ZAGREB - Od 1. siječnja iduće godine izdvajanje u II. mirovinski stup povećat će se s dosadašnjih pet na sedam posto plaće. Bit će to osnovica mirovinske reforme koja se već mjesecima priprema u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.
Povećanje izdvajanja u II. stup neće osjetiti ni poslodavci niti radnici, jer se trošak poslodavcu po radniku neće promijeniti, niti će se ići nauštrb neto plaće. Ideja je da se dva postotna poena namaknu novim smanjenjem doprinosa za zdravstveno osiguranje. Rupa koja će tako nastajati u sustavu krpat će se dotacijama iz državnog proračuna, ali i prihodima države od poreza na imovinu.
Idućih pet godina
Povećanje za dva postotna poena bit će samo prva etapa. Konačni cilj je podići izdvajanje na 10 posto, no kako će se namaknuti naredna tri postotna poena danas je teško reći. U svakom slučaju, u narednih pet godina to se neće dogoditi zbog gospodarskih prilika u zemlji. Povećanim izdvajanjem u II. stup Vlada namjerava ispraviti nepravdu prema osiguranicima jer je sukladno planu iz mirovinske reforme 1998. izdvajanje u II. stup ove godine trebalo iznositi devet posto! Usto, veća izdvajanja značit će veće mirovine, jer aktualnih pet posto jednostavno više nije održivo.
Država će stimulirati i svaku uplatu u III. stup. Poslodavce koji će mimo 22 posto obveznog mirovinskog doprinosa za svoje radnike uplaćivati još i u dobrovoljnu mirovinsku štednju država bi ubuduće trebala nagrađivati poreznim olakšicama. Nitko, međutim, neće prisiljavati poslodavca da svaki mjesec uplaćuje III. stup za sve radnike. U Vladi bi bili zadovoljni i kad bi to postao uobičajeni oblik stimulacije radnika ili način za isplatu dijela godišnjih bonusa poput regresa, božićnice, 13. plaće... Pravo na porezne olakšice imali bi i radnici koji bi sami za sebe uplaćivali III. mirovinski stup.
Reforma predviđa i izmjene formule za usklađivanje mirovina. Ubuduće, mirovine će pratiti rast troškova života, a ne kao sada rast plaća i potrošačkih cijena. Usklađivanja dva puta godišnje za ovu su Vladu imperativ bez obzira na gospodarsko stanje.
Troškovi života
U Vladi smatraju da bi usklađivanje s rastom troškova života bilo daleko povoljnije za umirovljenike od, primjerice, usklađivanja s rastom plaća koje favoriziraju umirovljeničke udruge jer se ne očekuje značajniji rast bruto plaća.
Po ovom pitanju nije usklađena ni sama Kukuriku koalicija. Primjerice, HSU s mirovinskim udrugama zalaže se za tzv. varijabilnu formulu za usklađivanje mirovina po kojoj bi se kad plaće padaju ili stagniraju mirovine usklađivale s rastom troškova života, a kad bi plaće rasle, mirovine bi se usklađivale s rastom bruto plaće. I ova Vlada ima cilj da se odnos prosječne mirovine i plaće ujednači, odnosno barem malo ispravi, no obećanja kakva je HDZ davao - da će mirovina pokrivati pola plaće - ne dolaze u obzir. Nema ni govora o izvanrednim povećanjima mirovina, primjerice s rastom BDP-a, kako je to najavljivao Ivo Sanader.
Umjesto toga, rast mirovina bazirat će se, barem u periodu dok ne izađemo iz krize, na redovitom usklađivanju.
40 godina staža
Dobna granica za umirovljenje neće se pomicati. Od 2030. i muškarci i žene odlazit će u mirovinu sa 65 godina, a do tog roka žene će se približavati muškarcima u uvjetima za umirovljenje. Iako se vrlo ozbiljno spominjalo produljenje radnog vijeka, do toga se odustalo jer statistika je neumoljiva. Hrvatima se životni vijek povećava tri puta sporije nego stanovnicima ostalih europskih zemalja.
Primjerice, Hrvati nakon 65. godine, odnosno granice za umirovljenje, žive još samo 14 godina, i toliko primaju mirovinu, a Hrvatice žive četiri godine dulje. Europljanke nakon umirovljenja žive još 21 godinu, a Europljani 18, što znači da u tim odnosima Hrvatima ne treba produljiti radni vijek jer i ovako mirovine primaju značajno kraće nego u Europi.
Nije isključeno da se u hrvatski mirovinski sustav vrati i institut pune mirovine, koji bi omogućavao radnicima da bez obzira na godine života u mirovinu odu kad napune 40 godina staža. Prije svega se radi o fizički teškim poslovima, poput maserki, frizerki, krovopokrivača ili, primjerice, zidara.
Tri zakona za mirovine
Što se tiče stupa generacijske solidarnosti, onoga što se kolokvijalno zove državna penzija, i dalje će to biti dominantan mirovinski stup, pa se ne može očekivati ni proračunsko rasterećenje.
Prema nekim projekcijama takvo stanje nemoguće je promijeniti, dok drugi analitičari tvrde da će II. stup preuzeti primat kad prosječni osiguranik bude imao 30 godina uplata u II. stup.
Kako bilo, državi je u interesu da mirovinska primanja iz generacijske solidarnosti budu iznosom manja od prosječnih primanja iz II. i III. stupa, odnosno iz privatne kapitalizirane štednje.
Mirovinski sustav ubuduće će regulirati tri zakona: Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznim mirovinskim fondovima te Zakon o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. Usto, u socijalnom dijalogu s Vladom ubuduće će ravnopravno s Gospodarsko-socijalnim vijećem sudjelovati Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe koje će imati savjetodavnu funkciju.