Budalaštine su da stojim iza Hasanbegovića i Kovača...”, bila je reakcija bivšeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka kad smo ga ovih dana pitali je li istina da preko dvojice ministara iz njegove Vlade na odlasku još upravlja dijelom HDZ-a.
Dvojac se protekli tjedan javno nametao novom šefu stranke Andreju Plenkoviću u želji da budu ministri i u budućoj Vladi, pa su se u u HDZ-ovim krugovima mogle čuti spekulacije da iza njih navodno stoji Karamarko koji dosad nije javno reagirao, otkad je u lipnju podnio ostavku s mjesta predsjednika stranke.
U stranci ga, inače, rijetko spominju. Plenković ga se sjetio nakon pobjede na izborima, kad je rekao kako mu Karamarko nije ni čestitao.
Bivši šef HDZ-a na to pitanje nije imao komentara.
“Očekivano - Plenković je kampanju gradio na udaljavanju HDZ-a od Karamarkove politike’”, komentira izvor blizak vrhu stranke.
Međutim, ni Karamarko se ne trudi ostati u dobrim odnosima sa strankom. Primijetili su ga, prepričavaju nam izvori iz HDZ-a, kako se zna provesti pokraj središnjice, a nikome se ni ne javiti. Od ostavke je, kažu, u stranačku središnjicu navratio tek jednom, i to da bi pokupio navodno neku zaboravljenu knjigu.
Ćaskanje u kafiću
“Ni ne osvrne se kad prolazi, kamoli pozdravi”, kažu nam izvori u stranci, a oni koji su mu bliži tvrde da je zapravo povrijeđen načinom na koji su ga nekadašnji bliski suradnici ispratili.
S Milijanom Brkićem razišao se još ranije.
Brkić je i sam u intervjuu protekli vikend rekao da su se posljednji put vidjeli početkom srpnja.
Druženjima s njim ne hvale se baš ni drugi HDZ-ovci.
Hasanbegović ga se dosad nije javno odrekao no prijatelji bliski ministru na odlasku prepričavaju nam kako zapravo nikad nije ni bio jako blizak s Karamarkom.
“Nisu imali puno zajedničkih tema, Hasanbegović nije baš tip od ćaskanja po kafićima, dok je Karamarko politiku vodio iz kavane u Sheratonu”, pričaju nam izvori iz Hasanbegovićeve blizine koji kažu da su njih dvojica sveukupno službeno i neslužbeno razgovarali 20-ak puta.
I Miro Kovač, koji je češće navraćao u kavanu hotela Sheraton, u posljednjem intervjuu za tjednik Nacional je relativizirao tezu da je Karamarkov čovjek.
Na pitanje novinara koliko mu poziciju otežava podatak da je u Predsjedništvo stranke ušao u vrijeme bivšeg predsjednika, izjavio je:
“Te etikete niti me impresioniraju, niti opterećuju. Plenković je ušao u HDZ u doba Jadranke Kosor. I što bismo sad trebali - svaki dan ga etiketirati kao Kosoričina čovjeka?”
Ubojstvo ekstremista
Novo vodstvo sigurno je da Kosor više nema utjecaja u stranci, dok za Karamarka očito baš i nisu. Jer upravo je Karamarko “izmislio” dvojac Hasanbegović - Kovač, kao i druge reprezente njegova radikalno desnog HDZ-a, koji je u koaliciji okupljao još niz malih stranka desnice.
I Bruna Esih, Hasanbegovićeva prijateljica i suradnica na Institutu Ivo Pilar, te izaslanica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koju je Plenković stavio na listu kao nestranačku osobu, radila na zakonu o lustraciji koji je bio lajtmotiv Karamarkove politike.
Apsurd je da je upravo Karamarko “ubio desnicu”, ali ne s “predumišljajem”. No, na prijevremenim izborima dogodilo se upravo to, jer nakon što je Plenković iz koalicije otkačio male stranke desnice, oni su na izborima zapravo “izumrli”.
Te opcije izgubile su vlastitu infrastrukturu, a birače su, čini se, preuzela nova HDZ-ova lica poput Hasanbegovića, Esih, Kovača. Prema rezultatima izbora, vidljivo je da su u svim izbornim jedinicama stranke radikalne desnice osvojile tek oko jedan posto, ponegdje možda dva posto.
