Može biti simpatično što predsjednik Hrvatskog sabora akademik Reiner svoju ljudskost osnažuje utjelovljujući Senekinu maksimu "Humanum est errare" (ljudski je griješiti), ali mi je čudno što ga barem iz Mosta ne upozore na katoličku srednjevjekovnu dopunu te izreke: "…diabolicum perseverare" (…vražje je ustrajati [u pogrešci]).
Tvrdeći da je naziv hrvatskog parlamenta još 1848. glasio Hrvatski državni sabor akademik Reiner dovodi u pitanje svoju vjerodostojnost, pa i znanstvenu: ne vjerujem da je u njegovoj struci dopušteno temeljiti terapiju na netočnim dijagnozama, ali o tome neka razmišljaju njegovi pacijenti. Ako u njegovoj jest, ni u jednoj od mojih nije, dakle ni u informacijskim i komunikacijskim znanostima.
U prigodi Dana otvorenih vrata Hrvatskog sabora, 1. lipnja 2014., Sabor je u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom organizirao izložbu "Zapisnici Hrvatskog sabora - glasnici povijesti". Na njoj je bio izložen i zapisnik zasjedanja prvoga građanskog Sabora, upravo onoga iz 1848., koji je sazvao ban Jelačić Bužimski. U pogledu naziva tog parlamenta jamačno nema pouzdanijega arhivskog dokumenta negoli je baš taj zapisnik. A na njegovim koricama čitko piše:
"Zapisnik sabora trojedne kraljevine Dalmatinske, Hèrvatske i Slavonske 5. i slědećih měseca lipnja i sèrpnja danah godine 1848 dèržanog".
Baš me zanima bi li gospodin predsjednik predložio da se vrati i tadašnji naziv države. Meni jamačno ne bi smetao, ali smetaju mi neistine.
Tko ne vjeruje da te godine naziv parlamenta nije glasio Hrvatski državni sabor nego (sadašnjim pravopisom) Sabor Trojedne Kraljevine Dalmatinske, Hrvatske i Slavonske - neka svrati u Hrvatski državni arhiv, ili u Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, ili u bečki Haus-, Hof- und Staatsarchiv, pa neka provjeri. A ja ću znati koliko ću vjerovati sadašnjem predsjedniku Hrvatskog sabora: upravo onoliko koliko i nekima iz prethodne garniture kojima je činjenična istina bila "optional".