Najbogatiji Hrvat u Rusiji, Stefano Vlahović, kojega u medijima najčešće nazivaju “kralj piletine”, ugostio je ekipu Slobodne Dalmacije u svojoj prekrasnoj vili na splitskim Mejama, u kojoj ljeti boravi sa suprugom i petero djece. S iznimno ugodnim biznismenom hvarskih korijena razgovarali smo o posljedicama ruskih protusankcija zapadnim zemljama, ali i njegovu neobičnom životnom putu - rođen je u Italiji, ima i austrijsko državljanstvo, studirao je u Kaliforniji i Japanu, radi u Kalinjingradu, gdje je i počasni konzul Republike Hrvatske...
- Moj otac rođen je 1904. godine na Hvaru, koji je tada bio u Austro-Ugarskoj. Tati je imovina nacionalizirana poslije rata. Desna strana Svačićeve ulice je tatina, kao i menza Sveučilišta u Splitu. To je sada na sudu. Nakon rata tata je otišao u Italiju i ja sam rođen u Trstu. Srednju školu završio sam u Italiji. Moj otac i majka počeli su raditi u Rusiji početkom 1970. godine. Imali su predstavništvo tvrtke u Moskvi.
Visoko obrazovanje stekli ste u Americi. Što ste studirali?
- Na Sveučilištu u Kaliforniji studirao sam ekonomiju te japanski i ruski jezik. Znam, neobično je studirati ruski jezik u Americi...
Je li vaša tvrtka zaista najveći proizvođač smrznute hrane od Baltika do Pacifika?
- Ne znam tko bi mogao biti veći. Moja tvrtka “Produkty Pitania”, što znači prehrambeni proizvodi, osnovana je 1998. godine i ima oko 240 milijuna dolara prometa godišnje. U četiri tvornice zaposleno je oko 2.600 ljudi. Uglavnom radimo gotove proizvode za ručak i večeru. Ne radimo doručak, kao ni deserte.
Je li istina da ste na ruskom tržištu nudili dalmatinsku pašticadu?
- Da, imali smo pašticadu, ali je potražnja pala tijekom krize 2007. i 2008. godine. Riječ je, naime, o skupom proizvodu od kvalitetnog mesa, a priprema je zahtjevna. U vrijeme krize tražili su se jeftiniji proizvodi. Sada nudimo nešto slično pašticadi, ali je proces pripreme jednostavniji i odgovara potrebama ruskog tržišta.
Kažu da svaki treći Rus dobije jedan vaš obrok dnevno. Je li to točno?
- Dnevno za obroke koristimo oko 250 do 300 tona mesa. Od toga se može napraviti preko 50 milijuna obroka mjesečno, a Rusija ima oko 145 milijuna stanovnika...
Surađujete li s hrvatskim tvrtkama?
- Otkupljivao sam smrznuto povrće. Od “Agrokora” sam, primjerice, otkupljivao smrznutu kapulu, ali sam uvozio i iz Poljske, Mađarske, Njemačke... To je sada stornirano. Trenutačno je na čekanju i oko 200 kontejnera piletine iz Amerike, a zbog uvedenih sankcija još nije jasno kakva će biti sudbina te pošiljke.
Rusija je već istaknula popis novih dobavljača proizvoda koje će zamijeniti zemlje pod embargom. Voće i povrće dolazit će iz Azerbajdžana, Armenije, Uzbekistana i Tadžikistana. Na policama marketa bit će i hrana iz Turske, Irana, Srbije, Egipta i Maroka, a spominju se i Čile, Argentina, Ekvador, Paragvaj i Peru. Hoće li to umanjiti opasnost od deficita i rasta cijena, kako tvrdi ruski ministar poljoprivrede Nikolaj Fedorov?
- Moskovske protumjere donijet će veće cijene za ruske potrošače.
Je li Hrvatska pretrpjela veće gubitke zbog ruskih sankcija Europskoj uniji?
- Hrvatska i nije pretjerano izvozila u Rusiju, pa nije pretrpjela veće gubitke. “Podravka” je nudila svoje proizvode koji nisu na listi zabranjenih, a još nisam sasvim siguran kako su drugi prošli...
