Drugačija slika Vukovara prikazana je u današnjoj HRT-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2'. Aleksandar Stanković je ugostio Sašu Salomona, vlasnika tvrtke za razvoj softvera za web, učenicu Opće gimnazije u Vukovaru, Martinu Galić, dopisnika Večernjeg lista Branimira Bradarića te Martinu Uglik iz Mirovne grupe mladih Dunav. Svi su se složili da je život u Vukovaru ipak drugačiji od onoga što mediji prikazuju.
'Političari dignu frku i odu, a nama ostave tu frku'
Salomon je rekao da on nikoga ne mrzi, kao ni ljudi oko njega, te da mu je lijepo živjeti u Vukovaru. Usporedio je život tamo sa životom u Zagrebu.
'Živio sam nekoliko godina u Zagrebu, ali sam jedva dočekao da se vratim u Vukovar. U Vukovaru nema gužve, strke, stvari su općenito jednostavnije. Manje se vremena gubi. No s druge strane, nemamo toliko šoping centara, zabavnih aktivnosti. No nama je Osijek na pola sata udaljenosti, a tamo opet imamo sve što nam treba. Bitno je i da moja djeca mogu sama u školu i vraćati se iz škole. Grad je puno sigurniji nego neki drugi', rekao je Salomon.
Kada je riječ o suživotu Hrvata i Srba, kaže da se problemi javljaju jedino kod obilježavanja obljetnica, kada, kako kaže, političari dignu frku. Salomon kaže da u Vukovaru nitko nikog na ulici ne pita je li Hrvat ili Srbin.
'Normalno živimo. Problemi su onda kada su neke obljetnice, kada političari dignu frku i odu. A nama ostave tu frku. No tih incidenata nema ništa više nego u bilo kojem drugom gradu. Čak ih ima i manje jer ljudi ondje imaju razumijevanja', dodao je.
'Sve radimo zajedno, voljela bih da se i podjela razreda ukine'
Da među mladima u Vukovaru nema problema, kaže i učenica Martina Galić (18), a i ona smatra da mediji pogrešno prikazuju netrpeljivost Srba i Hrvata u tom gradu.
'Većina vršnjaka bi se složila samnom kada kažem da to nije istina. Mi mladi se družimo, volimo, ljubimo, izlazimo, putujemo, a većina medija prikazuje neku negativnu stranu Vukovara, dok ona pozitivna često izostaje biti popraćena od strane medija', kaže 18-godišnja Martina i dodaje da su stariji opterećeni prošlošću, dok mladi poštuju sve što se dogodilo, no pokušavaju gledati unaprijed kako bi izgradili svoju budućnost.
Kada je riječ o podjelama u školi, razredi su odvojeni na hrvatski i srpski, no Martina kaže da sve ostalo učenici rade zajedno.
'Treniramo zajedno, u projektima smo također zajedno, pod odmorima smo zajedno, a i markiramo zajedno. Jedina podjela u školi je na odvojene razrede i voljela bih kada bi se ta podjela maknula jer ona stvara nekakav osjećaj diskriminacije kod jedne i kod druge strane', dodaje.
Martina ističe da se u Vukovaru osjeća sigurno i lijepo, a tenzija ima oko obilježavanja pada grada 18. studenog. I ona tvrdi da se u koloni sjećanja mjesto ustupa politici, što stvara problem.
'U Vukovaru nitko nikoga ne mrzi'
Dopisnik Večernjeg lista Branimir Bradarić također kaže da je život u Vukovaru normalan, iako je ostatak Hrvatske uvjeren da je situacija drugačija te da su informacije iz medija prenapuhane.
'Istina je da ga se zbog rata treba gledati iz neke malo drugačije perspektive. No u Vukovaru nitko nikoga ne mrzi. Živi se sasvim normalno. Profesionalni Srbi i profesionalni Hrvati su najveći krivci. Normalni ljudi žele živjeti normalno, poslovati, putovati i žele svojoj djeci i sebi nešto omogućiti', kaže Bradarić, no dodaje da problem nestalih i dalje postoji te da ga se ne smije zanemariti. Ipak, veći je problem, ističe Bradarić, to što ljudi nemaju posla. Prosječna je plaća u tom gradu oko 4.000 kuna, a u Zagrebu, za usporedbu, više od 7.000 kuna.
'Grad morate prihvatiti takav kakav je'
O životu u Vukovaru govorila je i Martina Uglik iz Mirovne grupe mladih Dunav, koja u tom gradu živi od udaje, već 17 godina.
'Kada dolazite u neki grad onda ga morate prihvatiti takav kakav on jest. Ako ga takvim prihvatite, onda ćete dobiti i to nazad', rekla je Uglik za Nedjeljom u 2.