Obrenovac je potopljen u samo 45 minuta. Vodeni val u grad je stigao tiho i podmuklo, naglo se pretvorio u bujicu pa krenuo rušiti sve pred sobom. Do trenutka kada su se oglasile sirene, središte grada bilo je pod vodom, negdje visokom i do tri metra. Većina je spavala.
Evakuacija koja je uslijedila bila je masovna i kaotična. Čamci sa spašenima su se prevrtali, ljudi su visjeli s mostova, neki su sami skakali u vodu, a bebe su s krovova odvozili su helikopterima. Dolje duboko ispod njih ostali su potopljeni automobili, nošeni sirovom snagom vode udarali su u zgrade. Mnogi su odbijali otići, iako im je prijetila smrt. Helikopteri su se uzalud po njih vraćali nekoliko puta.
U poplavama je u Srbiji dosad službeno 33 mrtvih, a u Obrenovcu i okolici situacija je najgora.
Cijela općina puna je životinjskih lešina, a grad od 20-ak tisuća ljudi, samo 30 kilometara udaljen od Beograda, potpuno je devastiran. Bilo je to prije devet dana.
Voda se u međuvremenu povukla, ali iza divlje bujice ostali su blato, životinjske lešine, smeće i trulež. Opasnost od epidemije na najvišem je stupnju. Ovo mjesto još zaudara na smrt. Grad je službeno i dalje u blokadi, u njega su u četvrtak nakratko puštali samo vlasnike trgovina kako bi s policijom i forenzičarima popisali štetu. Običnim građanima se još uvijek ne dopušta povratak.
Ulazni punkt zakrčili su vojni transporteri i policijska vozila. Obližnji hotel pretvoren je u glavni štab. Unutra su poljska bolnica, prihvatni centar za evakuirane i glavno sjedište policije i vojske. Ulazak se ne preporučuje bez zaštitnih maski.
Ispred hotela, niže na cestovnom punktu, nepregledne kolone vozila. Volonteri dijele vodu i gorivo zbog kojih ljudi stoje u kolonama. Sva se vozila dezinficiraju u plitkim, nabrzinu sklepanim bazenima. Nad gradom kruži cepelin s nadzornim kamerama, povremeno se čuje zvuk helikoptera.
- Ovo što sada vidite je dječja igra naspram onoga kako je bilo prije pet dana - kaže nam Nikola Flanjak iz ATJ Lučko kojeg smo u četvrtak uhvatili na ulazu u Obrenovac. On zajedno sa specijalcima iz Lučkog i interventnim policajcima iz Rijeke i Varaždina patrolira gradom i pomaže unesrećenima.
Hrvatski su specijalci prije devet dana, bez medijske pompe, u tišini, ušli u Srbiju i zajedno sa specijalcima iz Srbije, Rusije, Makedonije i Crne Gore krenuli u dramatičnu akciju evakuacije grada. Od rane zore do ponoći čamcima su izvlačili ljude.
- Spasili smo puno ljudi, ni sam im ne znam broja, a prošlog vikenda je bilo najgore - kažu mi interventni policajci iz Varaždina, Jasminko i Ivan. Opisuju scene užasa.
- Uđeš u čamac i izvlačiš djecu s prvog, s trećeg kata, s krova, ovisno dokle je došla voda. U čamcu su bebe, djeca, žene - svi plaču, svi su prestrašeni. To su jezive scene - kaže Jasminko.
Hrvati su ovdje srdačno primljeni, kao, uostalom, i Crnogorci, Makedonci i Rusi. Svi su u svojim uniformama, pa predvorje hotela Obrenovac izgleda kao vojni summit.
- Ne daj Bože da ti ovdje nešto fali, domaćini su srdačni - kaže Flanjak. On je zapovjednik druge smjene koja je prije nekoliko dana zamijenila prvu ekipu koja se već vratila u Hrvatsku. Svi zajedno jako su umorni.
- Ljudi vide uniforme, znaju odakle smo. I svi su zahvalni što smo im došli pomoći - kaže Ivan iz Varaždina. Srbijanske vlasti su inače medijima zabranile samoinicijativne ulaske u grad. Vojnim transporterima ih povremeno provezu dijelovima grada koji više nisu ugroženi. Stoga nam Flanjak objašnjava da u grad možemo samo na vlastitu odgovornost.
Nikako bez maske. A tek kad smo odmaknuli od ulaznog punkta i ušli u središte, shvatili smo razmjere katastrofe. Obrenovac je, nakon povlačenja vode, grad duhova.
U sredini parka, baš ispod spomenika partizanskim herojima, na stepenicama je nasukan automobil pun vode. Obližnja škola još je okružena jezerom iz čije sredine viri bista Jovana Jovanovića Zmaja. Nogometni stadion potopljen je do vrha tribina.
- Kad je došao val, odmah smo krenuli put Obrenovca, ali pomagati, jer će vremena za izvještavanje biti kasnije - kaže nam novinar Mihajlo Medenica dok prolazimo glavnom ulicom punom razbijenih lokala i dućana.
- Pitanje je što ćemo naći kad se voda sasvim povuče - kaže Medenica. Najrevniji u čišćenju su Kinezi. Čitave obitelji strpljivo šutke čiste robu iz svojih dućana kojih je ovdje puno. Na drugom kraju grada starica nas zaustavlja i moli za dezificijens, maramicu, sapun, bilo što. Do nje kamion još nije stigao.
Ovdje i dalje nema struje i vode. Otjecanje vode kao da je odnijelo i nadu.
A iste ove slike sada, kad se voda počne povlačiti, čekaju Slavoniju.