Europska unija aktivirat će 400 milijuna eura vrijedan fond za nadoknadu gubitaka od ruskih protumjera. Je li to dovoljno?
- Omjer je možda 30 do 50 puta veći. Za ilustraciju bih spomenuo kako je za samo dva ruska broda “Mistral”, koji se grade u Francuskoj, posao “težak” milijardu i 600 milijuna dolara, a, koliko mi je poznato, spominju se još dva broda.
Mađarski ministar tvrdi da će ruske protusankcije izazvati trgovinski rat između balkanskih zemalja koje su u Uniji i onih što još nisu članice EU-a, pa nesmetano mogu surađivati s Rusijom.
- Mislim da neće biti nikakvog trgovinskog rata. Političari su ovim odlukama željeli pokazati koliko su jaki i odlučni te misle kako je to završen posao, a problemi tek sada počinju.
Obama je za “Economist” izjavio kako Rusija ništa ne proizvodi i imigranti ne hrle u tu zemlju u potrazi za boljim životom. Spomenuo je kako je očekivana životna dob muškarca u Rusiji 60 godina. Kako to komentirate?
- U Rusiji su, primjerice, proizvedeni i ovi helikopteri koji lete nad Splitom, a ta zemlja najveći je proizvođač aluminija, čelika... Rusija, doduše, ne proizvodi puno u sektoru tzv. novoga gospodarstva - nemaju, na primjer, iPod. Mislim kako u tom području Rusi možda ne proizvode onoliko koliko bi trebali. Čini mi se da očekivani životni vijek u Rusiji nije 60, nego 69 ili 70 godina. Nekoliko milijuna ljudi iz gotovo svih zemalja regije rado bi živjelo u Rusiji kada bi uspjeli osigurati dozvolu. Riječ je o zemljama kao što je Tadžikistan, Uzbekistan, Kazahstan i druge. Amerikanci zasigurno ne bi u Rusiji tražili bolji život. Ipak, u zemljama regije ljudi maštaju o radu u Rusiji.
Kakav je vama život u Kalinjingradu?
- To je zanimljiv grad s oko 450.000 stanovnika. Kalinjingrad se nalazi na sjeveru i klima je drugačija. Možda bi mi bilo ljepše u Parizu, ali moj posao nije tamo. Meni se sviđa život u Kalinjingradu. To je grad u kojem se imam čime baviti.
U Kalinjingradu ste počasni konzul RH. Ima li još Hrvata u tom gradu?
- Ima ih samo desetak. Neki su zaposleni u građevinskoj industriji, troje ili četvero rade u mojoj tvrtki, jedan je zaposlen u restoranu... Kalinjingrad je važna luka pa je trebalo “spasiti” naše mornare koji su se potukli zbog cure. Meni se, dakle, jave kada ih treba izvući iz “marice”, ali to je zaista rijetko. I u ostatku Rusije nema puno Hrvata. Kada kažu da sam najbogatiji Hrvat u Rusiji, to je možda i zato što ih je zaista malo. Puno je više građana Bosne i Hercegovine ili Srbije, na primjer.
Kako tumačite rekordnu popularnost predsjednika Vladimira Putina u Rusiji. Čak 87 posto građana Rusije podržalo je njegove nove poteze. Što se to Rusima sviđa kod Putina?
- Danas je u Rusiji prisutna potpuna medijska kontrola, i to naročito televizije. I drugim političarima rasla je popularnost u vrijeme krize. To se vidjelo na primjeru američkog predsjednika Busha u vrijeme rata u Iraku ili Afganistanu. I stariji Bush bio je osjetno popularniji u vrijeme invazije na Kuvajt. Putin nije loš lider. On se zanima za Rusiju i ljudi vjeruju da štiti interese Rusa. Neki poznati zapadni mediji personaliziraju krizu i mislim da je to greška.
Već dugo radite na rekonstrukciji znamenite palače Hektorović na Hvaru. U toj palači tijekom šest stoljeća nije postavljen krov, kao ni prozori. Privodite li kraju radove na rekonstrukciji palače koja je bila u posjedu vaše obitelji?
