Nasuprot Pakoštana nalazi se mali otok na kojem vrijeme kao da je stalo, a pustoš koja se uvukla u svaku poru života, javlja Nova Tv.
Svako jutro prema Vrgadi putuje 40-ak štruca kruha. Točno u 10:30 kruh stiže na otok. I to je jedini dio dana kada se ondje osjeti živost, uz mali tračak nade za jedinu trgovinu.
- Čak razmišljamo da bismo zatvorili tamo od Nove godine do 5. mjeseca jer jednostavno ne možemo pokriti sve troškove - kaže vlasnik trgovine Živko Matulić.
Poštar ovdje svrati dva puta na tjedan, svećenik jednom. Na Vrgadu se ne može automobilom, a do kopna mogu četiri puta na dan, vikendom samo dva. Na, kako je zovu, 'klupi mudrosti', odvija se jedini oblik društvenog života.
- Tu nedostaje, ono što se kaže, briga države za same otočane i ti zakoni koji su dobri jednostavno se ne primjenjuju - kaže umirvljenik Zoran Krpetić koj dane provodi u otočnoj galeriji.
Na Vrgadi zimi živi 150, mahom starijih stanovnika, a zabave je malo. Zimi je sve zatvoreno osim jednog kafića.
- Bez novih radnih mjesta nema života na otoku - kaže Mirko Punoš, predsjednik bratovštine sveti Nikola.
Odrazilo se to i na školu u kojoj je četvero učenika.
- Kad sam bio u nižim razredima, bilo je 14 ili 15 učenika - kaže učenik osmog razreda Vlatko Brnin, dok učenik sedmog razreda Danijel Brnin komentira kako ne vidi budućnost na otoku.
Uz sve manje djece, Vrgada polako tone u san - uz svega 30 minuta putovanja do kopna. Tako blizu, a tako daleko, prenosi Dnevnik.hr.