Ovih dana, 5. veljače, navršava se točno godina dana otkako je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović raspustila šesteročlanu Komisiju za pomilovanje, a još uvijek nije imenovala novu. Sudeći prema odgovoru koji smo dobili iz njezina ureda, predsjednica novu komisiju ni ne namjerava imenovati.
Na naše pitanje je li predsjednica definitivno odustala od formiranja nove komisije, iz njezina ureda su odgovorili da je Komisija za pomilovanje klasično savjetodavno tijelo predsjednice države čije osnivanje, kao i sastav nisu propisani Zakonom o pomilovanju. S obzirom na to, stoji u odgovoru, predsjednica države može donijeti odluke o pomilovanjima i bez Komisije. Predsjednica, pojašnjava se dalje u odgovoru, može odbiti sve molbe za pomilovanjima koje joj stignu iz Ministarstva pravosuđa, a može i usvojiti sve ili dio prijedloga ministra pravosuđa o pomilovanjima.
Komisija za pomilovanje savjetodavno je tijelo koje predsjedniku Republike pomaže u snalaženju u desetinama, nerijetko i stotinama molbi za pomilovanjima koje mu osuđenici svake godine upućuju. U tim molbama osuđenici traže skraćenje pravomoćno dosuđene kazne, zamjenu za blažu kaznu ili skraćenje roka rehabilitacije, tj. brisanje iz kaznene evidencije prije isteka zakonskog roka. Iako ih Zakon o pomilovanju na to ne obavezuje, prethodni hrvatski predsjednici imenovali su komisije za pomilovanja koje su im pomagale u analiziranju brojnih molbi i donošenju odluka o pomilovanju.
I predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u prvoj je godini mandata, potkraj 2015., imenovala šesteročlanu Komisiju za pomilovanje čiji je predsjednik bio profesor kaznenog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, Davor Derenčinović. Međutim, samo nekoliko mjeseci nakon njezina imenovanja, u veljači 2016., predsjednica je raspustila Komisiju nakon skandala kojim je bila popraćena njezina prva odluka o pomilovanju 25 osuđenika. Među pomilovanima je bilo nekoliko osuđenika koji su financijski ili na druge načine povezani s HDZ-om i predsjedničinom izbornom kampanjom.
Najproblematičnije su bile odluke o pomilovanju Leona Sulića, osuđenog za kriminal u Croatia busu, te Danka Seitera, osuđenog u aferi Karlovačka banka koji je oprostio kreditni dug Nikoli Hantelu, najvećem donatoru predsjedničke kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, te Vanje Goldbergera, bivšeg savjetnika Vladimira Šeksa iz saborskih dana. "Kola su se slomila" na tadašnjem predsjedničinu savjetniku za ustavno-pravna pitanja Vladimiru Šeksu, koji je javno priznao da je u slučaju Goldberger utjecao na Komisiju, pa je bio prisiljen podnijeti ostavku na savjetničku dužnost.
Iskustvo sa spornim pomilovanjima i raspuštanjem Komisije učinilo je, međutim, predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović krajnje opreznom u primjeni akta predsjedničke milosti prema osuđenima. Iako je Ministarstvo pravosuđa od veljače prošle godine do 1. veljače ove godine u Ured predsjednice proslijedilo 102 formalno valjana zahtjeva za pomilovanjem, predsjednica je tijekom proteklih godinu dana pomilovala samo pet osoba, i to na način da im je dodijelila prijevremenu rehabilitaciju, tj. brisanje iz kaznene evidencije prije predviđenog zakonskog roka.
Dakle, u godinu dana pomilovala je tek svakog dvadesetog, i to u najblažem smislu. Iz Ministarstva pravosuđa potvrđeno nam je da je ministar Ante Šprlje upravo za tih pet osoba dao pozitivno mišljenje, što znači da se predsjednica u primjeni instituta pomilovanja odlučila u potpunosti držati mišljenja nadležnog ministra. To je promjena u odnosu na njezinu prošlogodišnju odluku jer Ministarstvo, kako neslužbeno doznajemo, tada nije dalo pozitivno mišljenje za pomilovanje Leona Sulića, kao ni za Darka Seitera i Vanju Goldbergera. To je pomak i u odnosu i na praksu ranijih hrvatskih predsjednika koji su u nizu odluka o pomilovanjima postupali suprotno mišljenju Ministarstva pravosuđa.
Glasnogovornica Ministarstva pravosuđa Zrinka Oreb pojasnila je za Jutarnji list da je od veljače 2016. do 1. veljače ove godine u Ministarstvo pravosuđa stigao 251 zahtjev osuđenika za pomilovanjem. U Ured predsjednice proslijeđena su 102 zahtjeva, dakle manje od polovice pristiglih, jer ostali nisu ispunjavali potrebne formalne uvjete predviđene Zakonom o pomilovanju.