“Karamarko je bacio minu na male stranke desnice kad ih je uzeo u koaliciju, a Plenković je došao u mirno vrijeme, kad je već sve bilo očišćeno i pokupio vrhnje...”, komentira jedan naš sugovornik politička kretanja te dodaje da se na ljevici dogodilo suprotno.
Jačanje malih
Karamarkov HDZ najviše je patio zbog njega samog, pa su s novim vodstvom njegovi kadrovi dobili novu priliku. Plenkovićev HDZ uistinu nije nešto skroz novo, ali dobio je pristojno, proeuropsko naličje, lišeno krajnosti.
Također je anulirao struju predvođenu pragmatičnim Milijanom Brkićem, no Hasanbegovića se u kampanji nije odrekao, pa ćemo tek vidjeti što će šef HDZ-a učiniti s predstavnicima radikalne desnice koji u biračkom tijelu evidentno imaju potporu.
Uoči izbora Plenković je na temu Hasanbegovića biračima poručivao: “Gospodin Hasanbegović je čovjek s kojim sam razgovarao prije nekoliko tjedana u Bruxellesu, susreli smo se još nekoliko puta, mislim da je intelektualac, jasno definiranih stavova, i s respektabilnom znanstvenom karijerom.”
I Hasanbegović se, komentiraju naši sugovornici, ponaša u skladu s Plenkovićevim porukama iz kampanje, nastavio je graditi sebe, populističkog desnog političara koji uvijek spremno pozira za fotografiranje s poklonicima na ulici.
“Plenković je, naime, Hasanbegoviću otvorio prostor, hvalio ga je kao izuzetnog znanstvenika, poručivao drugima da trebaju s njim popiti kavu i vidjeti kakva je osoba, dao mu je krila, ali prava politička poruka je došla kad ga je stavio na fantastično treće mjesto. Hasanbegović je bio Karamarkov projekt, ali on ga je, ipak, držao na 9. mjestu na listi. Plenkovićevu političku poruku Hasanbegović je ispravno pročitao, i sad se ponaša u skladu s njom”, komentira naš sugovornik blizak HDZ-u.
Previranja na relaciji Plenković i Hasanbegović, umjereni HDZ i radikalna desnica tek su neke od posljedica tektonskih promjena na hrvatskoj političkoj sceni.
Stoga se nameću pitanja: čeka li Plenkovića slična sudbina kao Sanadera kad je preuzeo HDZ te se morao obračunati s Pašalićevom desnom strujom? Kako će Plenković kao novi lider izbalansirati obje struje u stranci? Ili će politički pragmatično odbaciti predstavnike radikalne desnice, koji su mu na izborima ipak donijeli dio glasova?
“U stranci je Hasanbegović prilično osamljen, nema on snagu u stranci, nema ljude, bazu. Ne sporim da je popularan, ali popularnost zna biti varljiva. Znam i jače ikone koji su napustivši stranku brzo bili zaboravljeni. Svi smo mi bez HDZ-ove liste slabi”, kaže naš sugovornik iz stranke koji drži da će razmirice na relaciji Plenković i Hasanbegović brzo biti zaboravljene kad novi šef HDZ-a postane premijer.
Trenutno obje strane traže svoja mjesta. Ali vrh negoduje jer se prkosni intelektualac na taj način nameće kako bi zadržao funkciju.
“Neka javno argumentira zašto ne mogu biti ministar”, poruke su koje su protekli tjedan pristizale iz Hasanbegovićeva tabora. Pridružio mu se i Kovač, istaknuvši ambiciju kako i sam želi biti ministar vanjskih poslova.
“Pa Plenković je osvojio izbore”, neslužbeno im poručuju iz stranačkog vrha.
“HDZ je već dva puta imao okršaj s desnom strujom: prvi put kad se Sanader obračunao s Ivićem Pašalićem, a drugi put kad je Glavaš izašao iz HDZ-a, no razlozi su uvijek bili više osobne prirode nego ideologije”, komentira naš sugovornik.
Naš drugi izvor kaže da ćemo tek vidjeti kako će Plenković tretirati ljude od centra prema desno.
“Velike stranke uvijek imaju unutarstranačke struje, koje čekaju, gledaju kad će lider napraviti grešku, kad je ranjen, i onda oni napadaju”, kaže naš sugovornik.
