Napokon dostojanstveno, mirno i u tišini. Nekoliko desetaka tisuća ljudi ove se godine uspjelo bez politikantstva i podjela, koji su obilježili posljednja dva Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, pokloniti Gradu heroju, u miru i tišinu pomoliti se za sve njegove žrtve - poginule, nestale i preminule.
Nitko ovaj put nije iskočio i svojim postupcima, kao prošle i pretprošle godine, ukaljao spomen na vukovarske žrtve. Bila je ovaj put jedna kolona. Doduše, dio je ljudi - što iz neznanja, što iz vlastite komocije - krenuo starom rutom kroz pješačku zonu grada, pa su se s glavnom kolonom naknadno spojili. No, nitko to nije shvatio kao dvije kolone. Bila je jedna. I u njoj, na čelu sa stjegonošama te djecom poginulih hrvatskih branitelja Vukovara, i predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, i premijer Zoran Milanović, i predsjednik Sabora Josip Leko, i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.
I svi su ovaj put krenuli s mjesta s kojeg se treba krenuti na 5,5 km dug put kolone sjećanja. Iz kruga vukovarske bolnice - iz koje su prije 24 godine odvezeni ranjeni hrvatski branitelji i civili, da bi bili mučki ubijeni - do Memorijalnog groblja. Skupa s njima rijeka ljudi - učenika, studenata, branitelja, invalida, mladih i starih iz cijele Hrvatske, ali i Hrvata iz inozemstva. Predsjednik Sabora Leko iz vukovarske je bolnice poručio da je žrtva Vukovara općehrvatski simbol slobode.
- Vrijednost borbe Domovinskog rata, kao i vrijednost branitelja raste što se više odmičemo od toga datuma. Sloboda i demokracija su nenadoknadive vrijednosti - istaknuo je Leko, jedini iz vrha vlasti koji je dao izjavu za javnost.
Predsjednica Grabar-Kitarović i premijer Milanovića svoje su misli odlučili zadržati za sebe. Ona je inače jedina od političara koja je i u bolnici, a i kasnije duž rute pozdravljana pljeskom građana. U koloni je hodala u društvu svojih bivših stranačkih kolega, gradonačelnika Vukovara Ivana Penave i župana vukovarsko-srijemskog Bože Galića, ali i Leke te ministra branitelja Predraga Matića. Kojih desetak metara iza njih kretao se Milanović, koji se prethodno u krugu bolnici rukovao s brojnim nazočnim osobama, pa tako i s umirovljenim generalom HV Mladenom Kruljecem, ali i čelnicima HDSSB-a predvođenim Branimirom Glavašem.
U premijerovu društvu bili su i brojni ministri kao i prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić, ali i bivši vukovarski gradonačelnik Željko Sabo. On je iskoristio slobodan zatvorski dan, od 71 koliko mu ih je ostalo do okončanja izdržavanja kazne, da 18. studenoga bude u Vukovaru. Bio je to neizostavno i jedan od zapovjednika obrane grada Branko Borković „Mladi Jastreb“, koji je rekao da mu je 24 godine od vukovarske tragedije „najgora spoznaja i što bi nas sve trebalo uplašiti, da ne bi mogli ponoviti Vukovar 1991., ne zbog ljudi ili srca, već zbog činjenice da je Hrvatska devastirana i nema mogućnosti i potencijala koje je imala 1991.“ Došao je i Tomislav Merčep, kao i general Ante Gotovina koji je rekao da je na žrtvi Vukovara, njegovih građana i branitelja „izgrađena naša država i demokracija, a demokracija je privilegija i odgovornost.“
Karamarko je istaknuo „osjećaj pijeteta, poštovanja prema ovom gradu i žrtvi koju je dao za slobodu Hrvatske, poginulim braniteljima kojih je previše te onima koje još nismo našli.“
- To su žrtve koje obvezuju da se borimo i stvorimo kvalitetnu Hrvatsku. Nema tu podjela. Oni koji inzistiraju na podjelama ovdje nisu dobrodošli - odgovorio je Karamarko na pitanje o podjelama u prošlim godinama, a na naš upit i o tome što je ovaj put ušao u krug bolnice, nakon što je u prethodne dvije s vrhom HDZ-a i, tada predsjedničkom kandidatkinjom, Grabar-Kitarović, ostao izvan kruga bolnice, u nekim drugim kolonama.
- Ovdje smo jedinstveni u osjećaju, ljubavi prema žrtvi i ljubavi prema domovini. Prethodne dvije godine sam bio s narodom i braniteljima i uvijek ću biti. Narod i branitelji su bili tamo gdje su bili, tamo smo bili i mi. Isto osjećamo, mislimo i radimo - koji se osvrnuo i na činjenicu da je ove godine jedna kolona.
- To je apsolutno dobro i tako će biti od ove godine nadalje - rekao je Karamarko.
Zadovoljan je napokon bio i ministar branitelja, vukovarski branitelj Predrag „Fred“ Matić.
- Vukovar je zaslužio da se ovako dostojanstveno obilježi njegova tragedija, da se prisjetimo svih poginulih, nestalih i umrlih, da preživjeli prođu ovom kolonom sjećanja. Nadam se da je onima, koji su protekle dvije godine organizirali sramotno obilježavanje vukovarske tragedije i koristili je u politikantske svrhe, danas žao. Ako im je stvarno žao, tada im je više od pola oprošteno - poručio je Matić.
Kao i svih prijašnjih godina u Vukovar je došla i bivša premijerka Jadranka Kosor.
- Političari u Vukovar moraju dolaziti u tišini i ponizni. Biti ovdje samo zbog Vukovara, a ne zbog stjecanja bilo kakvog političkog boda, jer svaki takav bod bio bi prejadan - kazala je Kosor, koje je prokomentirala i činjenicu da su ovaj put i čelnici HDZ-a ušli u krug bolnice.
- Trebali su biti ovdje i prethodne dvije godine, jer je ovdje sve i počelo. Tu su ušli četnici i pripadnici JNA i odavde su izvodili ranjenike na Ovčaru i Sinišu Glavaševića. Odavdje se trebalo kretati i posljednje dvije godine. No, svakome na njegovu dušu - kazala je Kosor.
Bilo kako bilo, na kraju su svi do Memorijalnog groblja stigli u jednoj koloni. Prošli su na tom putu i kraj 210 metara dugog banera s imenima 1145 poginulih vukovarskih branitelja i pripadnika civilne zaštite. Za njih su potom na groblju položili vijence i upalili svijeće, prvo predsjednica, potom predsjednik Sabora i premijer, a onda je red došao na udruge i organizacije. Prvi među njima HDZ na čelu s Karamarkom. No, izaslanstvo Vlade na čelu s Milanovićem taj čin nije vidjelo, jer su napustili groblje u trenutku kada je najavljen taj drugi dio protokola, a prije nego li će početi misa koju je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Skupina zviždala Milanoviću na izlasku s groblja i sramotno se ponijela prema Bojanu Glavaševiću
Jedini primitivni ispad koji je zabilježen dogodio se po odlasku premijera Milanovića i izaslanstva Vlade s Memorijalnog groblja. Na izlazu ih je dočekala manja skupina koja im je zviždala, a jedan se Bojanu Glavaševiću sramotno obratio riječima: „A, tati na grob!?“