Ministarstvo gospodarstva pripremilo je Industrijsku strategiju Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine koja je jučer predstavljena i članovima Vlade.
Šest je strateških industrija koje bi trebale biti ključne za gospodarski rast i razvoj Hrvatske do 2020. godine.
To su proizvodnja farmaceutskih proizvoda, proizvodnja računala, elektroničkih i optičkih proizvoda, proizvodnja električne opreme, proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, proizvodnja strojeva i uređaja, te računalno programiranje, savjetovanje i povezane djelatnosti (ICT).
Orijentirani izvoz
U Industrijskoj strategiji, koju je Jutarnji list dobio ekskluzivno na uvid, objašnjava se kako te industrijske djelatnosti imaju najveću sposobnost rasta, razvoja i zapošljavanja.
Autori strategije nazivaju ih “pokretačima”. A jedna od najvažnijih karakteristika tih djelatnosti je što su sve izvozno orijentirane zbog čega su očuvale i zaposlenost. Podaci pokazuju, na primjer, da u proizvodnji metalnih proizvoda danas radi 1500 radnika više nego 2009. godine.
U Ministarstvu gospodarstva kažu kako još dvije grane imaju potencijal u budućnosti postati “pokretači”, dakle strateške industrije: to su prehrambena industrija (proizvodnja prehrambenih proizvoda) i drvna industrija (proizvodnja namještaja).
U ovom trenutku prehrambena industrija nema pretpostavke za brzi rast zato što je okrenuta pretežito domaćem tržištu koje je pogođeno krizom. Otvoreno tržište zbog ulaska u EU tj. konkurencija iz uvoza također ograničava rast prehrambene industrije.
No, strategija ističe važnost prehrambene industrije zbog velikog broja zaposlenih (224 tisuće) i činjenice da uz razvojne mjere može rasti u budućnosti. Drvna industrija mogla bi postati strateška zbog drvnih resursa kojima Hrvatska raspolaže.
Četiri grupe mjera
Glavni je cilj Industrijske strategije repozicioniranje šest strateških djelatnosti kako bi povećale stvaranje dodane vrijednosti, zatim rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto, rast broja novozaposlenih radnika za 85 tisuća, te povećanje izvoza za 30 posto uz promjenu strukture izvoza tako da se više izvoze proizvodi visoke dodane vrijednosti.
Da bi se ti ciljevi postigli, Strategijom se predlažu četiri grupe mjera.
Prvo je stvaranje stabilnog investicijskog okruženja ili kako to piše u Strategiji - “dugoročni ugovor s investitorom”.
To znači da bi država ulagačima trebala zajamčiti nepromjenjive uvjete poslovanja na rok od 10 godina (iste poreze, troškove rada, itd). Među te mjere trebalo bi uvrstiti i posebne porezne olakšice za ulaganja koja donose nova znanja i tehnologije, te besplatno ustupanje državnih nekretnina i zemljišta za ulaganja u tehnološko-istraživačke centre.
Drugi set mjera u Strategiji se zove “Nova znanja za nova zapošljavanja” i zapravo znači poticanje suradnje industrije i obrazovnog sustava. Jedna od najvažnijih mjera bilo bi prilagođavanje obrazovnog sustava potrebama novih tehnologija i tzv. zelene ekonomije.
Povećanje efikasnosti javne admninistracije također je važno, pa autori Strategije predlažu reorganizacija rada javne uprave, uvođenje sustava ocjenjivanja kvalitete njenog rada od strane privatnog sektora, itd.
Razvoj tržišta kapitala, odnosno alternativnih izvora financiranja četvrti je skup mjera.
Sve mjere se odnose na sve strateške industrije, no nisu konačne i moguće su dopčune tijekom javne rasprave koja sada počinje. U Ministarstvu gospodarstva kažu kako Industrijska strategija neće ići u Sabor sve dok se unutar Vlade, dakle sa svim nadležnim ministrima, ne usuglase mjere.
Naši sugovornici kažu kako se Strategija ne može realizirati bez političkog dogovora i konkretnih odluka za svaku predloženu mjeru.
Industrijska strategija važan je dokument jer bi trebala biti sastavni dio “Strategije pametne specijalizacije” bez čijeg usvajanja Hrvatska neće moći koristiti novac iz fondova EU.
Industrijska strategija u biti čini oko 80 posto tog dokumenta, ali je važno i donošenje Inovacijske strategije, Strategije razvoja turizma, te Strategije obrazovanja.
Rast industrija
U Ministarstvu gospodarstva ističu kako se Industrijska strategija odnosi na prerađivačku industriju, građevinarstvo, te informatiku i komunikacije.
Ta tri područja ukupno obuhvaćaju 40 proizvodnih djelatnosti, a šest spomenutih je prepoznato kao strateške.
Provođenje Industrijske strategije trebalo bi osigurati da prerađivačka industrija, građevinarstvo i informatičke djelatnosti do 2020. godine dostignu razinu proizvodnje kakvu su imale 2008. godine, dakle prije krize, ali uz veću okrenutost prema izvozu.