- Krov je stavljen i sada biramo prozore. To je pripadalo mom ocu, djedu, pradjedu... Za palaču sam duboko emocionalno vezan. Nervira me zato kada netko napiše “Rus kupio hvarsku palaču”. Moj otac bio je vlasnik objekta u cjelini, a kasnije je to podijeljeno članovima obitelji... Tijekom rekonstrukcije otkriveni su radovi Jurja Dalmatinca. Očekujem da će radovi biti privedeni kraju za oko četiri godine.
Jeste li zadovoljni životom u svojoj modernoj vili na Mejama, koju ste kupili od Gorana Ivaniševića?
- Da. Evo, s ponistre se vidi Šolta... Prije našeg dolaska u toj vili nitko nije prespavao. Kad smo kupili vilu, nije bilo ni jednog kreveta, kao ni kuhinje. Tada vila nije bila pogodna za djecu. Malo smo je adaptirali i prilagodili za djecu. Moja obitelj tu boravi od kraja travnja do konca kolovoza. Ja odem u Rusiju na dva tjedna, pa dođem na 3-4 dana i onda se opet vratim...
Što vam se sviđa u Splitu?
- Split je prekrasan grad, a samo pola sata dalje su divni otoci s čistim morem. To je pravi sportski grad. Na zapadnoj obali istaknut je veliki broj imena sportaša iz Splita koji su ostvarili vrhunske rezultate na olimpijskim i drugim natjecanjima. To su zaista iznimni rezultati za grad veličine Splita. Moj sin Stipe je u dječjem klubu Hajduk, a trenira i vaterpolo. Kraj godine završio je u splitskoj Osnovnoj školi “Meje” i imao je peticu iz hrvatskoga jezika, na što smo jako ponosni. Moja kćerka Jana je u splitskom vrtiću, a u gradu uživa i Mihovil, te stariji sinovi Šime i Marko.
Agencija Fitch snizila je kreditni rejting Hrvatske za jedan stupanj jer očekuje nastavak recesije i sumnja da će država uskoro stabilizirati javni dug. Što biste vi učinili da ste hrvatski premijer ili ministar financija?
- To je jako teško pitanje. Hrvatska još nije prošla proces reforme da bi postala konkurentna. Reforme su teške, a izbore će izgubiti oni koji ih budu provodili. Vlada koja je spremna na političko samoubojstvo napravit će ono što se mora napraviti i kasnije, naravno, više neće biti izabrani. Na primjer, Zakon o radu je smeće jer ništa ne rješava kada su u pitanju strukturalni problemi. Mnogi poslodavci riješit će se suvišnog kadra ako žele povećati zaposlenost. Na Zapadu se pokazalo da nakon takvih postupaka, dakle, otkaza, zaposlenost raste najmanje 2 do 3 posto. U Americi mogu otpustiti radnika bez razloga, i bez dodatnog objašnjenja. Zamislite da imate tvornicu čepova. Ako vaši radnici znaju da ih ne možete otpustiti, oni neće raditi dobro...
Hrvatska je imala reklamu “mala država za veliki odmor”, a tome se može dodati i “mala država za veliku birokraciju”. Zaista je teško reći što sve treba učiniti. Ne bih htio kritizirati Vladu, ali je jasno da se mora još dosta toga napraviti...
Kako su moji roditelji došli u Rusiju
- Moj otac bio je veletrgovac tekstila i u ratu je sašio uniformu jednom časniku. Nakon Drugog svjetskog rata, negdje 1954./1955. godine, moj otac bio je uhićen tijekom službenog putovanja u bivšoj Jugoslaviji, a spasio ga je čovjek kojemu je sašio uniformu. Moja majka i otac poslije su u Trstu spasili život prijatelju tog čovjeka jer su ga na vrijeme uspjeli odvesti u kliniku. Spašeni prijatelj bio je zamjenik predsjednika sovjetske gospodarske komore, koji je u znak zahvalnosti pozvao moje roditelje u Rusiju.
Vodeći brend
- Naš "Zlatni pijetao" najjači je brend pilećih proizvoda u Rusiji. Prodaje se u Rusiji, Bjelorusiji i Kazahstanu. Poslovanje s Ukrajinom sada je otežano.
Poliglot koji ne zna njemački
- Osim japanskog i ruskog, govorim još engleski, talijanski i, naravno, hrvatski jezik. Njemački jezik, na primjer, ne znam iako imam i austrijsku putovnicu.