Hrvoje Lucić (64), SDP-ov načelnik općine Gunja, jedan je od junaka na poplavljenom istoku Slavonije. Stalno uz sumještane, od jutra do večeri, bilo u stožeru koji koordinira aktivnosti na saniranju šteta, bilo da obilazi raseljene sumještane, ili pak sam pomaže na uklanjaju posljedica šteta. Razgovaramo s njim u kratkom predahu njegova radnog dana koji doslovce traje od zore do kasne večeri.
Srušeno 40-ak kuća
- Na području općine Gunja trenutno je oko 800 ljudi na različitim poslovima u saniranju štete. Šteta je ogromna. Doslovce, sve što su ljudi imali u svojim domovima voda je uništila. Dio od 800 ljudi radi na izvlačenju uginule stoke. Taj posao još nije završen, premda smo, od dana kad je počela asanacija, uklonili više od tri tisuće lešina krupne stoke.
Koliko je pomoći stiglo i imaju li stanovnici poplavljenih područja sve što je potrebno?
- Dirnuti smo humanošću koju je pokazao hrvatski narod. Tolika solidarnost, tolika volja da se pomogne, toliko suosjećanje sa stradalima. Stanovnici Gunje raseljeni su po okolnim mjestima koja nisu toliko stradala, od Otoka, Nijemaca, Gradišta i Cerne do Županje. Oko 400 Bošnjaka smjestilo se u Brčkom i okolici. Gunja inače ima 4270 stanovnika. Naravno, s obzirom na poplave i stanje terena, danas ondje nije ni jedan.
Kada se očekuje povratak?
- To je teško reći, jer kada vidite kako mjesto izgleda, jasno je da će se na povratak još morati pričekati. U Gunji su 1604 kuće. Četrdesetak ih je srušila poplava. Bojimo se da će 40 posto kuća morati biti srušeno jer su toliko oštećene da ih neće biti moguće popraviti. Sigurne su samo novije zgrade, ali i njih će trebati obnoviti. Očekujemo uskoro izlazak komisije koja će pregledati svaku zgradu i ocijeniti u kakvom je stanju.
Bez ljudskih žrtava
Jesu li mještani nestrpljivi?
- Svatko želi svojoj kući, ali ljudima je jasno da u ovom trenutku to nije moguće. Neki od njih, koji su imali prilike vidjeti kako im izgledaju kuće i imanja, ostali su šokirani. Razmjeri štete su nezamislivi. Bilo je strašnih reakcija, ljudi su plakali, zapomagali, ne mogu vjerovati da više ništa nemaju osim ono malo što su uspjeli ponijeti sa sobom. Bodrim ih, govorim da će se sve nadoknaditi, da nije vrijeme za plač i tugovanje, da je važno da su živi, da će se kuće obnoviti i postupno namjestiti. Sreća je u nesreći da u Gunji nismo imali ni jednu ljudski žrtvu.
Koji je prvi korak prema povratku?
- Kad se stanje koliko-toliko sanira, nastojat ćemo osigurati šatorsko naselje. Da ljudi mogu raditi oko svojih kuća, sređivati imanja i organizirati sve što je potrebno kako bi se mogli vratiti u kuće. I da imaju gdje boraviti dok rade na obnovi. Bit će im lakše kad budu bliže svojim domovima. Zahvalan sam ljudima što to razumiju, što shvaćaju da povratak kućama još nije moguć.
Kada će to biti moguće?
- Ne mogu prognozirati. Čini se sve što se može. Na redu je Hrvatska elektroprivreda, treba obići 1604 domova samo u Gunji, pregledati u kakvom su stanju instalacije da bi se mogla osposobiti električna mreža. I opskrba pitkom vodom velik je problem. Mi smo u Gunji tek započeli s gradnjom vodovodne mreže, tako da kućanstva uglavnom vodu koriste iz bunara ili hidrofora. Septičke jame su se izlile, i njih treba sanirati. Vjerujte, stanje je takvo da je teško odrediti što je najhitnije, jer je sve hitno. A sve se ne može raditi u isto vrijeme.
Danonoćni rad
Kako ste vi osobno prošli? U kakvom je stanju vaša kuća?
- Živim u stanu u vlasništvu Hrvatskih šuma. Kao njihov zaposlenik, stanujem u zgradi u vlasništvu Šumarije. I moj je dom stradao pa dijelim sudbinu svojih mještana. Ni jedna od 1604 kuće u Gunji, nažalost, nije izbjegla poplavu.
Gdje ste vi smješteni?
- Odem kćeri u Vinkovce. Otuširam se, odspavam sat, dva, pa natrag u stožer ili u Gunju, ili u obilazak mojih sumještana. Čim završimo razgovor, krećem u Županju. Mnogo je i posla, mora se raditi dan i noć.
‘Svi su zbrinuti i imaju sve što im treba, no nedostaje im dom’
Je li se voda povukla?
- Voda se povlači, ali 40 posto Gunje još je pod vodom. U pojedinim dijelovima sela visoka je pola metra, negdje čak metar i pol. Sada radimo ondje gdje su to prilike omogućile. Ipak, svakoga dana stanje se poboljšava. Razumijem sumještane da se što prije žele vratiti koliko-toliko normalnom životu, ali i oni vide da se čini sve što je u ljudskoj moći i da će se još morati strpjeti.
Manjka li nešto ljudima u prinudnom smještaju. Je li pomoć dovoljna?
- Zahvaljujući solidarnosti hrvatskih građana, naporima Vlade i državnih institucija, humanitarnih organizacija, imamo sve što je potrebno. Dovoljno hrane, pitke vode, odjeće. Stalno sam u kontaktu s raseljenima. Svi su zbrinuti, imaju ono što im je potrebno. Naravno, nedostaje im njihov dom.
Tko vam je na terenu bio od najveće pomoći?
- Svi su pomagali i pomažu, toliku požrtvovnost teško je opisati. Hrvatska vojska dala je sve od sebe, policija također, vatrogasci, volonteri, Crveni križ, a i obični građani nude pomoć.
PROCJENE ZA REGIJU Ipak manje štete nego u BiH i Srbiji?
Prve grube procjene šteta od katastrofalnih poplava trebale bi biti objavljene ovih dana.
Vlada je uputila dopise u pet županija da joj dostave preliminarne procjene, no kako se voda još nije povukla, cijeli se proces oduljio. Iako se još ni približno ne znaju razmjeri katastrofe koja je zahvatila dijelove Hrvatske, stručnjaci s kojima smo razgovarali ne dvoje da se šteta mjeri u stotinama milijuna eura. No, hoće li to biti dovoljno da se Hrvatska samostalno kvalificira za pomoć iz Fonda solidarnosti EU, za što je kriterij da štete prelaze 0,64 posto bruto domaćeg proizvoda, nitko se ne usuđuje procjenjivati. Pravo na pomoć iz tog fonda ostvarili bismo ako bi štete dosegle oko 280 milijuna eura. Ipak, ekonomisti smatraju da bi se vlasti trebale pripremiti za mogućnost zajedničkog apliciranja za pomoć sa susjedima. Prema podacima EBRD-a, štete u BiH su oko 1,3 milijarde eura, a u Srbiji od 1,5 do 2 milijarde eura. (Adriano Milovan)