Samo nešto više od šest mjeseci ostalo je do stupanja Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije, a još nisu uklonjene sve dileme oko nekih opcija za koje se mislilo da više nisu moguće. Hrvatski pristupni pregovori bili su ne samo teži i kompleksniji od svih do sada u procesu proširenja EU. U našem su slučaju primijenjene lekcije naučene tijekom ranijeg proširenja, pri čemu su primjeri Bugarske i Rumunjske najčešće spominjani. Jedna od tih lekcija je i da se niti jednu državu ne primi u punopravno članstvo ako nije u potpunosti spremna. Službeno u EU nitko neće reći da Bugarska i Rumunjska nisu bile spremne za ulazak 2007., međutim neslužbeno gotovo svi kažu da te dvije države ni danas nisu putpuno spremne za članstvo.
Bugarska i Rumunjska
Posljedica tog preranog ulaska Bugarske i Rumunjske bila je tada i uspostava mehanizama suradnje i verifikacije kojima EU prati ispunjavanje obveza iz područja borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Ti mehanizmi nisu puno pomogli, borba protiv korupcije i organiziranog kriminala nakon ulaska u članstvo bila je sporija nego tijekom pristupnih pregovora. Zbog toga su ti mehanizmi na snazi i pet godina nakon što su Bugarska i Rumunjska ušle u EU.
To su glavni razlozi zbog kojih se inzistiralo da Hrvatska mora ispuniti sve obveze prije ulaska u članstvo, uključujući i pružanje uvjerljivih dokaza o borbi protiv korupcije, kako se ne bi moralo uvesti iste mehanizme nadzora koji važe za dvije najnovije članice EU. Hrvatska je zbog toga morala duže pregovarati i završiti pregovore kasnije nego što su vjerovali i najveći pesimisti.
Posebni mehanizmi
Na kraju, kada su u lipnju prošle godine zaključeni pregovori i prije godinu dana potpisan pristupni ugovor, i EU i Hrvatska bile su sretne da neće biti nikakvih posebnih mehanizama nadzora nakon članstva. Ti mehanizmi za Hrvatsku ne dolaze u obzir, rekao je nekoliko puta povjerenik za proširenje Štefan Füle, a taj stav Europska Unija ima i danas.
Dijele ga i mnoge države članice EU, uključujući Njemačku i Nizozemsku. One žele da strogost u kriterijima prema Hrvatskoj bude mjerilo za napredak drugih država regije. Upravo su one inzistirale na svojevrsnom monitoringu u poglavlju o pravosuđu prije zaključenja tog poglavlja i na monitoringu do ulaska u članstvo kako se ne bi morali uvesti bilo kakvi mehanizmi nadzora nakon toga.
Monitoring koji će se nastaviti nad Hrvatskom nakon ulaska u članstvo jedino je onaj vezan uz Schengen i kroz taj će monitoring Komisija pratiti i ispunjavanje standarda u radu policije, graničnih službi te drugih pitanja koji su uvjet za ulazak Hrvatske u zonu slobode kretanja.
U scenarij uvođenja posebnih mehanizama monitoringa nakon ulaska u članstvo, kakve imaju Bugarska i Rumunjska, u EU ne vjeruju i zbog činjenice da to ne predviđa pristupni ugovor, a da bi se oni uveli, i Hrvatska bi morala dati pristanak. S druge strane, u EU su zadovoljni hrvatskim pripremama za članstvo i nitko ne dovodi u pitanje iskrenost Hrvatske u borbi protiv korupcije na bilo kojoj razini. Zato i predviđaju da će Hrvatska u sljedeća tri mjeseca, koliko je ostalo do zadnjeg izvješća o monitoringu, riješiti sve preostale probleme koje je Europska komisija identificirala u zadnjem izvješću u listopadu.
Bez prepreka u članstvo
Ako Hrvatska ne ispuni sve uvjete, riskira da joj neke države ne ratificiraju pristupni ugovor. Tu se ne misli na Sloveniju koja ratifikaciju veže isključivo uz otvorena bilateralna pitanja vezana uz Ljubljansku banku. Eventualno kašnjenje Hrvatsku će koštati nekoliko stotina milijuna eura iz fondova EU. Jedna od kritika koje je EU upućivala zadnjih mjeseci je i ona o nedovoljnoj pripremljenosti za pravilno korištenje strukturnih fondova. Ako Hrvatska ne riješi u cijelosti nedostatke u korištenju fondova, neće joj se odgoditi ulazak u članstvo, nego će samo izgubiti značajna sredstva iz tih fonodva. Problem ostaje preustroj brodogradilišta. Ako se ne privatiziraju na vrijeme, morat će ići u likvidaciju.
Kao nepolitička pitanja koja bi eventualno mogla ugroziti članstvo ostaju samo rješenje problema sukoba interesa, smanjenje broja neriješenih sudskih predmeta i suđenja za ratne zločine pred domaćim sudovima. Ako u sljedeća tri mjeseca Hrvatska riješi te nedostatke EU ne vidi prepreka da Hrvatska bez ikakvih mehanizama verifikacije, uđe u članstvo.