Isto tako mnogi smatraju da rezultati s ovih izbora ne mogu Hasanbegoviću biti pokazatelj njegove realne snage.
“Bilo je za očekivati da će osvojiti te glasove, ali ne treba se zanositi, jer pitanje je je li taj rezultat realni pokazatelj stanja. Tako se i Ruža Tomašić zanosila, pa gdje je danas?” komentira naš sugovornik.
Ima i onih koji odnose u HDZ-u drugačije tumače, pa se nadaju da će vrh stranke naći mjesta i za krajnju desnicu kako se ne bi dogodilo da “politička kalkulacija dođe na naplatu”.
“Ne može se ljude i pojave iskoristiti kad ti trebaju, a odbaciti kad ne trebaju. I Hasanbegović i Esih na listi su se našli da skupljaju glasove s desnice, a sad bi se novo vodstvo, čini se, radije odreklo njihove politike”, komentira naš izvor blizak HDZ-u.
Također analizira da bi se u budućnosti mogli u stranci pojaviti novi Plenkovićevi neistomišljenici.
“Ta struja će se dodatno uskomešati kad HDZ, primjerice, podupre ulazak Vučićeve stranke u Europsku pučku stranku, a ni braniteljska populacija neće mirovati. Čuo sam jednog branitelja da je komentirao kako Plenković u govoru u pobjedničkoj noći ni jednom riječju nije spomenuo branitelje i njihove obitelji”, kaže naš sugovornik.
Drugi analiziraju da je u HDZ-u oduvijek bilo poklonika krajnje desnice, ali smatraju da se Plenković uoči izbora ipak nije dovoljno ogradio od te struje, i sad ona zahtjeva svoje.
“Što je sve Stevo Culej izgovorio Kajtaziju, a predsjednik je blago prešao preko toga?! Znam da bi sad radije jednom Hasanbegoviću zabranili da govori, ali to se neće dogoditi, to bi bio povratak u Karamarkov stil”, kaže naš sugovornik.
Plenković je uoči izbora na pitanja o HDZ-ovom skretanju udesno odgovarao: “Želim da HDZ u identitetskom smislu bude vrlo precizno definiran, svaki dan radimo u Bruxellesu s Pučkom strankom, utemeljeni smo i na narodnjaštvu, i u središte našeg programa stavljamo čovjeka i obitelj, želimo da naše djelovanje bude u skladu s onim što naši prijatelji u EU žele učiniti. U tom kontekstu, kao stranka matice, nikako nećemo biti stranka krajnosti, želim stabilan HDZ kao okupljajuću, pomirbenu i stabilnu stranku što je i htio prvi predsjednik Franjo Tuđman”.
Zanimljivo je da u HDZ-u Hasanbegović nema potporu Brkića. Njih dvojica, kažu, nisu ista struja. Dapače, uvjeravaju nas izvori u stranci, odnosi između njih dvojice nisu baš dobri.
Dvije skupine
Poznavatelji odnosa u stranci kažu da bi se u HDZ-u krajnje desna struja mogla podijeliti u dvije skupine: u jednoj su, kažu, oni koji mašu zastavama i kite se domoljubljem, ali s ciljem da sačuvaju vlastite sinekure.
“To je karijerističko, klijentelistička desnica koja bez tzv. partije nema posla i funkcioniraju samo kroz stranku koja im osigurava egzistenciju. Karamarko je, primjerice, bio podložan upravo tim ljudima, oni su bili ti koji su za njega stalno kreirali vanjske neprijatelje, nedovoljno dobre Hrvate. To je struja koja je vukla na stranu Mađara, pa i Rusa, te sjedila u hotelu Sheraton. Njih nije zanimala ideologija nego interesi”, komentira naš sugovornik.
U drugu skupinu naš sugovornik svrstava ideološku desnicu kojoj je predvodnik Hasanbegović.
“To su ljudi koji nisu desničari po profesiji, nego iz uvjerenja”, dodaje.
Također kaže da Karamarko, iako je stvorio prostora za mlade i kvalitetne kadrove, kao što su Zdravko Marić, Ivana Maletić i drugi, nije našao snage da se obračuna s tom interesnom desnicom.
