Neka zna da mislim ozbiljno, neke sam već vozio u gepeku na Učku i lomio im prste... - poručivao je Saša Radović, umirovljeni časnik HV-a i nevladin aktivist.
Od Ivana Čermaka tražio je milijun eura kako bi ga prestao javno optuživati za ratno profiterstvo. Prijetnje i zahtjevi za vrtoglavom isplatom počeli su krajem listopada, a umirovljeni general ih je početkom studenog prijavio USKOK-u . Na idući sastanak s Radovićem posrednik je otišao ozvučen i opremljen mini kamerom. Uvjeren da njegovi pravednički istupi ugrožavaju Čermakove poslove, Radović je na početku odredio milijunsku otkupninu, ali se tijekom pregovora omekšao. “Mogu spustiti na 500.000 eura, znam da je recesija, i ja sam čovjek, ali ispod toga ne idem!”, izjavio je u USKOK-ovu kameru tjedan dana prije uhićenja. Dogovoreno je da se iznos od pola milijuna isplati u pet rata od po sto tisuća eura. Uhićen je s označenim novcem deset minuta nakon prve isplate.
O tijeku pregovora Radović je redovito informirao suprugu u Premanturi, usput razmjenjujući s njom nježnosti preko mobitela. Dio novca planirali su potrošiti na šoping u Trstu i romantično putovanje u Indiju, a planove im je donekle remetilo Čermakovo odugovlačenje. Dok su razgovarali o plijenu, međusobno su si tepali “mac-mac”, a iz razgovora je bilo vidljivo i da imaju punu kuću mačaka... Do rujna 2010. živjeli su u Puli, kada je Radović, vozeći motor Moto Guzzi, doživio tešku nesreću, nakon čega su se preselili u kuću od 150 m2 s velikim vrtom, na adresi Krše 40 u Premanturi, u čiju je garažu ulazio luksuznim BMW-om.
Kada nije putovao u Zagreb na sastanke raznih antikorupcijskih inicijativa, Radović se družio s mještanima i odlazio po namirnice. U policijskim krugovima povezivali su ga s obavještajnim podzemljem, tvrdili da je blizak Josipu Manoliću i kako su mu ormari puni osjetljive dokumentacije na temelju koje, kao na traci, nastaju knjige o kriminalu u Hrvatskoj i ostacima komunizma. Kao amater napisao ih je više od 20, knjige mu obiluju huškanjem i vulgarnim parolama te pozivima na “revolucionarni obračun s hrvatskom elitom”. Korak u tom smislu koštao ga je i pritvora.
Nakon nedavnog pretresa utvrđeno je da raspolaže hrpom uglavnom nevažne arhive i novinskim izrescima, a pozornost istražitelja privukao je samo jedan dokument bivšeg Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove, u kojem se Radoviću izdaju dozvole za nošenje pet vrsta vatrenog oružja, među kojima je i pištolj Makarov te automatski pištolj Scorpion s prigušivačem. O tome zašto je istarski pravednik i antikomunist uživao povjerenje jugoslavenskog represivnog aparata koji ga je nagradio oružjem za egzekucije, vjerojatno će biti riječi u daljnjem tijeku istrage. U razgovoru s pouzdanikom USKOK-a Radović je djelovao samopouzdano. Tvrdio je da ima široku mrežu poznanika i ljudi od povjerenja u medijima i nevladnim organizacijama. Hvalio se kandidaturom za mjesto saborskog zastupnika na listi stranke Hrvatska 21. stoljeća, koju vode aktivistica Nataša Radović i publicist Darko Petričić.
(...)