Tisuće građana koji u bankama drže poveće depozite, na koje ne dobivaju nikakve kamate, zacijelo bi se rado odazvali pozivu Ministarstva financija da upišu državne obveznice na koje bi mogli ostvariti znatno veći prinos. Takvu mogućnost, kao što su to učinili njegovi brojni prethodnici, otvorio je ministar financija Marko Primorac za slučaj da iduće godine državi postane preskupo zaduživati se na međunarodnom tržištu.
"Ako se dogodi da na vanjskim tržištima, na kojima bismo se trebali zaduživati, kamatne stope budu pet, šest ili više posto, a s druge strane građani plaćaju nula posto na depozite u bankama, vidimo mogućnost da građanima omogućimo participiranje na tom tržištu", rekao je ministar Primorac. Iako njegov istup više zvuči kao najava rezervne opcije za slučaj nužde, među ekonomistima i financijašima može se čuti razmišljanje da po tom pitanju ima mnogo prostora i za daleko aktivniji pristup.
Što je isplativo
- Banke imaju znatan višak depozita u odnosu na kredite i malo je izgledno da će se taj odnos u skorijoj budućnosti izmijeniti. Motivacija banaka za dizanje kamatnih stopa na depozite neće biti velika. Ako bi država građanima ponudila više, sigurno je da bi postupili racionalno, tim prije što rastuća inflacija nameće dodatnu potrebu da zaštite vrijednost štednje", kaže financijski stručnjak koji je želio ostati anoniman.
Uvažavajući stanje na domaćem, ali i inozemnom tržištu, kažu u HNB-u, "čini se kako bi izdavanje državnih obveznica u sadašnjim uvjetima za državu bilo financijski povoljno".
Jer, kamatne stope na dugoročne oročene depozite stanovništva trenutačno iznose 0,3 posto, dok se troškovi dugoročnog zaduživanja države trenutačno uglavnom kreću između dva i tri posto.
Uz pretpostavku da bi većina sredstava od stanovništva prilikom upisa obveznica došla iz sadašnjih bankarskih depozita, kamatna stopa na obveznice, razumljivo, trebala bi biti povoljnija nego na oročene depozite. Za razliku od oročenih depozita, obveznice ipak nose i neke rizike.
"Primjerice, porastom kamatnih stopa pada cijena obveznica, pa bi investitori u slučaju njihove prodaje prije dospijeća dobili manji iznos sredstava od inicijalno uloženog, što nije slučaj kod prijevremenog razročavanja depozita u bankama. Ulaganje u obveznice izloženo je i riziku likvidnosti zbog slabe utrživosti tog instrumenta na nedovoljno razvijenom domaćem tržištu obveznica", objašnjavaju u HNB-u.
Što se tiče monetarnih efekata upisa "narodnih" obveznica, dodaju, učinci ne bi trebali biti dugotrajni ni značajni. Postojeća likvidnost banaka dovoljno je visoka da upis obveznica iz depozita građana ne bi za posljedicu imao niti promjene kamatnih stopa na novčanom tržištu, niti potrebu za promjenama monetarnih instrumenata.
Praksa u eurozoni
Na pitanje kolika je praksa da stanovništvo financira državu raširena u europodručju, u HNB-u navode kako je udjel vlasništva kućanstava u javnom dugu zemalja relativno malen, a primjetan je trend njegova pada. Pozivajući se na podatke iz 2020. godine, kažu: "Na razini europodručja izravno vlasništvo dužničkih vrijednosnica od strane kućanstava čini samo jedan posto javnog duga, dok je u SAD-u iznosio gotovo 14 posto". Najzastupljenije je u Malti (19,4 posto), Italiji (6,9 posto), Cipru (2,5 posto) i Portugalu (11,9 posto), pokazuju podaci iz 2020. godine, dok se neizravnim vlasništvom ističu Nizozemska, Francuska i Belgija.
Sadašnje okolnosti upućuju na to da bi se taj trend ipak mogao okrenuti prema većoj participaciji građana u državnom dugu. Ako bi se ministar Primorac za to odlučio, financijaši smatraju da je moguća brza izvedba. Kao i slučaju izdanja namijenjenih institucionalnim investitorima, "aranžeri bi pripremili izdanje, koje može uključivati i malu kampanju, i kroz svoju mrežu distribuirali bi prodaju".