pogled izgleda malo i jednostavno, ali kada se krene onda se shvati koliko je teško i komplicirano. Prva razina za nas je bila OK, ali kada smo došli na višu, tu se javlja drhtavica. Teško je za ruke, jer moraš održavati ravnotežu, paziti da ne padneš, iako nema straha da ćeš tresnuti o zemlju s obzirom da si povezan sigurnosnom sajlom, ali svaki gubitak ravnoteže i ispadanje s elementa ti oduzima snagu za povratak na stazu u čemu pomaže sajla kojom smo osigurani. Uglavnom, toliko je naporno da se između svakog elementa moraš malo odmoriti, a htio ne htio prisutna je i doza straha - ispričao nam je Marko.
Početna točka
Sari i Marku trebalo je 2,5 sata da prođu obje razine i na kraju se spuste 100 metara dugačkim zip-lineom, a onda malo odmore u vožnji biciklima koja im je u sklopu kupljenog paketa gratis, prije nego što su počeli uspon po umjetnoj stijeni. Vrijeme koje je njima trebalo za prelazak svih elemenata, kažu nam instruktori, je i prosječno vrijeme potrebno za obje razine. Prva, niža, nalazi se na visini od 3 metra, a viša na 8 metara. Početna točka zip-linea je, pak, na 10 metara.
- Svaki element je priča za sebe. Različiti su po svojoj izvedbi i različite težine za prelazak. Negdje su samo sajla i uže, negdje samo sajla, a negdje samo drveni elementi. Poanta je prijeći s jednog elementa na drugi uz što manju pomoć sigurnosnog pojasa, a izrađeno je tako da svatko može samostalno prijeći sve elemente. To je taj adrenalin, iskustvo, uzbuđenje, ali imamo i dosta posjetitelja koji dolaze svladati strah od visine. Dob nije bitna, a jedini uvjet je da osoba nije niža od 140 cm. Uglavnom, za nižu razinu naglasak je na snazi u nogama, a za višu u rukama - pojasnila nam je naša domaćica iz Eko centra Zlatna Greda Nora Petrović.
Za prijeći sve elemente nije nužno biti u nekoj posebnoj fizičkoj snazi. Dolaze i sportaši i oni koji to nisu. Tako smo u ručku, u kojem su uživali u restoranu Eko centra, prekinuli skupinu mladih Osječana, a nakon što su i sami odlučili podići razinu adrenalina u svom organizmu. Hrvoje Hrženjak tako nam se pohvalio da je prošao obje razine, iako je mislio da će mu za prvi put biti dovoljno svladati samo nižu.
- Krenuo sam s nižom razinom za svaki slučaj da se ne osramotim, a kada sam to prošao okušao sam se i na višoj razini. Čovjek se iscrpi, ali je predobro. Nikada nisam bio u ovako ekstremnoj situaciji i stvarno je savršeno - kazao je Hrvoje s kojim se složila i Ana Radočaj.
- Ja se uopće ne bavim sportom, pa sam malo bila nervozna hoću li uspjeti ili ne. Prvi dio gdje se penješ na ljestve bio mi je najteži, jer se stalno ljulja i morala sam se držati rukama što mi je bilo jako teško, ali kada se to prođe ostalo je više-manje jednostavno. Prošla sam sve, nisam pala i stvarno je super. U svakom slučaju vratit ćemo se opet, a moramo isprobati i vožnju kanuima - kazali su Hrvoje i Ana, kojima je za stol u vrijeme ručka stigla i srna iz obližnje šume. Nije to ništa neuobičajeno za Zlatnu Gredu, jer su ove plahe životinje u tom staništu navikle na prisutnost ljudi, pa ima prilaze bez ikakvog straha.
Drveni most
Najmanje straha, pak, za avanturu Adrenalinskog parka imaju djeca. I često, kaže nam instruktor Bilandžić, bez problema svladavaju prepreke na kojima se odrasli znaju podosta pomučiti.
- Na nižoj razini imamo jedan drveni mostić na kojem je intencija prijeći ga bez da se za išta držiš, a koji se pri tome ljulja. Nimalo jednostavno, ali za djecu nikakav problem - govori nam Osječanin koji se u slobodno vrijeme bavi sportskim penjanjem, pa su ga u Zlatnoj Gredi angažirali da bude instruktor.
- Fantastično je biti ovdje za vikend, u prirodi, na svježem zraku, savršen odmak od uredskog posla. Meni, naravno, nije problem proći sve elemente, ali prosječnom čovjeku je dosta zahtjevno i svi se dobro oznoje, no nakon što prođu, pričaju kako je osjećaj fantastičan. Ono što je najvažnije je da za ovu vrstu zabave nije potrebna posebna priprema, a svatko prema osobnoj procjeni vlastite snage može odlučiti koji će program probati. Ljudi se u početku boje pada, ali se opuste kada vide kako ih osiguravamo sigurnosnom sajlom koja sprječava pad na zemlju - istaknuo je Tomislav.
Hod po sajli
Svaka razina sastoji se od devet elemenata. Neki su lakši, neki teži, a neki ultra teški. U startu je odmah nezgodno jer se morate uspeti klimavim drvenim ljestvama do prve platforme, zatim se hoda po sajli pridržavajući se za uže koje se spušta i postaje sve teže, potom je malo lakši element - također hodanje po sajli, ali uz pridržavanje za uže s obje strane. Tu se hvata zrak za ono što slijedi, a to je mostić od široko postavljenih drvenih letvi povezanih užetom pri čemu nemate nikakav oslonac. Tu je i cik-cak klimavi most, pa most od drvenih oblutaka te dvije dijagonalne prepreke, tzv. tarzanica, odnosno lijana za prebacivanje s jedne na drugu stranu, a onda i trapez. Viša razina je, pak, puno ozbiljnija. Počinje također s drvenim ljestvama, ali s 11 stepenica. I na toj razini su klimavi mostovi s ravnim daskama i drveni oblucima, kao i drveni valjak kojeg moraš zagrliti i prebaciti se na drugu stranu, a Bilandžić nam kaže da je trapez na višoj razini ultra težak, pa ga rijetki uspijevaju prijeći.
- Sve ovisi o pojedinačnoj kondiciji i spretnosti. Ima ljudi koji sve prođu i za 45 minuta, ali prosjek je dva do dva i pol sata - kazali su naši domaćini. Inače, za kompletan paket koji uključuje obje razine parka, zip-line i umjetnu stijenu po osobi treba izdvojiti 120 kuna. A, ako niste ovisnik o adrenalinu, Eko centar Zlatna Greda nudi vam vožnju kanuima Dunavom i njegovim rukavcima, kao i hiking fotosafari.