“Nije se znao obračunati s ekipom iz Sheratona i srušio je vlastitu Vladu kad je shvatio da neće moći ostvariti ono za što se ta struja zalagala”, kaže.
Naš izvor u stranci tvrdi da krajnja desnica u stranici nije homogena skupina, odnosno da se radi o pojedincima koji nisu povezani i trenutno se vode osobnim interesima.
“Nije istina da su Hasanbegović, Esih, Brkić, Culej i drugi dio neke organizirane oporbe. Oni su pojedinačno potpuno različite priče. Kovač se, primjerice, u vanjskoj politici nije igrao s nekim rigidnim stavovima, nego je tek u kampanji rekao nešto više o srpskoj politici, nikad ne bi rekao da je on u svom poslu desničario”, kaže naš sugovornik koji nije sklon Hasanbegoviću te drži da u stranci ima i drugih ljudi s referencama da budu ministri kulture.
“Zašto bi on bio bogomdan ministar kulture?! Samo koristi situaciju za osobnu promociju i šteti stranci koja je u shizofrenoj situaciji. Članstvo HDZ-a u stanju je većinom izabrati Plenkovića, ali istodobno s druge strane pljeskati Hasanbegoviću. U HDZ-u je situacija složena, došlo je u stranci do devastacije vrijednosti i identiteta, na naplatu je došlo to što su Tuđmanovi nasljednici 16 godina rušili ono što je on gradio deset. Vidjeti ćemo hoće li novo stranačko vodstvo samo maskirati prave probleme, gurnuti ih pod tepih, ili će Plenković razgrnuti HDZ i analizirati stvarno stanje u stranci...”, kaže naš sugovornik. Prisjetio se kako je bilo kad je Sanader preuzeo HDZ te počistio iz stranke sve Pašalićeve kadrove te potpuno pasivizirao tu struju.
“Okolnosti su danas drugačije, nije situacija danas ni blizu tome, Hasanbegović je jedna kratkotrajna pojava koja se možda nije trebala ni dogoditi jer je stranci donio više štete nego koristi, pa u inozemstvu smo prikazani kao neka ustašoidna stranka. Kovač je, pak, jedan karijerni diplomat koji se bori za vlastitu egzistenciju i to je jedna osobna razina jer je bio međunarodni tajnik prije Davora Ive Stiera, koji je smijenjen da bi došao Kovač, a sad se dogodilo obrnuto. Na primjeru Hasanbegovića vidjet ćemo je li novo vodstvo HDZ-a dovoljno široko da prihvati nekoga tko nije iz njihovog kruga”, kaže naš sugovornik.
Poruka birača
Drugi izvor blizak HDZ-u, onaj naklonjen Hasanbegovićevoj struji, kaže:
“Zašto je on dobio rekordan broj glasova? Zato što HDZ-ovo biračko tijelo šalje poruku: ‘Plenković je preuzeo stranku, ali ne želimo izgubiti našu nacionalnu komponentu i pokazujemo vam da je on naš predstavnik, želimo autentičnu intelektualnu desnicu koja zna zastupati naše stavove’. Hasanbegoviću se ne može poreći snažan politički i ljudski integritet, ta desnica ima nove ikone, pa i Brunu Esih, ali još nema prepoznatljivu infrastrukturu. Bila bi greška novog vodstva HDZ-a kad ne bi prepoznali vrijednost i predstavnike te nove autentične desnice u svojim redovima. U tom bi slučaju izgubili dio biračkog tijela. Jer vrijeme donosi nove situacije i okolnosti, neće biti idealno”, govori naš sugovornik.
Ima i onih koji u Hasanbegovićevim istupima vide samo štetu.
“Plenković mu je rekao da može biti koristan u Predsjedništvu HDZ-a, dao mu je fini izlaz. Ali on i dalje sebe pumpa, i to se vrhu ne sviđa. Ta desnica u HDZ-u nikad nije uspjela, pa ni u vrijeme Tuđmana. Unutarstranački izbori koji će uslijediti trebali bi poslužiti kao neka vrsta filtera za određene kadrove. Nemojmo zaboraviti da se na prošlim izborima svima sugeriralo da glasaju za Hasanbegovića?! No, na ovim izborima pobijedio je Andrej Plenković koji će postati premijer i moći će raditi što hoće...”, smatra naš sugovornik blizak stranci.