Hrvatskom poduzetniku milijarderu Danku Končaru krenulo je, u proteklu godinu dana osjetno nabolje – kad je riječ o njegovim brojnim poslovnim projektima i ulaganjima u Hrvatskoj. To je zaključak do kojega sam došao nakon dvodnevne »inspekcije« po svim (zapravo, gotovo svima) lokacijama u Hrvatskoj na kojima se već ostvaruju ili su se tek počeli ostvarivati njegovi projekti, a onda i nakon jednosatnog intervjua s njim preko skypea. Razgovor smo obavili u uredu generalnog menadžera Brodotrogira Matea Tramontane, u poslovnoj zgradi pokraj trogirskoga škvera, piše Globus .
Prošli put vidio sam se s Dankom Končarom negdje u jesen (mislim da je bio listopad) 2012. u Zagrebu. To je bilo točno godinu dana nakon našega velikog (polubiografskog) intervjua za Globus, što smo ga obavili u listopadu 2011.
Tada, u jesen 2012., Končar mi je djelovao sumorno i zabrinuto. Učinilo mi se da je u nekoj depresiji. Upitao sam ga što je posrijedi. Potužio mi se da mu poslovi ne idu najbolje i da je svjetska financijska kriza i njega okrznula. Osobito je bio nezadovoljan tempom kojim se ostvaruju (ili se ne ostvaruju) njegovi projeki u Hrvatskoj.
Povratak dobre volje Vratio sam se kući pod mučnim dojmom da će Končarova velika hrvatska avantura završiti s neuspjehom ili čak fijaskom. I nisam mu se više javljao, sve do danas. A kad smo se, u nedjelju 9. veljače, čuli preko skypea (dan-dva prije toga nakratko i mobitelom), morao sam konstatirati da je to sasvim drugi Končar u odnosu na onoga od prije godinu i pol dana.
Končar mi se javio iz Londona; bio je ili kod kuće ili u svom uredu. Dva dana ranije bio je u Južnoj Africi, a u trenucima kad pišem ovaj tekst (ponedjeljak, 10. veljače) trebao bi letjeti u Kinu (ili je u nju već sletio). U Zagreb će, kako mi je najavio, doći u ponedjeljak 17. veljače - direktno iz Burundija, gdje ima svoje rudnike.
Tijekom cijeloga našeg razgovora Končar je bio sjajno raspoložen, baš onako cool, i u svakom je trenutku bio spreman na šalu (pa i na autoironiju). Iako mu je već 70 godina, djelovao je kao mladić od 20 ili 25 godina. Nije čak izbjegavao odgovarati ni na ona pitanja u kojima sam od njega tražio da se vrlo konkretno izjasni o svojim kontaktima s pojedinim ministrima hrvatske Vlade.
Na moje pitanje što se to kod njega tako pozitivno promijenilo Končar je odgovorio:
- Pitate me u čemu je razlika između 2012. i 2014. - kad je o meni konkretno riječ? Iskreno rečeno, situacija na tržištu ili u okruženju se i nije mnogo promijenila. Ali ono što je dovelo do ovako značajne promjene, u mom poslovnom funkcioniranju u Hrvatskoj, jest ekipa koju sam okupio. I koja je u međuvremenu stasala i donijela novu energiju. Godine 2012. ta ekipa ili još uopće nije postojala ili je bila u samim začecima. A sada je to moćan tim koji mi besprijekorno obavlja sve stvari, koji je sve uigraniji i efikasniji, a usto troši puno manje novca nego da sam angažirao vanjske suradnike. Članovi tog mog tima imaju brojne multizadatke koje svakodnevno moraju obavljati, a opet su dio cjeline i kao cjelinu sve to vode.
U prilici sam da prvi put u našoj (ali i u široj) javnosti predstavim novi Končarov dreamteam, ekipu koja je njegovo poslovanje u Hrvatskoj za relativno kratko vrijeme preporodila. Tim se sastoji od više ljudi, ali njegovu užu okosnicu tvori njih petero.
Prvi je u nizu sin Danka Končara, Nenad Končar. No on je uz Danka Končara bio i prije, tako da je u ovom trenutku, na neki način, najmanje intrigantan.
Bitna novost u timu jest mladi zagrebački menadžer Marko Gnjidić (rođ. 1977.) On je danas osobni stručni savjetnik (na njegovoj vizit karti piše: »expert consultant«) Danka Končara. U tandemu s Nenadom Končarom, on operativno rješava sve poslove Danka Končara u Hrvatskoj koji se tiču energetike, marina i nautičkog turizma.
Tu je, naravno, i jedan od dvojice članova Uprave Brodotrogira (drugi je član Nenad Končar) Mateo Tramontana, piše Globus .
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
